INTERVJU: DAVID MATTHEW SMITH

Australac na čelu Ruđera: Najveći mi je izazov vratiti mlade stručnjake u Hrvatsku

01.12.2017 u 20:51

Bionic
Reading

Australski znanstvenik, kojemu je Hrvatska dom već više od desetljeća, od 1. ožujka iduće godine preuzet će kormilo najvećeg domaćeg znanstvenog instituta. Želi da profesionalizam i rezultati budu mjera uspjeha, a kako će to postići, otkriva u intervjuu za tportal

Institut Ruđer Bošković (IRB) od ožujka iduće godine dobiva novog čelnika, prvi put stranog podrijetla. Riječ je o 44-godišnjem Australcu Davidu Matthewu Smithu, istaknutom znanstveniku na području fizikalne kemije koji na našem znanstvenom institutu radi već 13 godina.

Smith, koji je prirodne znanosti i ekonomiju diplomirao na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri, na kojem je i doktorirao, trenutni je predstojnik Zavoda za fizičku kemiju na IRB-u, na kojem je od 2009. do 2014. godine bio i pomoćnik ravnatelja za međunarodnu suradnju i projekte.

Svoje planove i viziju znanosti u Hrvatskoj otkriva za tportal.

Što vas je navelo na kandidaturu za mjesto ravnatelja Instituta Ruđer Bošković?

Na to su me potakle kolege s IRB-a. Nećkao sam se jer mi se činilo kako sam još previše mlad za obavljanje te dužnosti. No velik broj kolegica i kolega ohrabrio me da donesem ovu odluku. 

Koje su glavne smjernice vašeg programa?

IRB je na stabilno postavljenim temeljima, pa ne vidim potrebu za radikalnom reorganizacijom. Ne trebamo se baviti internim reformama, već se treba usredotočiti na obavljanje primarnih djelatnosti: znanstvene projekte, obrazovne djelatnosti, suradnju s gospodarstvom...

Želim osigurati stabilan okvir za to te omogućiti usklađivanja i prilagodbe, gdje to bude potrebno, kako bismo realizirali pun potencijal cijele institucije. No stabilnost ne znači neaktivnost. Upravo obrnuto. Umjesto reformama i izmjenama, želim veću posvećenost i poboljšanu atmosferu za kreativni rad.

  • +10
David Matthew Smith Izvor: tportal.hr / Autor: Matej Grgić

Mislite li prvenstveno na financijsku stabilnost ili pod time podrazumijevate nešto drugo?

Većina naših prihoda dolazi izravno iz državnog proračuna, preko Ministarstva znanosti. Taj bi iznos, naravno, trebalo povećavati, ali na to nemamo velik utjecaj. Nastavit ću raditi u tom smjeru, no smatram kako i sa sada raspoloživim sredstvima možemo ostvariti još bolje rezultate na znanstvenim i razvojnim projektima. 

Prvenstveno me zanima konzistentnost. Želim postaviti takva pravila igre pri kojima se unaprijed može znati što se može očekivati te tako kolegicama i kolegama omogućiti da se u najvećoj mogućoj mjeri posvete svom poslu. 

Kako namjeravate postići tu stabilnost?

Svakako moramo još podići razinu suradnje i profesionalnosti unutar IRB-a. Želim da profesionalizam i rezultati budu prava mjera uspjeha, kako u znanstvenom djelovanju tako i u administrativno-tehničkom dijelu poslovanja. Namjeravam to postići prvenstveno kvalitetnom komunikacijom sa zaposlenicima.

U kojoj mjeri ćete se morati odreći vlastitog znanstvenog rada kako biste mogli obavljati dužnost ravnatelja?

Nažalost, vjerujem, u vrlo velikoj mjeri. Minimum je osigurati razvoj mladih istraživača kojima sam voditelj i izvršenje započetih projekata. Uz to, nastojat ću pratiti što se događa u granama za koje sam zainteresiran, ali mislim kako neću imati vremena za ozbiljnije bavljenje znanstvenim radom tijekom četiri iduće godine. 

Što smatrate najvećim neiskorištenim potencijalima IRB-a? 

Izdvojio bih europske fondove i razvojne projekte u suradnji s gospodarstvom. Također, možemo postići bolje rezultate u temeljnim istraživanjima, imati više ljudi koji dostižu najvišu razinu zvanja, poboljšati specijalističku obrazovnu komponentu, bolje pripremiti pojedine studente za izlazak na tržište rada, pogotovo kad su u pitanju vještine poput pisanja projekata, formulacije ideja, komunikacije...

Što vidite kao najveće prepreke u suradnji s gospodarstvom?

Svakako treba poboljšati protok komunikacija. Moramo bolje prepoznavati probleme koje gospodarstvo pokušava riješiti, a u čemu mu mi možemo pomoći. Također, trebamo staviti gospodarstvenicima do znanja što mogu realno očekivati od nas. Nismo naravno čarobnjaci, i znanost ima svoja ograničenja.

Država također treba biti spremna podržati i olakšati taj dijalog. Druge zemlje tu podršku nude u vidu niza politika, strateških podrški, posebno osmišljenih instrumenata i projekata.

Treba poraditi na povećanju motivacije znanstvenika za suradnju s gospodarstvom. Bilo bi dobro, recimo, olakšati priznavanje postignuća ostvarenih u projektima za gospodarstvo pri napredovanju u pojedinim disciplinama. 

U kojoj mjeri hrvatsko gospodarstvo doista treba znanstvena istraživanja kakva se obavljaju na IRB-u? 

Ima tvrtki koje trebaju naša istraživanja, naročito u područjima farmaceutike, prehrambene industrije, energetike i proizvodnje. Dobra povezanost znanosti i gospodarstva u tim i sličnim područjima može dovesti do istinskog visokotehnološkog napretka.

Imali smo već nekoliko uspješnih projekata transfera znanja iz akademskih institucija u gospodarstvo. Nadam se da će ih biti još više te kako će inicijative za suradnju dolaziti s obje strane.

Iz Australije u Hrvatsku

IMPRESIVNA BIOGRAFIJA

David Matthew Smith dobitnik je godišnje nagrade Hrvatskog kemijskog društva 'Lavoslav Ružička' za 2008. godinu, kao i mnogih drugih stipendija i donacija, među kojima se ističu dvije stipendije Zaklade Alexander von Humboldt, uključujući poslijedoktorsku specijalizaciju u Münchenu od 2001. do 2004. godine te donaciju iste zaklade u obliku računalnog klastera postavljenog na IRB-u. Australac rođen u gradiću Orange, danas naturalizirani hrvatski državljanin, znanstvenu karijeru započeo je na Australskom državnom sveučilištu u Canberri, na kojem je 1994. diplomirao kemiju i ekonomiju, a 1995. i magistrirao kemiju. Nakon doktorata dolazi na poslijedoktorsko usavršavanje na IRB, na kojem je napredovao kroz sve razine zvanja.

Možda bi IRB trebalo postaviti i kao izvozno usmjerenu instituciju?

To nam nije primarna misija. Trenutno nije čak ni zakonski moguće. Trebamo se držati modela u kojem obavljamo istraživanje i, djelomično, razvoj do prototipa, a tvrtke su te koje znanje pretvaraju u proizvode i usluge za izvoz. Drukčiji pristup ne smatram realnim, nije u duhu misije Instituta, niti iskustava u visokorazvijenim zemljama.

Predstavlja li odljev mozgova problem za IRB? Kako se namjeravate nositi s njime?

Taj problem kod nas nije toliko izražen kao što je na fakultetima. Od naših doktoranda očekujemo da na određeno vrijeme odu u inozemstvo na specijalizaciju, upoznaju se s time kako se drugdje radi i živi te steknu nove vještine i znanstvene veze. To je važan dio razvoja bilo kojeg znanstvenika. 

Naš je najveći izazov vratiti mlade stručnjake u Hrvatsku. Mogućnost stalnog zaposlenja pri tome nam je adut. Dosad smo bili razmjerno uspješni u tome, ali mislim kako možemo i bolje. Europske stipendije, recimo, dosad nismo u dovoljnoj mjeri koristili, a ima i drugih mjera za kojima možemo posegnuti.

Kolike vam probleme stvara odljev mozgova s fakulteta?

Istina, to ima utjecaja na broj i kvalitetu kadrova koji pristižu na IRB. Ali čini mi se kako još uvijek stojimo dosta dobro. Nažalost, sustav financiranja je takav da nam zbog kratkih rokova često otežava popunjavanje slobodnih radnih mjesta osobama s najkvalitetnijim referencama i kvalifikacijama. Bilo bi dobro kad rokovi ne bi bili toliko kruti, kad bismo mogli imati nešto više vremena naći pravog kandidata, a kad imamo izvrsnog kandidata, razmjerno brzo doći do sredstava.

Jeste li dojma da živimo u doba koje je sve više antiznanstveno usmjereno?

Ne bih rekao. Uvijek će biti ljudi koji su skloni komentirati nešto u što nisu dovoljno upućeni. Zbog interneta i drugih medija oni su danas glasniji i uočljiviji nego prije. Naš je posao izboriti se za stručni dijalog i da se znanstvena istina cijeni više od nestručnih izjava nekvalificiranih ljudi.

Umara li vas ta stalna borba?

Promicanje znanstvenih otkrića i postignuća u opisu je posla znanstvenika te svakako trebamo naučiti kako bolje komunicirati sa širom javnošću. U slučaju znanosti kao djelatnosti, s druge strane, bilo bi bolje kad bismo vrijeme i energiju koju trošimo na razuvjeravanje nestručnih usmjerili na akademski rad.

Čime biste se bavili kad resursi ne bi bili ograničenje?

Volim računalnu kemiju, odnosno područje kojim se bavim. Riječ je o modeliranju kompleksnih kemijskih i bioloških sustava uz pomoć računala. Definitivno bih volio to proširiti i prenijeti mladim istraživačima ljepotu takvih istraživanja. 

Koliko je Hrvatska dobro opremljena za tu vrstu istraživanja?

Uvijek može biti bolje, ali dostignuta razina nije loša. Sveučilišni računski centar u Zagrebu trenutno zadovoljava naše potrebe. Kad se ukaže potreba za nečim jačim, zatražimo pristup resursima u Njemačkoj i drugim državama. Problem s resursima bio bi izraženiji kad bi se sličnim poslom bavilo više znanstvenika. 

Kako će IRB izgledati 2022. godine, na kraju vašeg mandata?

Puno bolje. (smijeh) Intenzivno radimo na velikom infrastrukturnom projektu 'Otvorene znanstvene infrastrukturne platforme za inovativne primjene u gospodarstvu i društvu' (O-ZIP), u sklopu kojeg ćemo izgraditi nove i renovirati postojeće objekte. U pitanju je ambiciozan i složen projekt čija će realizacija tražiti dosta truda i vremena. Vjerujem također kako ćemo uspjeti i uz pomoć sredstava iz nacionalnih i europskih fondova povećati naše ljudske potencijale. Ukratko, vjerujem u vrlo pozitivan ishod.

Ima li vlast sluha za potrebe i zahtjeve IRB-a?

Tek trebam steći izravno iskustvo, ali vjerujem da ima sluha za naše potrebe. Na državnoj razini projekt O-ZIP je prepoznat kao strateški te je razmjerno rano ušao u operativni program Vlade. Treba postojati kvalitetan dijalog s Ministarstvom znanosti, ali i ministarstvima regionalnog razvoja te financija i gospodarstva.