Psi koji žive u neposrednoj blizini nuklearne elektrane u Černobilu pokazuju genetske razlike koje bi mogle biti rezultat prirodne selekcije. Novo istraživanje otkrilo je promjene u dijelovima genoma povezanima s popravkom DNK, razvojem raka i imunološkim sustavom, no znanstvenici još ne mogu potvrditi jesu li one posljedica života u kontaminiranom okolišu.

Riječ je o populaciji pasa koja desetljećima živi u černobilskoj isključnoj zoni nakon što je katastrofa u nuklearnoj elektrani 1986. godine prisilila stanovnike na evakuaciju. Mnogi su kućni ljubimci tada ostali napušteni, a njihovi potomci i danas žive u okolici elektrane i napuštenih naselja. Istraživači su već ranije utvrdili da se psi koji žive neposredno uz nuklearnu elektranu genetski razlikuju od onih koji obitavaju u Černobilu (udaljenom oko 16 kilometara). Međutim, nije bilo jasno što je uzrok tih razlika.

Jedna od mogućnosti bila je da su nastale zbog mutacija izazvanih dugotrajnom izloženošću zračenju. No istraživanje objavljeno 2024. godine nije pronašlo dokaze koji bi potvrdili tu pretpostavku. U novom radu objavljenom u znanstvenom časopisu Genes, istraživači su zato pokušali utvrditi jesu li razlike rezultat prirodne selekcije ili slučajnih promjena u genetskom sastavu populacije.

Što su otkrili analizom psećeg genoma?

Tim predvođen Megan Dillon sa Sveučilišta North Carolina State analizirao je podatke o cjelokupnom genomu 106 pasa uzorkovanih 2018. i 2019. godine. Usporedili su pse iz neposredne blizine nuklearne elektrane s onima iz grada Černobila, ali i s populacijama pasa iz istočne Europe i Galapagosa.

Rezultati su pokazali genetske obrasce koji upućuju na usmjerenu prirodnu selekciju na više od 100 lokacija u genomu pasa koji žive uz elektranu. Riječ je o dijelovima genoma u blizini gena povezanih s razvojem raka, replikacijom i popravkom DNK, funkcioniranjem stanica te imunološkim odgovorom.

Prirodna selekcija proces je u kojem nasljedne osobine koje pojedincima daju prednost u preživljavanju i razmnožavanju s vremenom u populaciji postaju zastupljenije. U ovom slučaju istraživači pretpostavljaju da su psi s određenim genetskim varijantama možda imali veće izglede preživjeti i ostaviti potomstvo u zahtjevnim okolišnim uvjetima. Važno je, međutim, da istraživanje nije dokazalo kako su upravo te genetske varijante omogućile psima da se odupru zračenju.

'Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da smo potvrdili prirodnu selekciju, ali pronašli smo genetske obrasce koji na nju upućuju', objasnila je Dillon.

Nije dokazano da je za sve krivo zračenje

Iako su rezultati zanimljivi, istraživači upozoravaju da još ne znaju koji je okolišni čimbenik doveo do uočenih genetskih razlika. Černobilska zona nije kontaminirana samo radioaktivnim tvarima. U okolišu su prisutni i teški metali, olovo, pesticidi i druge štetne tvari, a psi se mogu razlikovati i prema prehrani, bolestima, kretanju i drugim čimbenicima koji utječu na njihovo preživljavanje

Matthew Breen, jedan od autora istraživanja, smatra da su psi koji su preživjeli početno razdoblje nakon katastrofe možda već imali određene nasljedne osobine koje su im davale prednost. Njihovi potomci mogli su naslijediti te varijante, pa su one s vremenom postale zastupljenije u populaciji.

I sam Breen, međutim, naglašava da je to zasad pretpostavka, a ne utvrđen slijed događaja, piše Science Alert.