Ponuda, razgovora ima...

'Možemo li reći da je to bilo sasvim konkretno, kad te klub nazove, razgovarate, a onda se više ne jave? Tako je nešto bilo s Legijom, imao sam neke opcije u Turskoj i Rusiji, ali tamo ja nisam želio ili me nije zanimalo. Uvijek ima takvih razgovora, upita, ali zasad još ništa da bi bilo sigurno i gotovo. Nema žurbe', rekao je Bjelica za Germanijak.

Osvrnuo se na situaciju u Dinamu i naveo dva problema - prilagodbu stranih igrača i rotiranje.

'Nekako smo brzo kliknuli, oni sa mnom i ja s njima, a važno je i to što tada ipak nije bilo toliko stranaca. Jest, došao je Theophile, koji je još u Dinamu, vjerojatno i najdugovječniji stranac u klubu, stigao je Moharrami, koji je bio tu isto dugo, Olma niti ne brojim među strance, Kadzior se brzo prilagodio i naučio jezik... Ostalo su bili domaći igrači ili oni koji su znali jezik, koji nisu imali problem s prilagodbom. I to je možda i najveća razlika u odnosu na ovu momčad.'

Rotiranje?

'Nije lako niti treneru Kovačeviću i njegovom stožeru, nisu ni oni bili dosad u takvoj situaciju, u takvom ritmu, prvi se put suočavaju s tim problemom. Ja sam prije dolaska u Dinamo imao to u Austriji, prošao sam taj izazov, kako rotirati momčad, kako se adaptirati na sve to. Kad sam dolazio u Dinamo znao sam da ću morati rotirati, koristiti velik broj igrača i otpočetka sam se tako i pripremao. Oni na koje nisam računao, otišli su, poput Lecjaksa, a svi koji su ostali imali su moje povjerenje, na sve sam računao i svi su imali priliku. Logika je jasna, ako ste igrači Dinama znači da imate kvalitetu, znači da ste dovoljno dobri da pobijedite neku utakmicu u HNL-u, a teren je jedino mjerilo. Slušao sam te godine kad sam došao u Dinamo primjedbe 'pazi, u rujnu uvijek slijedi pad forme' pa onda 'sad dolazi studeni, to će biti kriza', međutim, mi te jeseni nismo nijednom pali, nego smo odlično igrali i u Europi i u HNL-u. Taj način rotacija je bio vrlo bitna stavka, kao to što smo momčad i ja u tom procesu vrlo brzo kliknuli.'