Elektroničko nasilje (eng. cyberbullying) je svaka komunikacijska aktivnost putem interneta (kroz upotrebu e-mailova, web stranica, blogova, društvenih mreža...), videa ili mobilnih telefona koja služi kako bi se neko dijete ponizilo, zadirkivalo, prijetilo mu se ili ga teroriziralo na neki drugi način. Uvijek je cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji drugi način naštetiti djetetu; bilo u obliku tekstualnih ili video poruka, poziva ili neugodnih komentara.

Može ga činiti jedna osoba ili skupina djece. Elektroničko nasilje razlikuje se od 'tradicionalnog' vršnjačkog nasilja prema dostupnosti (prisutno je 24 sata na dan, 7 dana u tjednu), izloženosti (dijete je izloženo nasilju i kod kuće te na drugim mjestima koja su prije bila sigurna), mnogobrojnoj publici te anonimnosti napadača koja olakšava kršenje socijalnih normi.

'Upravo smo zbog sve češćeg pojavljivanja cyberbullyinga u populaciji djece i mladih odlučili provesti istraživanje sa svrhom smanjenja nasilja i edukacije, kako djece, tako i roditelja te stručnjaka', kažu iz Udruge LET.

U okviru istraživanja ispitane su različite dimenzije koje se tiču iskustva nasilja na internetu (cyberbullyinga), znanja o zaštiti od nasilja na Internetu i strategije suočavanja te navike boravka na internetu. Dobiveni su uvidi i u to kako se mladi razlikuju u navedenim aspektima uzimajući u obzir njihova socio-demografska obilježja (poput dobi, spola, obrazovnog statusa). U istraživanju je sudjelovalo 180 mladih osoba iz cijele Republike Hrvatske, a provedeno je u periodu travanj- svibanj 2021. godine uz financijsku podršku Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Tvrtka HENDAL je bila zadužena za prikupljanje online upitnika, a istraživanje je dostupno OVDJE.

'Na ukupnom uzorku naših ispitanika, možemo zaključiti da postoji nekoliko zaštitnih čimbenika kada je riječ o prevenciji cyberbullyinga. Prije svega, mladi su u velikoj mjeri upoznati s ovim fenomenom te izražavaju potrebu da se o temi govori sve više što ukazuje da su svjesni problematike. Osjećaju da bi mogli u velikoj mjeri pomoći prijatelju/ici koji se nađu u takvoj situaciji, i u tim slučajevima su skloni formalnim izvorima podrške', rekla je Iva Jovović ispred udruge LET.

'No, naišli smo na čitav niz zabrinjavajućih podataka. Tako je značajan udio mladih (čak 30 posto) već imalo iskustvo nasilja putem interneta. Nadalje, većina njih je nasilje doživjela o njima bliske ili poznate osobe (pa i prijatelja) što ukazuje da je ovo oblik nasilja koji nikada ne prestaje i od kojeg žrtva ne može pobjeći. Osobito zabrinjava da su motivi počinjenja nasilja 'iz zabave' što ukazuje na određenu okrutnost i neosjetljivost koja postoji među mladima. Iako mladi znaju što je to nasilje putem internet gotovo polovica njih ne zna kako mogu zaštititi svoje privatne informacije i fotografije od zlouporaba. Također, kada su u pitanju drugi, skloniji su aktiviranju formalne pomoći, no kada je riječ o njima samima više su skloniji neformalnim izvorima podrške (roditeljima i prijateljima), a manje formalnima koji imaju i društvenu moć kojom mogu pomoći. Nadzor roditelja je prisutan kod oko 30 posto mladih, no tendencija jest da se taj nadzor smanjuje i da ga mlađi ispitanici rjeđe doživljavaju'.