Nedavno je, uoči sljedećeg mogućeg prozora za lansiranje, NASA objavila da je vratila raketni sustav za svoju odgođenu lunarnu misiju Artemis II na lansirnu rampu. Postavljen na specijalizirano transportno vozilo, sustav visok otprilike 100 metara, koji se sastoji od rakete Space Launch System i kapsule Orion, dizajnirane za let ljudi u duboki svemir, prevezen je iz montažne zgrade na lansirnu rampu u svemirskoj postaji Cape Canaveral na Floridi. Označilo je to početak povijesne američke svemirske misije.

Riječ je o prvom letu s posadom u sklopu programa Artemis, a on bi četvero astronauta - NASA-ine Reida Wisemana, Victora Glovera i Christinu Koch te astronauta Kanadske svemirske agencije (CSA) Jeremyja Hansena - trebao poslati u orbitu oko Mjeseca i sigurno ih vratiti na Zemlju nakon desetak dana. Poletjeti bi trebali 1. travnja u 23.24 po hrvatskom vremenu, ako sve bude po planu. U danima nakon toga, do 6. travnja, predviđeno je još nekoliko rezervnih termina.

Program Artemis

Jedan od najvažnijih trenutaka misije očekuje se oko šestog dana, kada će Orion proći na udaljenosti između 6400 i 9600 kilometara od površine Mjeseca. Tijekom tog prolaska posada će fotografirati i snimati njegove dijelove koje ljudi dosad nisu vidjeli izravno tijekom svemirskog leta, a američki astronauti posljednji su put kročili na Mjesec 1972. godine.

NASA je izvorno planirala lansirati Artemis II početkom veljače, ali ga je odgodila za ožujak. Međutim tijekom testiranja pojavio se niz tehničkih problema, uključujući probleme s opskrbom helijem, zbog čega je raketni sustav privremeno vraćen u zgradu za montažu.

Za razliku od budućih misija, Artemis II neće uključivati slijetanje na Mjesec. Naime planira se i Artemis III, čiji je cilj spajanje svemirske letjelice s lunarnim landerom u niskoj Zemljinoj orbiti. Sljedeća faza programa, Artemis IV, trebala bi uključivati slijetanje astronauta na Mjesec početkom 2028. godine.

Što kažu domaći stručnjaci?

U međuvremenu NASA otkazuje planove za postavljanje svemirske stanice u Mjesečevoj orbiti te će umjesto toga upotrijebiti njezine dijelove za izgradnju baze, vrijedne 20 milijarda dolara, na površini Mjeseca u predstojećih sedam godina, rekao je nedavno njezin novi šef Jared Isaacman.

A ova misija savršena je prilika za demonstraciju (sile) nove administracije NASA-e. SAD pod pritiskom svemirskog napretka Kine zauzima agresivniji pristup svemirskim letovima, a ovo bi bila idealna prilika da pokažu kako se dominacija nad sovjetskim nastojanjima iz 60-ih godina prošlog stoljeća proteže i na nove izazivače.

Koliko je značenje, ali i utjecaj misije Artemis II na globalnu svemirsku industriju i što se krije iza ovakve, naoko performativne demonstracije američke svemirske tehnologije, pitali smo astronome i popularizatore znanosti Antu Radonića i Korada Korlevića.

Pokazivanje mišića i odgovor Kini

Artemis II je u jednu ruku strateški odgovor na strelovit uspon Kine, smatraju naši sugovornici, pa tako i pokušaj SAD-a da potvrdi tehnološku i političku dominaciju u novoj svemirskoj utrci.

'Pokazivanje moći uvijek je bio važan aspekt velikih svemirskih programa', kaže Radonić u razgovoru za tportal. Povratak na Mjesec postao je pitanje prestiža, a svjetske sile žele pokazati da su među najjačima.

S njime se slaže i Korlević, a on tumači da je Artemis II projekt isključivo političke naravi. 'Pored pokazivanja tehnološke nadmoći nad glavnim konkurentom, Kinom, tu su i kongresnici koji su taj projekt odobrili te doveli posao u svoje distrikte', kaže Korlević.

Kako su svemirski programi oduvijek bili demonstracija gospodarske moći, misija Artemis za SAD predstavlja priliku za potvrđivanje globalnog statusa na tom području u odnosu na Kinu i njezin brz industrijski razvoj.

'Vlade moćnih država svojim građanima žele pokazati da mogu ostvarivati velike stvari i tako opravdati svoju ulogu i obećanja. Istovremeno drugim zemljama žele pokazati da mogu globalno dominirati u svijetu. Za državu kao što je Kina važno je pokazati dostignuća vlastite tehnologije i time poboljšati izvoz suvremenih tehničkih proizvoda širom svijeta', tumači Radonić.

Tehnologija, napredak i dominacija

'Svaki razvoj svemirske tehnologije ima svoju važnu ulogu u moderniziranju, jačanju i efikasnosti oružanih snaga, kopnene vojske, mornarice i zrakoplovstva. Veliki svemirski projekti donose mnoge inovacije i tehnologije koje jačaju industriju zemlje koja razvija te projekte', kaže Radonić.

Moderni tehnološki proizvodi podižu BDP nacije, a privatne tvrtke vide u tome svoje mjesto te surađujući u svemirskim projektima vrlo lako ostvaruju nagli razvoj. Možda najbolji primjer toga je tvrtka SpaceX Elona Muska jer je dobivala novac od NASA-e za potrebe lansiranja raketa i svemirskih brodova te snabdijevanja Međunarodne svemirske postaje (ISS).

'Osim što joj je to omogućilo da razvije određene globalno važne sustave, koristi ih u svojim komercijalnim poslovima. Primjerice, Europska svemirska agencija (ESA) platit će tvrtki SpaceX da komercijalno preveze europske astronaute na svemirsku postaju, neovisno o zajedničkom međunarodnom programu svemirske postaje.

Da nema tvrtke SpaceX, NASA bi još uvijek ovisila o ruskim Sojuzima za prijevoz posade. Tvrtka Boeing, koja je imala veliko iskustvo u svemirskim programima, potpuno je razočarala jer još nije u mogućnosti prevoziti astronaute, a dobila je ugovor za taj posao kao i SpaceX, koji već šest godina lansira astronaute u orbitu', naglašava Radonić.

Koja je uloga Mjeseca?

Za vodeće svemirske agencije letovi na Mjesec neophodni su i za demonstraciju tehnologije i stjecanje iskustva za buduće ekspedicije na Mars. 'Međutim i bez priprema za Mars svim velikim silama cilj je imati istraživačke postaje i bazu na Mjesecu. Ako imate infrastrukturu na Mjesecu, onda je želite i čuvati, odakle i potreba za američkim Space Forceom', kaže Radonić.

Dok se 50 zemalja svrstalo uz američki program Artemis, uključujući Sloveniju, Kina gradi svoj blok s Rusijom, Pakistanom i Južnom Afrikom, pa i Srbijom. Hoće li biti konflikta na Mjesecu? 'Vjerojatno ne, s obzirom da tamo bar zasad ima mjesta za svakoga', kaže Radonić.

Rizici i nagrade

No valja napomenuti i da misije poput Artemisa II nose veliku količinu rizika. Upravo zato se često susreću s odgodama, modifikacijama i rastezanjem budžeta. Radonić kao primarne izazove spominje radijaciju i mehaničke kvarove. S druge strane, tu je potencijal za daljnji razvoj tehnologije te proširenje znanstvenih istraživanja, s naglaskom na međunarodnu tehnološku i znanstvenu suradnju zemalja unutar pojedinih blokova.

Korlević je tek naglasio da je najveći rizik koji Amerika u ovom trenu poduzima onaj vezan uz ponos i status među saveznicima. 'Najveći rizik za SAD je da se osramote pred svijetom, a zasad im to dobro ide', kaže nam.

Radonić je malo optimističniji. Europski konzorcij Airbus, naime, izrađuje servisni modul za Orion, što Artemis čini međunarodnim pothvatom koji će u orbitu, a kasnije i na površinu Mjeseca, poslati i europske astronaute.

'Europski konzorcij Airbus Defence and Space izrađuje servisno-pogonski modul svemirskog broda Orion, što ga zapravo čini američko-europskim svemirskim brodom. Kapsulu, odnosno zapovjedni modul Oriona izrađuje Lockheed Martin po narudžbi NASA-e, što znači da će europski astronauti u nekom trenu imati priliku ići u orbitu oko Mjeseca, a poslije i spustiti se na površinu', kaže Radonić.

Utjecaj globalne situacije na svemirska istraživanja

Dok mnogi vjeruju da će geopolitičke napetosti utjecati na napredak znanosti i svemirskih misija, naši sugovornici se s time ne slažu. Radonić tvrdi da ovogodišnja ekspedicija na Mjesec, kao i ona tijekom Vijetnamskog rata, nisu dozvolile da ih uspore rat i kriza. 'Rat u Vijetnamu doprinio je velikom smanjenju sredstava za NASA-u, kada su i ukinuli neke ekspedicije na Mjesec, ali Apollo nije ukinut', kaže.

Korlević pak tumači da znanost trpi pod pritiskom internih sukoba, odnosno polarizacije američkog društva - dio je progresivan, a dio regresivan. Što se NASA-e tiče, neki su projekti, kaže, doživjeli rezove, neki su u potpunosti ugašeni dok se u neke nije diralo te nastavljaju po planu. 'Ovo je sve rezultat trenutne politike, a budućnost će vjerojatno ovisiti o tome tko će biti na čelu te države.'

Misije vrijedne praćenja?

Artemis nije jedina velika svemirska misija vrijedna pažnje. Radonić navodi testne letove Starshipa, SpaceX-ove megarakete, koji će biti izuzetno zanimljivi jer se radi o ambicioznom projektu s iznimno velikom raketom, a mogao bi donijeti velik napredak u polju razvoja raketa nosača.

'Prvi stupanj tog sustava već je uspješno izveo povratak na samu rampu koja ga je prihvatila svojim mehaničkim rašljama. Također je taj prvi stupanj lansiran drugi put. Ove godine očekujemo spajanje dva Starshipa u orbiti oko Zemlje i prebacivanje velikih količina kriogenog goriva iz jedne letjelice u drugu. To je neophodno da bi divovski Starship mogao letjeti na Mjesec', kaže Radonić.

'SAD neće sletjeti na Mjesec prije 2029. godine'

'Starship može kasniti jer je to jako ambiciozan projekt. Najveća je raketa u povijesti, a trebala bi se mnogostruko koristiti i bit će zanimljivo vidjeti koji će lander za Mjesec biti prvi spreman za testni susret u orbiti tijekom misije Artemis III - Starship ili Blue Moon tvrtke Blue Origin', kaže Radonić.

No sumnjičav je, kaže, prema tome da će Artemis IV sletjeti na Mjesec prije 2029. godine, iako SAD cilja na, podsjetimo, 2028. godinu.

Oba naša sugovornika naglašavaju da će svi s velikom pažnjom pratiti i Kinu, čiji su budžet i svemirska strategija zreli za prestizanje SAD-a.

'NASA je imala slabu strategiju i u svemu kasni, a jedan od bitnih razloga je njen budžet, koji nikako da dobije neku financijsku injekciju. Problem s administracijom SAD-a je to što oni žele velike rezultate, a nisu spremni investirati puno novca, odnosno onoliko koliko treba toj agenciji. NASA se neprestano nosi s kraćenjem budžeta, a Kina srlja naprijed. Ako se SAD ne trgne, Kina će bez sumnje postati vodeća sila u svemiru', zaključuje Radonić.