Rekonstrukcija se temelji na ostacima pronađenima još 1988. i 1989. u špilji Margaux kod Dinanta, gdje je otkriveno devet tijela, sve redom žena, što je neuobičajeno otkriće za mezolitičke grobove u kojima su obično pokopani muškarci, žene i djeca.

'Žena čiji je izgled rekonstruiran dolazi iz iste populacijske skupine kao i tzv. Cheddar Man iz Velike Britanije, koji je živio u isto vrijeme, no žena iz te skupine imala je svjetliju kožu', rekla je za CNN arheologinja Isabelle De Groote, voditeljica istraživačkog projekta.

Nova otkrića tako osporavaju dugogodišnje pretpostavke da su svi mezolitički lovci sakupljači u Europi imali gotovo istovjetnu genetiku i tamniju kožu. DNK ove žene ukazuje na veću varijabilnost među ranim europskim populacijama nego što se dosad mislilo.

Analizom lubanje znanstvenici su utvrdili da je bila u dobi između 35 i 60 godina u trenutku smrti. Imala je izražene čeone lukove, neuobičajene za žene, kao i visok hrbat nosa – anatomske osobine slične onima kod Cheddar Mana.

Kompleksni pogrebni običaji i simbolika

Znanstvenici su također otkrili da su mnogi kosturi bili posuti okerom – crvenim pigmentom koji se često povezuje s ritualnim obredima u prapovijesti. Većina tijela pažljivo je prekrivena kamenim pločama, a jedna od žena imala je posmrtne rezove na lubanji – što ukazuje na svojevrsnu obdukciju, također potencijalno ritualnog karaktera.

'Zanimljivo je to da je ova špilja korištena kao grobno mjesto nekoliko stotina godina, što pokazuje da su, iako su bili nomadi, ovi ljudi imali mjesta sjećanja na koja su se vraćali', dodala je De Groote. Ova saznanja ukazuju na složene pogrebne običaje te otvaraju niz pitanja o društvenoj strukturi i kulturnim praksama tih ranih zajednica.

Moderna tehnologija oživljava prošlost

DNK je izvađen iz lubanje u dovoljno dobroj kvaliteti da se omogući vrlo precizna fizička rekonstrukcija, a utvrđeni su boja očiju, kose i kože, dok su elementi poput nakita i tetovaža rekonstruirani temeljem arheoloških nalaza s drugih nalazišta u dolini rijeke Meuse.

Na jednom od takvih nalazišta – bivšem logoru uz rijeku – pronađeni su kameni alati, kosti divljih životinja i ostaci ribe, što potvrđuje da je riječ o nomadskoj zajednici koja je živjela isključivo od prirodnih resursa: lova, skupljanja i ribolova.

'Budući da su bili u potpunosti ovisni o prirodi – o divljači, samoniklom jestivom bilju, ribi – morali su se stalno kretati i seliti', objasnio je arheolog Philippe Crombé, član istraživačkog tima.

Novi uvidi u zadnje europske lovce sakupljače

Crombé ističe da je pigment kože prapovijesne žene bio iznenađenje jer svi dosad analizirani ostaci ljudi iz mezolitika na području zapadne Europe pripadaju istoj genetskoj skupini. 'Iako nas je to iznenadilo, zapravo je i logično da su i tada, kao i danas, u velikim područjima poput zapadne Europe postojale genetske varijacije.'

Kada su ostaci otkriveni, tehnologija za analizu drevnog DNK još nije bila razvijena, stoga ovaj projekt predstavlja suvremenu reinterpretaciju starih iskapanja pomoću najnovijih metoda. Znanstvenici sada planiraju daljnje analize u pokušaju da rasvijetle odnose osoba pokopanih u špilji, kao i udio ribe u njihovoj prehrani, što će doprinijeti razumijevanju života zadnjih lovaca sakupljača u zapadnoj Europi.