Studija, koja prati utjecaj digitalnih tehnologija na mentalno zdravlje djece i adolescenata, otkriva da gotovo trećina djece do 11. godine razvija obrasce kompulzivnog korištenja ekrana. Kod njih je zabilježena značajno veća vjerojatnost pojave anksioznosti, depresije i suicidalnih misli u odnosu na vršnjake koji koriste tehnologiju umjerenije i bez ovisničkih simptoma.

'Imamo sve više dokaza za to da nije ključno koliko djeca provode vremena pred ekranima, već kako ih koriste', izjavila je autorica studije Yunyu Xiao, docentica u Weill Cornell Medicine Centru bolnice New York Presbyterian. 'Naš fokus mora se pomaknuti s generičkih ograničenja vremena na prepoznavanje ovisničkih obrazaca.'

Ekran nije neprijatelj, ali ovisničko ponašanje jest

Znanstvenici su analizirali podatke iz američke Adolescent Brain Cognitive Development Study, najveće dugoročne studije razvoja dječjeg mozga u SAD-u, a koja je započela 2016. U ovoj fazi obrađeni su podaci 4285 djece koja su imala devet ili 10 godina na početku praćenja, prenosi Financial Times.

Do četvrte godine istraživanja gotovo 18 posto djece izjavilo je da su imala suicidalne misli, a više od pet posto njih i suicidalno ponašanje. Djeca s izraženim i rastućim ovisničkim obrascima prilikom korištenja mobitela, društvenih mreža i videoigara imala su 1,5 puta veći rizik od razvoja ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem.

Znanstvenici upozoravaju da se takvi negativni ishodi ne povezuju nužno s količinom vremena provedenog pred ekranom, već s vrstom i intenzitetom ponašanja – čežnjom djeteta za ekranom, nemogućnošću prestanka korištenja te utjecajem na san, školske obaveze i društvene odnose.

'Naše istraživanje sugerira da bi se politike trebale udaljiti od općenitih ograničenja vremena provedenog pred ekranom i umjesto toga usredotočiti na prepoznavanje i suzbijanje ovisničkih obrazaca ponašanja', izjavila je Yunyu Xiao.

'To dovodi u pitanje prevladavajući narativ prema kojem je provođenje više vremena pred ekranom automatski štetno. Mi smo, naprotiv, otkrili da je ključna razlika u tome kako djeca koriste tehnologiju – ne koliko.'

Roditelji bez alata u digitalnom svijetu dizajniranom za odrasle

Daisy Greenwell, suosnivačica kampanje Smartphone Free Childhood iz Velike Britanije, kaže da su roditelji prepušteni sami sebi u pokušaju da zaštite djecu od sadržaja i algoritama koji nisu dizajnirani s njihovim razvojem na umu.

'Roditelji su u nemogućoj poziciji – pokušavaju zaštititi djecu u digitalnom svijetu koji je osmišljen za odrasle, a na raspolaganju su im samo kompleksne, često neučinkovite roditeljske kontrole', rekla je Greenwell. 'Vrijeme je za sustavne mjere koje će djeci omogućiti zdraviji razvoj, bez algoritama koji potiču ovisnost.'

Profesorica Lisa Henderson sa Sveučilišta u Yorku ističe da je studija 'kritična i pravodobna', posebno u kontekstu sve veće prisutnosti ekrana u svakodnevnom životu djece. 'Moramo razumjeti što se točno događa u mozgu djeteta kad se razvije ovisnički obrazac digitalnog ponašanja. Poremećaji spavanja, primjerice, mogli bi biti ključna karika u toj vezi', dodaje Henderson.