O tome koliko se Europa može tehnološki osamostaliti razgovarali smo s Marijem Kovačem, profesorom FER-a i direktorom njegova Istraživačkog centra za arhitekture i aplikacije računala visokih performansi, te Jarijem Kinaretom, izvršnim direktorom europskog javno-privatnog partnerstva za poluvodiče Chips Joint Undertaking (Chips JU), povodom FER Connecta, skupa posvećenog europskoj digitalnoj suverenosti, čipovima, superračunalima i umjetnoj inteligenciji.

Kovač kao primjer navodi razvoj lijekova. Tvrtka koja uz pomoć naprednih računala brže provede složene simulacije može ranije razviti lijek i ponuditi ga tržištu te će, ako joj netko ograniči pristup takvoj tehnologiji, teže držati korak s konkurencijom. No računalna infrastruktura podupire i energetsku mrežu, bankarske usluge, promet, mobilne mreže te rad javnih i hitnih službi. O njoj ovise i sustavi za postupanje u nepogodama i obrada osobnih podataka.

'Kontrolom pristupa, ali i funkcionalnosti čipova i računalne infrastrukture netko može kontrolirati naš svakodnevni život. U kompleksnim geopolitičkim okolnostima ovisnost o tehnologijama tako se može koristiti kao ozbiljno sredstvo utjecaja na cijelo društvo', napominje Kovač.

Europa proizvodi vrlo malo najnaprednijih procesora i memorijskih čipova, a možda ih uopće ne proizvodi u industrijskim razmjerima, tumači Kinaret. Zato u području umjetne inteligencije potpuno ovisi o vanjskim dobavljačima.

No to ne znači da bi Europa trebala pokušati sama proizvoditi sve što joj treba. 'Potpuna samodostatnost nije realističan cilj ni za jednu državu ili regiju na svijetu. Ono što možemo ciljati je uzajamna ovisnost, tako da i drugi ovise o nama na isti način na koji mi ovisimo o njima', poručuje Kinaret.

Razvoj tehnologija koje su potrebne i drugima, smatra on, ojačao bi pregovaračku poziciju Europe i smanjio rizik od geopolitičkih iznenađenja.

Od europskog projekta do procesora za superračunala

Jedan od pokušaja da Europa stekne veću kontrolu nad vlastitom računalnom tehnologijom jest European Processor Initiative (EPI). U tom je projektu sudjelovao FER, a jedan od rezultata je Rhea1, procesor kompanije SiPearl.

Na završnoj provjeri druge faze projekta EPI početkom srpnja ove godine partneri su pokazali Rheu1 u radu sa softverom za superračunala. FER-ovi istraživači sudjelovali su u određivanju karakteristika procesora i njegovim završnim ispitivanjima prije slanja u proizvodnju.

Sudjelovali su i u razvoju akceleratora, specijaliziranog za određene računalno zahtjevne zadatke. 'U dijelu koji se bavio akceleratorima dizajnirali smo dio procesora zaduženog za sve matematičke izračune i jednog od najzahtjevnijih dijelova samog procesora', objašnjava Kovač. FER-ov tim vodio je i međunarodnu komunikaciju projekta te predstavljao rezultate na važnim industrijskim i znanstvenim skupovima.

Rheu1 sada treba ugraditi u velike računalne sustave. SiPearl i Bull objavili su 22. rujna da je SiPearl isporučio prve uzorke procesora za njemačko superračunalo Jupiter, koje će ih koristiti na Bullovoj platformi BullSequana XH3000. Kompanije su izlazak Rhee1 najavile za kraj godine, a za francusko superračunalo Alice Recoque planiraju sljedeću generaciju procesora, Rheu2.

Što zapravo znači 'europski procesor'?

Rhea1 koristi Armove procesorske jezgre, a proizvodi ga TSMC, pa Europa i dalje ovisi o drugim dobavljačima. Kovač njegovu prednost vidi u tome što europskim računalnim sustavima daje alternativu tehnologiji stranih tvrtki i omogućuje upotrebu u strateški važnim područjima, ističući kontrolu nad dizajnom i tvrdeći da se zahvaljujući njoj može jamčiti da procesor nema skrivenih mehanizama kojima bi ga netko mogao isključiti ili zaobići njegovu sigurnosnu zaštitu, poznatih kao kill switch i backdoor.

Rhea1 je procesor opće namjene, što znači da može izvršavati različite zadatke na velikim superračunalima. Može tako raditi i s akceleratorima, specijaliziranim dijelovima sustava koji učinkovitije obrađuju velike količine podataka izvodeći mnogo jednostavnijih računskih operacija, objašnjava Kovač.

U budućim generacijama Rhee pojedini bi se akceleratori trebali povezati s procesorom unutar samog čipa, što bi, kaže Kovač, poboljšalo performanse i omogućilo lakšu prilagodbu različitim zadacima. Kinaret ističe da takvo povezivanje manjih čipova, takozvanih čipleta, zahtijeva napredna znanja i tehnologije jer svaki obavlja svoj zadatak, ali moraju učinkovito komunicirati i pritom ne ometati jedni drugima rad.

Kovač otkriva da dosadašnja ispitivanja Rhee1 daju odlične rezultate i o njima kaže: 'Usporedbe s nekim drugim procesorima nisu javno dostupne, ali očekujemo da će buduće verzije Rhee, proizvedene najnovijim tehnološkim procesima, biti konkurentne svim najsnažnijim procesorima na tržištu.'

Nije dovoljno izgraditi tvornicu

Izgraditi tvornicu čipova moguće je ako imate dovoljno novca, tumači Kinaret, no veći je izazov pronaći kupce i osigurati da proizvodnja bude isplativa.

Kupci će odabrati čip koji najbolje odgovara njihovim potrebama cijenom i kvalitetom, a da bi europski proizvodi bili konkurentni, uz dobar dizajn i tehnologiju važni su infrastruktura, porezi, propisi i radno zakonodavstvo. Zato dio posla moraju obaviti i političari, ističe on.

Tvrtke bi pri izboru dobavljača trebale više razmišljati i o sigurnosti opskrbe. Jedan brod koji zapriječi Sueski kanal, upozorava Kinaret, ne bi smio zaustaviti čitave proizvodne linije. U pojedinim sektorima, poput obrane, smatra da bi se radi sigurnosti opskrbe stoga mogla zahtijevati upotreba domaćih komponenti.

Europa kroz Chips JU financira infrastrukturu koja tvrtkama pomaže pripremiti nove tehnologije za tržište. Europski Akt o čipovima stupio je na snagu 2023., a prva velika ulaganja tog partnerstva u pilot-linije počela su 2024. godine, podsjeća Kinaret.

Na tim linijama tvrtke mogu provjeriti pouzdanost svojih rješenja, daju li ona dosljedne rezultate i mogu li se proizvoditi. Linije se još uspostavljaju, ali već su privukle brojne korisnike. Ipak, same po sebi neće povećati europski tržišni udio jer nisu namijenjene komercijalnoj proizvodnji.

Ostvarenje europskih ambicija zato ostaje zahtjevno. Europski revizorski sud ocijenio je 2025. da Akt o čipovima vrlo vjerojatno neće biti dovoljan da EU do 2030. godine dosegne 20 posto svjetskog tržišta poluvodiča, mjereno prihodima.

Kinaret kaže da ga ne iznenađuje to što se ulaganja još ne vide u tržišnim rezultatima jer razvoj tehnologije i dalje traje. Usto tumači da je rast umjetne inteligencije dramatično promijenio svjetsko tržište, a Europa u tom području nije osobito snažna i cilj od 20 posto bit će teško ostvariti. 'Možda bi apsolutni, a ne relativni cilj rasta ipak bio prikladniji', smatra.

Neka su ulaganja ipak dala jasno vidljive rezultate. Kinaret izdvaja razvoj napredne litografske opreme ASML-a i njegovih suradnika, koji su podupirali Chips JU i njegovi prethodnici. Ukupan tržišni učinak financiranih projekata teže je procijeniti, napominje Kinaret, jer mnoge poslovne podatke štiti poslovna tajna. Projekti zato o rezultatima izvještavaju i drugim pokazateljima, poput broja prijavljenih ili odobrenih patenata.

Hrvatska priliku ima u znanju i povezivanju

Kovač drži da Europa treba razvijati vlastite čipove, jačati proizvodnju, proširiti računalne centre za umjetnu inteligenciju i obrazovati mnogo više stručnjaka. U tome vidi priliku i za hrvatske tvrtke i inženjere. Kinaret pak napominje da prije ulaganja u proizvodni pogon treba provjeriti ima li dovoljno vode, struje, stručnih radnika i novca te odgovoriti na ključno pitanje: tko će kupovati njegove proizvode?

Hrvatskim tvrtkama koje žele razvijati čipove Kinaret predlaže CROCCS, hrvatski centar kompetentnosti za poluvodiče koji je dio europske mreže i pomaže tvrtkama u dizajnu čipova i pristupu pilot-linijama. 'Chips JU nudi nekoliko prilika za integraciju u šire europske mreže koje mogu biti posebno vrijedne za manje kompanije koje traže nove suradnje ili poslovne veze', kaže Kinaret.

Kako takva suradnja izgleda u praksi, Kovač pokazuje na primjeru FER-a i njegova sudjelovanja u EPI-ju. 'Naš tim na FER-u dio je velikog europskog tima i ovime smo uspješno pokazali da geografska pozicija ne predstavlja prepreku ako postoje konkurentna znanja kojima možete pridonijeti razvoju proizvoda', zaključuje.