Popularni format ovih dana slavi trideseti rođendan, što ga u računalnim terminima čini prastarim, no korisnici društvenih mreža osigurali su njegovu postojanost dugo nakon što su ga mnogi otpisali. Sjetimo se, prije deset godina ovaj format bio je osuđen na ropotarnicu interneta, gdje se uglavnom povezivao s prastarim stranicama punima bljeskajućih slika niske rezolucije, plešućim kosturima i blesavim zvucima niske kvalitete.

Danas je priča sasvim drukčija. Instagram i Facebook već duže imaju integrirani gumb za slanje GIF-ova, a čak i moćni Apple je u svoje programe za čakulanje dodao opciju za slanje sve popularnijeg formata. GIF je danas, s apsolutnom sigurnošću, uspio prevazići svoje korijene te se uspostavio kao zasebni mod komunikacije – kratka vizualna poruka koja na jedan ili drugi način predstavlja ono što smo htjeli reći.

Ponekad zauzima lik ciničnog citata ili scene iz prastarih emisija. Ponekad se radi o prenamijenjenom isječku koji poruci daje potpuno novo značenje. On, bez dvojbe, najbolje funkcionira kada replicira sam sebe, pretvorivši se u beskonačni meme koji najbolje sjeda kada ga vidite pedeseti put, ali s nekim zanimljivim i urnebesnim novim detaljem.

GIF je, bez sumnje, postao moderni način izražavanja online, no valja se zapitati koliko duboko seže njegova povijest i odakle on zapravo dolazi?

Današnji GIF praktički je sinonim za kratke ponavljajuće animacije, no njegovi korijeni sežu u vrijeme prije modernog weba kada je služio za prikaz običnih slika. Steve Wilhite počeo je rad na formatu Graphic Interchange Format u ranoj 1986. U to vrijeme on je radio kao programer za Compuserve, prastaru online uslugu koja je služila za online čavrljanje, pregled stanja na burzi i posjećivanje foruma putem starih modema s kojima smo se na internet spajali preko kućnog telefona.

Wilhite je htio riješiti dva ključna problema. Prvi je stvaranje univerzalnog grafičkog formata koji funkcionira na svim tada prisutnim platformama: Appleu, Atariju, Commodoreu, IBM-u i Tandyju. Compuserve je u to doba koristio drugi format za grafiku pod imenom NAPLPS, no Wilhite je bio uvjeren kako se radilo o prekompleksnom sustavu za najširu primjenu. Njegov cilj bio je napraviti format koji radi na svim strojevima.

Drugi problem na kojem je radio je stvaranje formata koji je mogao postojati u tadašnjem ekosustavu gdje brzine interneta nisu bile baš stelarne. U to vrijeme na internetu se počeo pojavljivati još jedan vrlo poznati format svima poznat kao JPG, no on je bio puno pogodniji za fotografije i slike s puno detalja. Compuserveu nije trebao detalj, već učinkoviti format koji bi mogao prikazivati grafove s burze.

Wilhite je odlučio zasnovati GIF na protokolu za kompresiju pod imenom Lempel-Ziv-Welch, odnosno LZW. Wilhite je prvu verziju GIF formata završio u svibnju 1987., a Compuserve ga je počeo koristiti svega mjesec dana nakon toga. Ovo je, podsjetimo, bilo dvije godine prije nego što je Sir Tim Berners-Lee objavio svoj World Wide Web projekt i šest godina prije nego što je preglednik Mosaic Internet učinio dostupnim laicima i usputnim korisnicima diljem svijeta.

GIF format je bio izvrstan za prikazivanje logotipa i grafova zato što je bio kompatibilan sa svim računalima i što je možda još bitnije – zato što  je mogao biti proziran, što je web dizajnerima dalo zbilja puno manevarskog prostora. Također, mogućnost ubacivanja drugih vrsta informacija u format omogućilo je Netscapeu da 1995. stvori animirani GIF.

Ubrzo nakon toga posvjedočili smo pravoj bujici web stranica s animiranim GIF-ovima, no na sreću, ta era je trajala kratko. Sa sve većim profiliranjem web dizajna kao struke, mnogi su krenuli prema složenijim vizualnim medijima poput flasha ili kasnije HTML-a 5, no format je na webu preživio zahvaljujući stranicama poput 4chana, Reddita i Tumblra.

Adam Leibsohn, šef najpoznatije stranice za GIF-ove Giphy GIF zove 'formatom-buntovnikom' koji ljudima omogućuje da objavljuju slike na mjestima gdje one nisu nužne. Mjestima poput potpisa na forumu. Kako bi Leibsohn rekao, 'najjednostavnije stvari pobjeđuju'. Nakon što su mase shvatile da u poruke mogu trpati kratke videe gdje ljudi nabijaju glavom od stol ili Orsona Wellsa koji plješće, web je počeo vrvjeti novim umjetničkim izražajem – GIF-om koji je postao neka vrsta mikro-zabave. Advent smartfona ovaj format izražavanja je zbog očitih razloga učinio još privlačnijim najširoj publici.

'Riješili smo se termina poput 'lol' ili 'wtf' zato što nisu dovoljno izražajni' rekao je David McIntosh, šef sustava za pretragu GIF-ova Tenor. 'Pomoću gifova zbilja možete izraziti osjećaje.' McIntosh tvrdi da su preko devedeset posto pretraga na njegovom pretraživaču zapravo osjećaji.

Jako je teško odrediti kada se GIF zapravo vratio u mainstream. Nieman Journalism Lab nazvao je ljetne olimpijske igre 2012 'povratak' animiranog GIF-a. Iste godine Oxford Dictionary nazvao je GIF riječju godine, a do početka iduće, GIF-ovi su se počeli pojavljivati po muzejima i to je bio tren kada su reklamne agencije htjele ugrabiti dio kolača. Te iste godine Steve Wilhite dobio je Webby, nagradu za životno djelo gdje je prouzročio kontroverzu proglasivši globalno priznati izgovor GIF-a - pogrešnim.

Kako ga god mi izgovarali, GIF danas predstavlja globalni fenomen i format koji je unatoč vremenu ostao vječan upravo zbog svoje nenadmašive prilagodljivosti.