Nakon uvodnih govora, program tportalove konferencije Vizionar godine nastavljen je panelom koji je na istoj pozornici okupio neka od najpoznatijih imena hrvatskog gospodarstva, tehnologije, kulture i znanosti.

Na panelu su sudjelovali Mate Rimac, poduzetnik i inovator koji je iz garaže u Samoboru izgradio globalno prepoznat tehnološki i automobilski brend, Boris Vujčić, ekonomist i guverner Hrvatske narodne banke koji uskoro preuzima funkciju potpredsjednika Europske središnje banke, Nataša Rapaić, prva žena na čelu najveće hrvatske telekomunikacijske kompanije – Hrvatskog Telekoma, Zrinka Cvitešić, nacionalna prvakinja Drame HNK-a u Zagrebu i međunarodno priznata kazališna i filmska glumica, te Boris Jokić, znanstvenik i stručnjak za obrazovanje koji se godinama bavi pitanjima razvoja društva i obrazovnog sustava.

U uvodu panela istaknuto je da je cilj razgovora ponuditi upravo ono što se od projekta Vizionar godine i očekuje – inspiraciju, motivaciju i pozitivu kroz iskustva ljudi koji su se dokazali u svojim područjima.

Hrvatska kao poticajno društvo

Tijekom razgovora sudionici su se dotaknuli pitanja potiče li Hrvatska dovoljno izvrsnost i inovacije, koliko je teško napraviti iskorak izvan ustaljenih okvira te koliko su društvo i obrazovni sustav spremni za promjene koje donose nove tehnologije.

Posebna pozornost bila je posvećena ulozi umjetne inteligencije, pritisku uspjeha i odgovornosti koju donose vodeće funkcije u velikim sustavima.

Razgovor je otvoren pitanjem je li Hrvatska dovoljno poticajno društvo za ljude koji žele napraviti iskorak. Upravo je na tom tragu Mate Rimac govorio o svojim počecima, vremenu u kojem je električne automobile razvijao praktički sam, u garaži u Samoboru, dok je njegova ideja o supersportskom električnom automobilu mnogima zvučala potpuno nerealno.

'Da je netko rekao da će se ovdje proizvoditi najbrži automobil na svijetu, u Kerestincu, da će na baterijama za Porsche i BMW raditi toliko ljudi, bilo je to teško zamisliti. Stvarno smo prošli kroz pakao. Vodio sam se patriotizmom. Bili smo izbjeglice, gastarbajteri u Njemačkoj i htio sam to sve raditi u Hrvatskoj. To mi je otežalo život, jer nije u Hrvatskoj bilo nijednog investitora u tome, dobavljača ni kupca', rekao je Rimac.

Dodao je da danas ljudi ipak razumiju kroz kakve je izazove prolazila njegova kompanija.

'Na kraju smo ipak izgradili priču o nevjerojatnoj tvrtki, preuzeli milijarde eura kapitala, zaposlili tisuće i izgradili industriju koja ovdje dotad nije postojala. Zahvalan sam svima koji su sudjelovali u tome. Drugdje bi bilo jednostavnije, ali bilo je moguće i u Hrvatskoj', poručio je.

Prisjetio se svojih početaka te činjenice da ga je upravo tvrdoglavost gurala naprijed. 'Inat je bio veliki faktor. Bio sam loš učenik, došao sam iz Hrvatske u Njemačku. Bio sam zaljubljen u automobile, a spojio sam elektroniku, automobile i ljubav prema Nikoli Tesli, što su prepoznali i profesori. Vukla me znatiželja – napraviti automobil na struju koji pokazuje što je moguće', rekao je.

U vrijeme u kojem su električni automobili bili predmet podsmijeha, dodao je, mnogi su njegovu ideju smatrali ludom.

'Danas su električni automobili na cesti, ali tada mi nisu vjerovali da će se to dogoditi. No ja sam vjerovao u to, bio znatiželjan vidjeti kako će oni funkcionirati, a to me i danas drži. Nevera, Bugatti – drže me nove ideje, kako će izgledati nešto novo. Između ideje i proizvoda su krv, suze, znoj i stotine milijuna eura investitora. To je dokaz svima koji misle da je nemoguće i da se ne može', rekao je Rimac.

Posebno se osvrnuo na skepsu s kojom se njegova kompanija godinama susretala u javnosti. 'Kad smo razvijali Neveru, 2018. godine predstavljena je na sajmu u Ženevi, a 2022. krenule su isporuke. Rekli su da prodajemo maglu pa sad imamo registracijske oznake ZG Magla', rekao je kroz smijeh.

Dodao je i da velike planove ponekad nije pametno prerano javno iznositi. 'Ne morate sa svima dijeliti svoje planove. Nisam najavio baterije za BMW, preuzimanje Bugattija, a sve se to dogodilo. Ako netko ima velike, pa i rizične planove, možda ih je bolje zadržati za sebe dok se ne ostvare', rekao je Rimac.

Govoreći o utjecaju svoje kompanije na hrvatsko gospodarstvo, istaknuo je da danas u Hrvatskoj rade stručnjaci iz cijelog svijeta.

'Imali smo lani 840 milijuna eura prihoda – Rimac Technology i Bugatti. Sve izvozimo, novac stiže u Hrvatsku, stručnjaci iz cijelog svijeta se doseljavaju. Najviše imamo Talijana iz Ferrarija i Maseratija, zatim Nijemaca, Francuza i Engleza. Naseljavaju naše gradove, kupuju stanove, zasnivaju obitelji', rekao je.

Naglasio je da se kompletan razvoj novog Bugattijeva automobila odvija upravo u Hrvatskoj. 'Ljudi se pitaju što imaju od Bugattija u Hrvatskoj. Cijeli Bugatti Tourbillon – svi inženjeri su tu, završavamo novi automobil, a cijeli se proizvodi ovdje, svi prototipovi. Najbrži i najskuplji automobil na svijetu radi se u Hrvatskoj', rekao je Rimac.

'Imamo puno neiskorištenog potencijala'

Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić složio se da Hrvatska nije idealno okruženje za poduzetništvo, ali smatra da uspjeh ipak nije nemoguć.

'Nije lako u Hrvatskoj, ali može se uspjeti. Poduzetnici su kadri tako nešto napraviti ako su ustrajni, poput Rimca. Kao država, u smislu administrativnih i ostalih uvjeta, možda nismo u samom vrhu za poduzetništvo, ali to možemo smatrati neiskorištenim potencijalom', rekao je Vujčić.

Govorio je i o svom profesionalnom putu te razvoju Hrvatske narodne banke. 'Gradili smo instituciju 30 godina i danas je dvostruko veća. Ima i puno više novih funkcija koje smo stvarali u HNB-u. Zadovoljni smo napravljenim', rekao je.

Prisjetio se i poziva kojim je praktički započela njegova karijera u HNB-u. 'Bio sam na aerodromu, čekao kofer i dobio poziv. Nisam imao planiran put, sve je bilo dosta spontano', rekao je Vujčić.

Od 1. lipnja preuzima novu funkciju potpredsjednika Europske središnje banke, a to vidi i kao priznanje radu hrvatskih institucija. 'Ovo je priznanje da smo dobro radili svoj posao', rekao je.

'Ključ je okupiti ljude koji su drugačiji'

Predsjednica Uprave Hrvatskog Telekoma Nataša Rapaić govorila je o razlikama između poduzetništva i velikih korporativnih sustava, ali i o tome zašto Hrvatska više nema izgovora za odustajanje od dobrih ideja. 'Vrlo često smo kritični, ali rijetko konstruktivno kritični, i skloni ne preuzeti odgovornost. Mislim da tu ima prostora za napredak. Mislim da više nemamo izgovora te da svatko, ako želi i ima ideju, može to ostvariti u Hrvatskoj', rekla je Rapaić.

Naglasila je da su pogreške sastavni dio svakog inovacijskog procesa. 'Greška sama po sebi nije problem, morate puno eksperimentirati. Ključ je okupiti ljude koji su drugačiji i koji ideju mogu sagledati iz više kutova. Jedino tako učimo', rekla je.

'Ljudi su manje skloni preuzeti rizik. Kad riskirate, to je egzistencijalna promjena. U velikim sustavima problem je doći do ideje – tu su preuzimanje odgovornosti, pitanje strukture, kako ćete ideju izvesti do kraja. No ipak, imate zaleđe, niste sami', rekla je Rapaić.

Govoreći o umjetnoj inteligenciji, osvrnula se na HT-ov edukativni projekt AI ti to možeš, kojim građanima žele približiti nove tehnologije.

'AI je pitanje današnjice i puno je potencijala u tehnologiji. Na početku smo puta, no sigurno je da tehnologija omogućava svima iz garaže da misle globalno. Ideja svakog telekoma i tehnološke tvrtke jest da stvori infrastrukturu, dođe do 'svake garaže' te tako stvori znanje i alate neophodne za korištenje. Zato smo krenuli s tom kampanjom – više nema izgovora da ne možemo jer imamo alate. Donijeli smo te alate, infrastrukturu, znanje i sve je besplatno. Nema izgovora ako imate ideju, za to postoje alati. To je naša odgovornost kao tehnološke tvrtke, od čega će koristi imati i društvo', rekla je Rapaić.

Problemi s kojima se umjetnici susreću

Kazališna i filmska glumica Zrinka Cvitešić govorila je o iskustvu rada i života na dvije adrese – u Hrvatskoj i Engleskoj – ali i o problemima s kojima se umjetnici susreću na domaćoj sceni.

'Nakon 15 godina na dvije adrese zaključujem da kao narod volimo razmišljati o problemima, češće se žalimo nego radujemo. Kao društvo, ne znam koliko smo spremni na velike promjene. No kao individualci, imamo ih toliko, poput Rimca, koji pokazuju da možeš živjeti u Hrvatskoj i napraviti svjetski iskorak', rekla je Cvitešić.

Prisjetila se i trenutka u kojem je nakon filma 'Što je muškarac bez brkova' javno progovorila o neplaćenim honorarima i nejednakom položaju glumica. 'Na vrhuncu sam dobila nepisanu zabranu snimanja filmova u Zagrebu i idućih 20 godina nisam snimala ništa. To mi je tada bilo neprihvatljivo', rekla je i podsjetila da se to dogodilo 2005. godine.

'U mom poslu – ako te netko nije vidio, onda kao da nisi ništa napravio. Teško je i ako želiš uspjeti vani, jer bez agenta ne možeš ništa, pa tako ni pristupiti nijednoj audiciji. A agent te neće uzeti ako za tebe ne zna. U Hrvatsku agenti ne dolaze. Meni se sve dobro poklopilo jer sam imala dobrog agenta koji mi je pomogao vani. Na Marulićevim danima u Splitu bila sam u žiriju i gledali smo sjajne predstave, pisce, glumce, režisere, a za njih opet znamo samo mi u Hrvatskoj. To je nešto što nam fali kao umjetnicima, to da imamo pristup agentima, nekoj platformi, jer ovo da se baš sve potrefi i da snimiš dobar film – to je rijetko. Hrabrosti nam ne fali. Naše balkanske tvrdoglavosti – toga imamo, kao i bezbroj talenata. Fali samo mreže da sve to poveže', rekla je Cvitešić.

Kada je riječ o umjetnoj inteligenciji, priznala je da privatno zazire od tehnologije i ne vjeruje da ona može zamijeniti glumce. 'Poslovno se AI-a ne bojim jer je ljudska emocija nezamjenjiva. To pokazuju i krcata hrvatska kazališta', rekla je.

'Mir i humanost kao preduvjet vizije'

Boris Jokić vratio je panel na pitanje obrazovanja, društvene klime i poduzetnosti, no poduzetnosti shvaćene šire od biznisa. Ona se, naglasio je, odnosi i na kulturu, umjetnost, religijsko djelovanje, nevladin sektor i svaki oblik društvenog angažmana.

'Hrvatska je nedovoljno poduzetno društvo. Hrvatska škola to dokida, a poduzetnost se ne odnosi samo na biznis, već, kao što nagrada pokazuje, na kulturno, umjetničko, religijsko, djelovanje u nevladinom sektoru... Da uspijete, trebate biti poduzetni, a kao društvo to nismo. Kad kažem nešto optimistično, pitaju me jesam li dobro. Pesimizam se uvlači u pore našeg djelovanja. Ne činimo dovoljno za mlade da im svojim primjerom pokažemo da mogu ostvariti svoje vizije', rekao je Jokić.

Upozorio je i na sporost promjena u obrazovanju. Otpor promjenama, rekao je, nije specifičan samo za škole, ali se u njima osobito snažno vidi.

'Puno je otpora promjenama u hrvatskom obrazovanju. Kao ljudi smo tome neskloni. U društvu u 35 godina nismo naučili da trebamo promijeniti mentalitet, biti otvoreniji promjenama u znanosti, kompanijama, obrazovanju. Hrvatska presporo ide tim putem. Postoji pomak, ali je spor. Kad tome dodate mentalitet da cijelo vrijeme imate otpor, onda se koče nove stvari. Poduzetnost je važna za svaki aspekt', rekao je Jokić.

Posebno je upozorio na to da se poduzetnost ne guši samo u školama, nego i u obiteljima, često već kada dijete pokaže interes za nešto što izlazi iz okvira očekivanog.

'Poduzetnosti nema ni u školama, a ni u obiteljima. Obitelj kaže djeci ako imaju neku želju: 'Nije to za tebe.' Neće svi biti inženjeri, bankari, doktori. Hrvatska treba i dobru kirurginju i dobrog frizera. Treba nam radikalna promjena sustava: da se od vrtića ili prvih razreda škole dovede djecu do toga da rješavaju probleme. Kao nacija ćemo uvijek imati iznimne pojedince, ali ako su nastali usprkos sustavu, to nije dovoljno. Društva koja se udružuju kako bi ostvarila ideje, ta će društva biti uspješna. Ako se budemo oduševljavali idejama ljudi koji su uspjeli usprkos sustavu, možemo reći – hvala, ali to nije primjer uspjeha u društvu. Moramo učiniti to da društvo što više njima pomaže', rekao je Jokić.

Govoreći o mladima, upozorio je na njihovu zabrinutost za budućnost, čak i u trenutku vrlo niske nezaposlenosti.

'Moramo kao zajednica podržati ljude. Mladi od 15. do 29. godine, govoreći o svojim najvećim brigama, navode da u budućnosti neće imati posao u trenutku apsolutno najniže nezaposlenosti u Hrvatskoj, zatim loš zdravstveni sustav, a treća briga su im niske mirovine – njima sa 17 godina', rekao je Jokić.

Na kraju je razgovor zaokružio porukom da se o tehnologiji, umjetnoj inteligenciji i vizionarstvu ne može govoriti bez humanosti. Vizija, rekao je, nema smisla ako nema humanu i humanističku crtu.

'I u ekonomiji, bankarstvu, umjetnosti, znanosti. Kad razmišljamo o vizionarstvu i vizijama, ona mora biti humana i humanistička, pogotovo danas, kad u Hrvatskoj imamo toliko podjela, u doba u kojem bjesne ratovi. Treba propagirati mir kao preduvjet ostvarivanja bilo kakve vizije i humanosti', zaključio je Jokić.