KLUPSKA KULTURA

Nedostaje li nam dobrih klubova?

  • Autor: D. Jagatić
  • Zadnja izmjena 05.02.2012 14:58
  • Objavljeno 05.02.2012 u 08:35
Dropkick Murphys

Dropkick Murphys

Izvor: tportal.hr / Autor: tportal.hr/Matej Grgić

Znate li da u Zagrebu trenutačno postoji preko 30 klubova s tjednim, ako ne i dnevnim programom? Pritom to ne znači samo glazba lokalnog DJ-a, već niz domaćih i inozemnih gostovanja pa tako i niz koncerata. Kako domaćih tako i inozemnih izvođača. Treba li otvoriti još koji klub u Zagrebu ili bi to moglo biti dovoljno? Što je s ostatkom Hrvatske?

Tvornica, Močvara, Hard Place, KSET, Aquarius, Medika, Sirup, Sax, Kvart, Jabuka, Boogaloo, Gjuro II, Jazz Klub Vip, Željezničar, Purgeraj, Saloon, Soba, The Best, Spunk, Pepermint, Route 66, Piranha, Attack, Buena Vista Club, Club Mansion, Gallery, Roko & Akademija, Shamballa, Lemon, Maraschino, Movie Pub… Ovom nepotpunom popisu treba dodati i nemali broj pivnica, barova i pubova (Hop Devil Pivnica, Bulldog XL, Bacchus Jazz Bar…) koji sve češće organiziraju svakojake koncerte i partyje. Ukratko, ponuda je velika i raznolika. Tvornica kulture prednjači po dovođenju inozemnih izvođača, i to iz dva razloga. Nova uprava Tvornice kulture zaposlila je dva vrhunska promotora (Mate Škugor i Nenad Borovich) koji se brinu za program čiji je naglasak na indie sceni pa atraktivnih inozemnih gostovanja ima najmanje jednom tjedno. Nimalo ne zaostaju ni nastupi regionalnih izvođača, kao ni odličnih domaćih DJ-a. Povrh toga, prostor Tvornice (mali i veliki pogon) danas je jedan od tehnički najopremljenijih koncertnih prostora u Hrvatskoj, a i šire.


Močvara je i dalje centar underground kulture zahvaljujući ne samo raznolikim koncertima izvođača sa svih strana svijeta, već i scenskim događanjima, performansima, izložbama, tribinama… Hard Place svakodnevno nudi prikladnu porciju rock'n'rolla. Što kroz večeri posvećene nekom kultnom rokeru, što kroz gostovanja provjerenih domaćih rokera, a tu i tamo se dogodi neko atraktivno inozemno gostovanje. Bez sumnje, svojevrsna rock'n'roll oaza. Program KSET-a nešto je pao nakon prelaska Škugora u Tvornicu, no bez obzira na tu činjenicu, KSET nije prazan, a program se odvija i dalje. Aquarius svoje večeri puni zadovoljnim posjetiteljima, a svaka dva do tri tjedna priredi i neko atraktivno gostovanje. Medika je i dalje najpoznatiji zagrebački skvot u kojem redovno program priređuje udruga Attack, a broj gostujućih punk izvođača iz svih dijelova svijeta, teško je pobrojati. Boogaloo barem jednom tjedno priređuje gostovanje neke svjetske rock atrakcije. Sirup na Ravnicama postao je sjedištem elektronske glazbe, Sax nudi gotovo svakodnevno neki koncert, Jabuka ima svoje tradicionalne 'darkerske' večeri, a s vremena na vrijeme i pokoji koncert, Gjuro II svoj novi program od ove sezone… Nedavno su se otvorili i Jazz Klub Vip i Kvart… Zar to nije dovoljno? Kako onda povjerovati kada netko kaže da se u Zagrebu ništa ne događa i da Zagreb zaslužuje neki novi 'pravi' klub, a bilo bi super kada bi ponovo proradio i Kulušić i Lapidarij. Zašto?


Gotovo da nema glazbenog stila koji ne možete čuti u nekom od nabrojanih klubova. Pritom treba uzeti u obzir to da većina tih klubova radi i preko tjedna, a ne samo vikendom. Jednako tako ne treba smetnuti s uma da svi ti klubovi trebaju ponuditi gotovo svakodnevno takav program da jednostavno moraju pokriti minimalne troškove hladnog pogona, a po mogućnosti i nešto zaraditi. Istovremeno, gotovo da nema izvođača iz Hrvatske koji nije nastupio u većini tih klubova koji zadovoljavaju elementarne uvjete za nastup. Skoro pa da bi se isto moglo primijeniti i na regionalne izvođače. Ne treba smetnuti s uma da si domaći izvođači ne smiju dozvoliti prečesta gostovanja u Zagrebu, jer bi se publika ubrzo mogla zasititi njihovih nastupa što su na svojoj koži već neki domaći rokeri i osjetili. Da ne bi bilo zabune, klubovi ne egzistiraju sami po sebi niti se program događa sam od sebe, već ga uređuju ljudi koji znaju ili bi barem trebali znati odabrati dobrog izvođača primjerenog programu i samom klubu. Nažalost, dobrih menadžera i promotora sve je manje pa je i program s vremenom postao upitan. Paralelno sa svim tim nabrojanim činjenicama treba imati na umu da premala količina potencijalnih posjetitelja ima toliko novca i toliko energije da je svaki od tih klubova svakodnevno pun. Ovom popisu svakako treba dodati i sve veći broj narodnjačkih klubova koji baš i ne vape za publikom.


I dok je hrvatska tzv. metropola doista ispunjena klubova svih mogućih profila, ostatak Hrvatske izgleda kao pustinja. Od Umaga do Dubrovnika teško je nabrojati na prste jedne ruke dovoljno opremljene klubove s prikladno osposobljenim ljudima za organizaciju rock koncerata i inozemna gostovanja. Uljanik u Puli, Palach, Stereo dvorana i Jazz tunel u Rijeci, Arsenal u Zadru, Quasimodo i O'Hara u Splitu, Lazareti u Dubrovniku, Rogoz u Varaždinu, Rock Klub u Osijeku možda i, i… I dok centri za kulturu postoje širom zemlje jer i oni najgluplji znaju da trebaju dati prostora za kulturu, ma što god to bilo, dobar dio tih istih centara za kulturu ne pruža ni krov nad glavom kreativnim glazbenicima i potencijalnim gostovanjima glazbenika iz Hrvatske i regije koji se tek trebaju dokazati. Da se omoguće nastupi u centrima za kulturu širom Hrvatske, to bi bilo za sve glazbenike jednako dobra vijest kao barem i vijest o besplatnom snimanju novog albuma. Pun pogodak! Po stanovima i kućama čuči nebrojeno mnogo mladih kreativnih umjetnika pa tako i glazbenika koji jedva čekaju priliku da pokažu što znaju, što mogu i što bi htjeli. Možda upravo kroz programe, edukaciju i pomoć sposobnih djelatnika centara za kulturu.


U cijeloj toj priči o klupskoj kulturi u Hrvatskoj više nego važnu ulogu imaju mediji. Jeste li čuli na svojoj omiljenoj radiopostaji da vam emitiraju glazbu izvođača koji ovaj tjedan ima nastup u nekom od klubova u koji zalazite? Jeste li na kojoj televiziji vidjeli neku emisiju koja vam prikazuje spot i priča o glazbeniku čiji nastup možete vidjeti u svom lokalnom klubu? Jeste li pročitali u svojim lokalnim novinama kakav je to bend koji večeras nastupa i zbog čega postoji već deset godina, nalazi se na trećoj svjetskoj turneji, a vi nikada niste čuli za njih? I koliko god je, unatoč svim poteškoćama, klupska kultura jaka, ispunjena i raznovrsna, toliko je mediji ignoriraju ne pridajući joj potrebnu i prikladnu važnost, kao uostalom i izvođačima koji iz tjedna u tjedan gostuju u klubovima. Glazbe i glazbenih pravaca ima svaki dan sve više, ali se u programu radiopostaja emitira jedna te ista muzika. I na koncu, klubova ima, programa ima, koncerata ima, no nedostaje puno više volje u ostatku Hrvatske, malo više poduzetničkog duha ministarstva kulture da pokrene centre za kulturu i uvijek malo više novca da se stvari pokrenu s mjesta iako entuzijazam može napraviti više nego milijuni.

I treba li onda toliko inzistirati na otvaranju Kulušića i Lapidarija? Možda kao klubova umirovljenih rokera s programom njihove bolje prošlosti. Bolje neka ostanu dio urbanih legendi i skladišta memorije neke davne rock'n'roll prošlosti. Toliko mladih, još kreativno neostvarenih ljudi čeka svoju priliku i vrata nekog svog novog Kulušića ili Lapidarija.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi