Naslovi kao što su 'NASA pronašla neobičan život koji voli otrovni arsen','Traže se ljudi za let na Mars bez povratka' i 'Navijali smo da Apollo 11 promaši Mjesec' samo su neki od onih iz svemirskog arsenala koji su obarali rekorde čitanosti.

Američka je administracija zbog štednje značajno skresala NASA-in proračun, međutim, u svemirsku se utrku sve više uključuju nove snage – svemirske agencije Europe, Japana, Indije i Kine, ali i privatne kompanije.

Naravno, naša zemlja ne pripada tom ekskluzivnom društvu, osobito ne sa svojim anemičnim znanstvenim proračunom, međutim, hrvatski su znanstvenici u različitim individualnim i međunarodnim projektima ipak ostvarili značajne rezultate. U istraživanjima fundamentalnih zakona fizike i svemira u Ruđeru, CERN-u, na LHC-u i OPERI radi velik broj naših stručnjaka poput dr. Vuke Brigljevića i dr. Tome Antičića, a astrofizičar dr. Dejan Vinković sa splitskog PMF-a u 2009. je u uglednom časopisu Nature objavio važno otkriće o evoluciji planeta.

U tom kontekstu zanimljivo je spomenuti i napore nekih hrvatskih stručnjaka i amatera da se na svoj osebujan način uključe u svemirsku utrku – astrofizičar dr. Bojan Pečnik pokrenuo je projekt tzv. hipersfere koja bi mogla zamijeniti satelite, a skupina entuzijasta iz Istre natječe se u Googleovu projektu izrade prvog privatnog rovera koji bi 2012. mogao prošetati Mjesečevom površinom.

Ako ste zaljubljenica ili zaljubljenik u zvijezde, a niste bili u prilici redovno pratiti našu znanstvenu rubriku, u ovom vam članku ukratko predstavljamo tportalov retrospektivan pregled najvažnijih svemirskih ostvarenja u 2010. godini.

1. Na Mjesecu otkrivene velike količine vode

Misija Lunar Crater Remote Observation (LCROSS) udarila je 9. listopada 2009. u krater Cabeus nedaleko od južnog pola Mjeseca kako bi istražila sastav njegova zamrznuta tla očuvanog u vječnoj sjeni Sunca.

Rezultati analize prikupljenih uzoraka ove su godine pokazali da u njemu ima oko 5,6 posto zamrznute vode - u toni materijala ima je oko 45 litara - što bi trebalo biti dovoljno za buduće misije ljudi, pa čak i za uspostavu baza na Mjesecu. To je čak 50 posto više nego što su astronomi očekivali te dvostruko više nego što se može naći u pustinjama Sahare. Voda bi za buduće kolonizatore Mjeseca bila važna ne samo kao piće, nego i kao izvor vodika, odnosno energije. (Pročitajte više)

2. Voyager stigao do ruba Sunčeva sustava

Voyager 1, najudaljenija svemirska letjelica dosad lansirana sa Zemlje, stigla je do samog ruba Sunčeva sustava i odande poslala važne znanstvene informacije.

Veteranska sonda, koja se sada nalazi oko 17,4 milijarde kilometara od kuće, otkrila je jasne promjene u protoku čestica Sunca koje je okružuju – one ondje više ne putuju prema van (od Sunca), već se kreću postrance. To znači da je Voyager stigao u područje koje predstavlja granicu s međuzvjezdanim prostorom.

Sonda je lansirana 5. rujna 1977. Trenutačno putuje prema međuzvjezdanom prostoru brzinom od 17 kilometara u sekundi, pa se očekuje da će u nj ući za nekoliko godina. (Pročitajte više)

3. Počela era privatnih komercijalnih istraživanja svemira

Prva privatna kapsula Dragon u vlasništvu kompanije SpaceX u prosincu je uspješno obavila svoju misiju – stigla je u orbitu i vratila se nazad na Zemlju, čime je otvorila novu eru komercijalnih istraživanja svemira.

Dragon je lansiran iz Cape Canaverala, a aterirao je u vode Tihog oceana oko 800 kilometara od meksičkih obala nakon putovanja koje je trajalo tri sata i uključivalo dva kruga u orbiti oko Zemlje.

Izvršni direktor kompanije SpaceX, Elon Musk, rekao je da je Dragonov let označio zoru izuzetno uzbudljive nove ere u svemirskim istraživanjima. (Pročitajte više)

4. Eksplozija otkrića novih planeta

Astronomi su do danas otkrili nešto više od 500 planeta izvan Sunčeva sustava koji se nazivaju egzoplanetima, no instrumenti i analitičke metode tek su nedavno postali dovoljno snažni za istraživanje njihova sastava i preciznije određivanje njihovih putanja.

Skupina američkih znanstvenika otkrila je prvi planet izvan Sunčeva sustava koji se nalazi u zoni pogodnoj za život Gliese 581g (umjetnička vizija desno). Planet se nalazi u nastanjivom području crvenog patuljka Gliese 581, što znači da bi na njemu moglo biti vode. Za punu revoluciju oko zvijezde u zviježđu Vage, koja je udaljena od Zemlje samo 20 svjetlosnih godina, treba mu manje od 37 naših dana. Relativno velika masa pokazuje da je vjerojatno izgrađen od stijena te da ima atmosferu. (Pročitajte više)

Britanski tim astronoma pronašao je prvi planet s ekstremno visokim koncentracijama ugljika i, najvjerojatnije, dijamanata. Činjenica da znanstvenici već mogu tako detaljno proniknuti u sastav planeta koji kruže oko drugih zvijezda velik je korak u istraživanju egzoplaneta. Novi planet Wasp 12b prvi je na kojem je otkriveno više ugljika nego kisika. (Pročitajte više)

Astronomi su ove godine također prvi put otkrili planet koji je u Mliječnu stazu stigao iz neke druge galaksije. Novootkriveno tijelo kruži oko zvijezde HIP 13044 koja pripada tzv. Helmijevoj struji koja je svojevremeno bila sastavni dio jedne druge, patuljaste galaksije. Procjenjuje se da ju je Mliječna staza progutala prije šest do devet milijardi godina, a nalazi se u zviježđu Kemijske peći. Planet je nastao u ranoj fazi razvoja svog solarnog sustava prije nego što ga je progutala naša galaksija. (Pročitajte više)

5. Pomaci u potrazi za vanzemaljcima

Kako s napretkom tehnologije iz godine u godinu raste broj otkrivenih galaksija, zvijezda, planetarnih sustava i planeta sličnih Zemlji, tako se povećava i vjerojatnost da negdje u svemiru postoje naša kozmička braća. Najnovija otkrića također potvrđuju ideju da život ne mora nužno ovisiti o vodi, odnosno da može imati bitno drukčiju biokemiju od naše, što znači da nam ET-ji vjerojatno ne nalikuju toliko kao Klingonci, Vulkanci ili neki drugi holivudski vanzemaljci. S razvojem naših shvaćanja svemira mijenjaju se i paradigme u potrazi za svemircima, a time raste i nada da bismo uskoro mogli naići na njihove tragove ili signale. Iako ih još uvijek nismo otkrili, u 2010. su i na ovom području ostvareni značajni rezultati.

Alieni na Zemlji

NASA-in tim stručnjaka objavio je u prosincu da je na Zemlji otkrio neobične oblike života koji imaju neočekivanu sposobnost prilagodbe izuzetno surovim uvjetima života. Naime, tim je u jezeru Mono u Kaliforniji pronašao bakterije koje su fosfor u svom organizmu sposobne zamijeniti kemijski sličnim, ali inače otrovnim arsenom. Ovo otkriće potvrđuje ideju da bi se život na drugim planetima mogao temeljiti na bitno drukčijoj biokemiji. (Pročitajte više)

Titan postao kandidat za neobičan život

Međunarodni tim stručnjaka u francuskom je laboratoriju u listopadu otkrio da se visoko u atmosferi Titana, tisućama kilometara iznad njegova tla, stvaraju sastavni dijelovi života.

Znanstvenici su rekreirali atmosferu Saturnova mjeseca izmiješavši dušik, metan i malene količine ugljikova monoksida. Nakon toga, simulirajući djelovanje solarnog ultraljubičastog svjetla, ionizirao je plinove mikrovalovima i utvrdio da bi se u atmosferi Titana morali stvarati iznenađujuće složeni organski spojevi. Među njima su pronašli pet nukleotida koji se na Zemlji nalaze u DNA i RNA, dvije aminokiseline te još 11 spojeva koji bi također mogli biti aminokiseline. (Pročitajte više)

Na mogućnost da se na najvećem Saturnovu mjesecu zbivaju neki procesi kojima bi uzrok mogao biti život ukazalo je i istraživanje NASA-ine letjelice Cassini. Ona je, naime, otkrila da se na Titanu odvijaju složene kemijske aktivnosti koje ispunjavaju dva važna preduvjeta za postojanje primitivnih egzotičnih oblika života utemeljenih na metanu kojima bi acetilen mogao biti hrana. (Pročitajte više)

Život bi mogao postojati čak i na Plutonu

Planetarni znanstvenik Guillaume Robuchon s University of California u Santa Cruzu objavio je na konferenciji American Geophysical Uniona u San Franciscu da bi na Plutonu ispod debele ledene kore mogli postojati oceani. Prema njegovom računalnom modelu, Plutonova bi ledena kora mogla biti debela oko 200 kilometara, a sloj vode ispod nje oko 100 kilometara.

Površina tog malenog planeta vjerojatno se smrzava na oko -230 stupnjeva Celzijevih. Međutim, u njegovoj kamenoj jezgri moglo bi biti dovoljno radioaktivnog kalija za nuklearne procese koji bi zagrijavali vodu, a možda i za razvoj jednostavnih organizama. (Pročitajte više)

6. U svemiru ima tri puta više zvijezda i vanzemaljaca

Astronomi su u prosincu objavili kako su otkrili da malenih blijedih zvijezda tzv. crvenih patuljaka u svemiru ima mnogo više nego što se ranije mislilo, što znači da je ukupan broj zvijezda gotovo trostruko veći od dosad procijenjenog.

Budući da su crveni patuljci relativno maleni u usporedbi sa zvijezdama poput našeg Sunca, astronomi ih donedavno nisu mogli otkriti u drugim galaksijama pa nisu znali koliki je njihov postotak u ukupnoj zvjezdanoj populaciji.

No ovu su situaciju promijenili moćni instrumenti promatračnice Keck na Havajima koji su u obližnjim galaksijama, udaljenim između 50 i 300 milijuna svjetlosnih godina, otkrili mnogo crvenih patuljaka čija je masa između 10 i 20 posto mase Sunca.
Keckov tim otkrio je da su crveni patuljci 20-ak puta brojniji u eliptičnim galaksijama nego u Mliječnoj stazi. Rezultati istraživanja mogli bi značiti da u svemiru ima manje tamne tvari, odnosno da bi crveni patuljci mogli biti odgovorni za dio gravitacijskih sila koje se ranijim procjenama količine vidljive tvari nisu mogle objasniti.

S povećanjem broja zvijezda logično se povećava i broj planeta koji kruže oko njih, a time i broj mjesta na kojima je mogao nastati život. (Pročitajte više)

7. Tamna strana Mjeseca više nije misterij

NASA-ina sonda Lunar Reconnaissance Orbiter (LRO) u posljednjih je godinu dana izuzetno precizno istražila i snimila tzv. tamnu stranu Mjeseca koja se ne vidi sa Zemlje (slika desno).

LRO je pomoću laserskog uređaja Lunar Orbiter Laser Altimeter (LOLA) napravio dosad najbolje topografske snimke te misteriozne strane Zemljina satelita, a prikupljeni podaci koristit će se u budućim znanstvenim istraživanjima Mjeseca s posadom i bez nje. Nakon obrade informacija odstupanja u LOLA-inim mjerenjima svedena su na manje od 30 metara horizontalno te jednog metra vertikalno. (Pročitajte više)

8. Hayabusa donijela prve uzorke s asteroida

Japanska letjelica Hayabusa, prva sonda koja je uzela uzorke nekog asteroida, nakon sedam godina putovanja uspješno se u lipnju spustila na Zemlju.

Hayabusa, što na japanskom znači sokol, lansirana je 9. svibnja 2003. Njezina izgradnja stajala je oko 138 milijuna dolara, a prešla je pet milijardi kilometara. Na svom je kružnom putovanju u studenome 2005. posjetila asteroid 25143 Itokawa dug 540 metara i širok 270 metara. Misiju su pratili tehnički problemi i kvarovi, no znanstvenici JAXA-e kasnijom su analizom utvrdili da je ipak uspjela prikupiti manje količine tvari s asteroida. Uzorci s Itokawe trebali bi otkriti neke tajne iz vremena nastanka Sunčeva sustava prije više od četiri i pol milijarde godina koje se ne mogu istražiti na Zemlji, jer su njezine stijene otada mnogo puta reciklirane. (Pročitajte više)

9. Poletjela prva svemirska jedrilica

Japanski su znanstvenici u lipnju proslavili i uspješno otvaranje solarnog jedra na svojoj svemirskoj jedrilici Ikaros.

Membrana površine 200 četvornih metara raširena je na malenoj letjelici u obliku diska koju je svibnju u orbitu postavila raketa H-IIA.

Ikaros bi trebao demonstrirati putovanja na kojima bi se Sunčeva svjetlost koristila kao jednostavan pogon. Znanstvenici već godinama planiraju izgradnju letjelica koje će se Sunčevim sustavom kretati bez kemijskog goriva, zahvaljujući potisku zračenja i solarnih vjetrova. Na taj će se način letjelice moći trajno ubrzavati bez potrebe za velikim spremnicima goriva. (Pročitajte više)

10. Prvi put viđeno rađanje crne rupe

Američki su znanstvenici u studenom objavili kako vjeruju da su prvi put u povijesti svjedočili rađanju jedne crne rupe.

Informacije o zvijezdi udaljenoj 50 milijuna svjetlosnih godina, koja je implodirala i stvorila područje goleme gravitacije kojoj ništa ne može pobjeći, počele su pristizati još prije 30 godina.

Prva promatranja proveo je 1979. astronom amater iz zapadnog Marylanda, no kasnije ih je istražio i tim vrhunskih stručnjaka uz pomoć sve naprednijih svemirskih teleskopa. Znanstvenici kažu da se radi o crnoj rupi mase oko pet puta veće od mase Sunca koja je nastala u eksploziji zvijezde oko 20 puta veće od naše. Kada velike zvijezde eksplodiraju ili se pretvore u supernove, za njima ostaje golema količina tvari koja se potom može urušiti, odnosno implodirati. U tom procesu konačno nastaje tijelo beskrajne gustoće bez volumena – crna rupa. (Pročitajte više)