Iako mu je tek 20 godina, student zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva Ivan Kožar iza sebe već ima patent i niz uspješnih nastupa na sajmovima i izložbama inovacija. Među priznanjima ovog mladog inovatora iz Ivanić Grada ističe se nagrada Nikola Tesla - genij za budućnost za kreativni i inovativni proizvod, uporabni predmet ili suvenir nadahnut likom i djelom tog znanstvenika, koju je dobio za muzikalnu Teslinu zavojnicu. S njime smo porazgovarali o budućnosti u Hrvatskoj, novim projektima i idejama za inovacije.

Prvi patent dobili ste za izum univerzalnog bežičnog punjača - imate li kao student i dalje vremena za inovacije?

Dok imam fakultetske obaveze, nastojim maksimalno izbjeći trošiti vrijeme na inovacije. Na njima radim kad imam rupe u semestru, između semestara i tijekom ljetnih praznika. Tad odradim posao za cijelu godinu.

Pripremate li nove patente?

Ne. Upravo suprotno: projekti na kojima radimo su open source i open hardware, tako da ih bilo tko može koristiti. Sva potrebna dokumentacija je dostupna, a sve njene dijelove moguće je mijenjati prema potrebama i željama. Nemam ništa protiv ni ako ljudi rade vlastite serije proizvoda temeljem naših rješenja. Dokle god ljudi ih koriste i zadovoljni su, meni je to OK.

Zašto ne želite patentirati?

Patentirao sam svoju prvu inovaciju, univerzalni bežični punjač. Proces patentiranja se pokazao kao dug i skup proces. Trajao je gotovo tri godine, a da na kraju nismo imali neke koristi od njega.

Oko open sourcea se stvara zajednica. Potrudili smo se napraviti dokumentaciju tako da projekt bude pristupačan i onima koji nemaju puno iskustva s elektronikom i programiranjem. Dugoročan plan je pokrenuti kampanju na platformi za zajedničko financiranje (crowdfunding) za naše projekte.

Je li bilo zainteresiranih za otkup patenta?

Dolazili su nam razni investitori, s kojima se ozbiljno pregovaralo. Međutim nismo se uspjeli dogovoriti jer su htjeli da dođem razvijati proizvod za njih, što bi značilo da ne bih završio srednju školu.

Imate li u planu druge oblike monetizacije, osim crowdfundinga?

Pa, crowdfunding mi je prvi izbor. Svi u timu smo studenti. Nikome trenutno ne bi odgovaralo pokretanje posla i proizvodnje jer želimo završiti fakultete.

Zašto je važno završiti fakultet? Bill Gates i Mark Zuckerberg su, recimo, odustali su studiranja kako bi pokrenuli biznis.

Vjerujem kako bih u nekom trenutku sigurno požalio kad ga ne bih završio. Ne mislim da ću biti manje uspješan ako ne završim fakultet, ali uvjeren sam kako bih u nekom trenutku sigurno požalio ako ga ne bih završio. Postavio sam si to kao cilj još davno i namjeravam se toga držati. Iako, jedva čekam da ga završim pa da se mogu početi baviti konkretnim stvarima.

Kako dolazite do ideja za inovacije?

Kako kad. Controllable Item Integration Kit mi je pao na pamet nakon što sam nabavio Amazon Echo. Shvatio sam da na tržištu ima dosta takvih uređaja i modula, ali i da su prilično skupi te zatvoreni i ograničeni. Na naš modul možete spojiti deset, dvadeset uređaja te sve što vam je potrebno kako biste izveli ono što želite.

Kad nešto radim, trudim se to napraviti najbolje što mogu. U srednjoj školi sam tako počeo raditi zvučnike, prvo za sebe, potom i za druge. Svaki idući model bio bi po nečemu bolji. S vremenom sam ih toliko usavršio da sam privukao pozornost profesionalaca, pa se jedan od mojih zvučnika našao u videospotovima poznatih izvođača kao što su Massimo, Sassja i Vatra, gdje je zamijenio zvučnike velikih marki kao što je JBL.

Što bi pomoglo inovatorima poput vas?

Podrška u novcu, materijalu i znanju. U Ivanić Gradu sam sve radio sam. U početku mi je pomagao otac ili bih našao nekog tko bi mi mogao pomoći. Poslije sam učio na internetu. Čitao sam web stranice, forume, blogove... Sve do čega sam mogao doći. Puno sam naučio na vlastitim pogreškama. Više od pola mjesečne stipendije i džeparca trošio sam na nabavku elektronike i dijelova, iako sam uzimao komponente iz starih uređaja (koje su često bile kvalitetnije od novih). Ti su se troškovi prepolovili nakon što sam otkrio eBay.

S roditeljima sam prije nekoliko godina u Ivanić Gradu pokrenuo udrugu Elektronički i računalni klub, preko koje sad nabavljamo sve što je potrebno, ali i držimo radionice programiranja i elektronike za učenike osnovnih i srednjih škola. Bio sam im mentor i predavač dok nisam upisao fakultet. Sad sam uglavnom u Zagrebu, pa ne stignem.

Što planirate nakon što steknete diplomu? Vidite li budućnost u Hrvatskoj?

Dobio sam puno ponuda za poslove u inozemstvu. Mnoge među njima i dalje stoje. Zanimljive su mi one koje su stigle iz Njemačke i Tajlanda, ali najradije bih otišao u Švicarsku. Nadam se da ću osnovati tvrtku ovdje. Uzor mi je Dok-ing, danas jaka tvrtka koja je počela s vozilima za razminiranje, a sad proizvode sve i svašta i imaju vrlo jak razvoj. Imao sam prilike u to se uvjeriti iz prve ruke dok sam bio kod njih na praksi. Privlače me umjetna inteligencija i roboti, ali nastavit ću se fokusirati na hardverski inženjering jer sam dobar u tome. Nema smisla previše rasipati pažnju i resurse.