Slika i svrha diskografije mijenja se iz dana u dan. Muzičari se snalaze na sve mogu načine pa ste i vi odlučili sakupiti novac putem crowfundinga. Jeste li to sakupljali kao grupa Sane sa svojim autorskim pjesmama ili kao grupa Sane koja radi odlične obrade komercijalnih hitova?

Stjepan: Ovaj put smo skupljali novac za album obrada stranih pop hitova. To je projekt za koji smo znali da niti jedna diskografska kuća ne bi podržala, a ljudi žele proizvod, pa smo se odlučili obratiti direktno njima. Da nam ljudi već masu vremena ne govore kako bi kupili takav album da ga izdamo, vjerojatno ne bismo to napravili, ali, eto, jesmo, i isplatilo se.

Seb: I hvala na ovim 'odličnim obradama'!

Koliko je vremena prošlo od prve objave da molite novce za album do danas i kakav je konačan uspjeh prvog hrvatskog crowfundinga?

Stjepan: Album je u miksu te se ovim putem ispričavamo svim kupcima na tolikom čekanju, ali vrlo uskoro će bit gotov. I nekako nam ovo 'molite novce' zvuči stvarno kao žicanje, a nije žicanje. Samo pretprodaja. Onda i svi oni građevinci koji na osnovi projekta prodaju nedovršene stanove - žicaju. Uglavnom, što se nas tiče, konačan uspjeh je skupljena lova za miks i mastering albuma, merch, sve što smo obećali ljudima.

Je li bilo i inozemnih donatora?

Stjepan: Nekoliko, ne pretjerano. Trebao bi malo veći PR da dobijemo više inozemnih kupaca, a mi ga nemamo. Sve smo radili sami preko društvenih mreža.

Međutim, unatoč vašem pionirskom poduhvatu, vi ste nedavno svejedno potpisali ugovor s diskografskom kućom Croatia Records. Čemu onda crowfunding ako ste pod kapom klasične diskografske kuće? Nije li to svojevrsna izdaja publike koja vam je darovala novac za album?

Stjepan: Mislimo da nije, jer smo rekli ljudima da će taj album dobiti i službeno izdanje, samo će njihova verzija imati još nekakve dodatne stvari kao što su naljepnice, majice, zahvale, bit će toga. I, naravno, dobit će ju dosta prije službenog izdanja. Crorec zapravo ispadaju super ljudi, jer podržavaju crowdfunding akciju koju smo napravili i nemaju nikakvog problema s tim da odradimo akciju do kraja, čak se nešto spominjalo da bi istu stvar napravili za autorske albume, ali o tome ćemo kad dođe do toga.

Nikola: Nemojmo se zavaravati, naš novi diskograf nam ne bi financirao ovaj projekt, oni su više zainteresirani za materijale na hrvatskom. Dakle, bez pomoći svojih cijenjenih fanova i kupnje proizvoda unaprijed, ovaj projekt ne bi bio ostvariv. Dakle, fakat fala, ljudi! :)

Bez obzira na sve, do kraja godine bi trebalo izaći na tržište nekoliko vaših izdanja. O čemu se radi?

Stjepan: Uf. Da, to je zapravo moja ideja. Sane je bend koji je doživio mnoge transformacije kroz 14 godina postojanja u raznim postavama i sad na brzinu treba kompenzirati nepostojanje benda na sceni, iako smo mi svi tih 14 godina puno radili, snimali, svirali i zapravo radili za bend, tako da ne samo da imamo gomilu autorskog materijala, nego se stalno događa novi. Bilo da ga radimo doma, izjammamo na probi ili odfućkamo u autu na putu na koncert. Ovo s obradama krenulo je jako slučajno, obradom 'Ja bih preživio', koju čak nismo sami izabrali. Kako smo napravili to, skužili smo da bismo mogli zaraditi neki dodatni novac od sviranja obrada jednom mjesečno u Saxu i tako nam je to postalo primarno sredstvo preživljavanja. Nakon te obrade, napravili smo još dvadesetak čisto u svrhu repertoara za Sax, a onda su nas krenuli zvati i u druge klubove da sviramo te pjesme. To nas je malo usporilo s autorskim materijalom, ali nam je pružilo preživljavanje, a to nam je do tog trenutka bila nemoguća stvar. Bend koji se sastavljao i raspadao godinama i nije zapravo postojao na sceni odjednom živi od glazbe. Da, u početku nam je to zapravo bilo grozno i osjećali smo se malo gažerski, ali kad smo skužili da svakoj od tih pjesama udahnemo nešto svoje, počeli smo uživati u tome. I tako je došlo do ovog albuma obrada.

A sad, autorske pjesme... koliko tu samo toga ima. Čak ni naši hc fanovi nemaju pojma kaj će biti na hrvatskom albumu. To su pjesme koje smo napravili doma, izjammali na probi, odfućkali u autu i snimili na album bez da ih zapravo znamo odsvirat uživo. Skidat ćemo sami sebe kad taj album izađe. Kako smo primarno bili autorski bend na engleskom, tu se nakupila užasno prevelika količina pjesama, valjda imamo pjesama za dva-tri albuma, tako da to MORAMO snimiti, i to je treći projekt po redu. A četvrti je predložio naš producent, to bi trebao biti album obrada balkanskih hitova, ali taj nam je za sad najdalje, pa ništa konkretno još ne možemo reći o njemu, osim da će imati prepoznatljiv zvuk i maniru.

Nikola: Da se nadovežem na Stjepana, naših hc fanova zapravo ima jako malo, ako i uopće, jer oni slušaju hc, a mi ipak sviramo sporiji rock s puno drugih žanrovskih utjecaja, pa smo hc ekipi malo pregejavi. Kako to da ste uopće spominjali naše hc fanove, kolega? Imamo li kojeg, zaista?

Stjepan: Majko mila...

Veliki apetiti za malo tržište. Smatrate li da Hrvatska može istovremeno prihvatiti toliko izdanja jednog benda?

Stjepan: Pa zapravo i ne, jer se ne radi o istom tržištu. U određenim segmentima i na određenim dijelovima se naša publika spaja, ali zapravo nas slušaju iz različitih razloga. Jedni vole naše autorske pjesme i nerijetko kritiziraju radi obrada, drugi jako vole obrade i poslušat će autorski materijal, ali usput, treći čekaju autorski materijal na engleskom i nimalo ih ne zanimaju ove prve dvije stvari... Svestran smo bend i zapravo ne vidimo koji dio svega toga kaj radimo je kompromis i 'prodaja' koju neki ljudi spominju. Gdje je zapisano da bend mora biti striktno određen u onom kaj radi i da ne smije raditi ništa drugo? Znači, ako je Sane nekad davno bio grunge, mora ostati to do kraja svijeta i vremena i nikad se ne pomaknuti od toga. Ne, hvala. Nas vesele obrade, veseli nas materijal na hrvatskom i engleskom, eksperimentiramo, bavimo se tom glazbom. Nismo zatvoreni u kutijicu.

Nikola: Mi se bavimo glazbom. Ne toliko rock glazbom, ni pop glazbom, ni autorskom glazbom ili obradama, prvenstveno glazbom. A što je glazba nego igra bez pravila i granica? Toliko smo već sada uspješni (ili se barem tako furamo) da si dozvoljavamo slobodu da radimo ono što nam se radi. Naravno da se pritom želimo prodati, naravno da pritom slušamo sugestije iskusnijih kolega, sugestije fanova i da osluškujemo tržište, no i dalje se žanrovski ne ograničavamo, kao ni po pitanju obrada tj. autorskog rada. Ja osobno uživam k'o prase u tom konstantnom plivanju kroz potpuno različite stvari, u svim tim izazovima. Tko god je čuo 'Ja bih preživio' u našoj verziji, svjestan je da u našem pojmovniku riječ 'obrada' zaista znači potpuno promijeniti pjesmu i dati joj jedno skroz novo Sane ruho, a to nije isto k'o kad neka nova wannabe-zvjezdica samo nanovo otpjeva neki stari hitić u gotovo istom aranžmanu. Bitna razlika!

Vaše obrade komercijalnih hitova doista su iznad prosjeka i mnoge su ostavile bez daha. Po kojem kriteriju birate koje ćete pjesme obraditi?

Stjepan: Za početak, hvala. Pa nemamo neke posebne kriterije. Ako pokušamo zajammat na pjesmu i aranžman se sam napravi u roku 10 minuta, to je to. Ako ne ide, možemo se mučiti satima i nećemo ništa postići. Dakle, izaberemo pjesmu, pokušamo ju odsvirati, ako prodiše u 10 minuta, to je to.

Nikola: Meni se katkad dogodi da mi odjednom samo padne neka pjesma na pamet, i odmah ju čujem s tim novim beatom, novim akordima i potpuno drugačijeg karaktera i aranžmana od originala, i sve instrumente odmah čujem u glavi. Onda brze bolje otrčim doma i snimim sve što sam čuo u svom malom kućnom studiju, pokažem dečkima, oni kažu 'wow, ovo je super, ali to, to i to bih mijenjao', onda to popeglamo zajedno i - voila!

YouTube je vaš mediji preko kojeg komunicirate s publikom, no imate li povratnih informacija, emitiraju li se vaše obrade i na domaćim radio postajama?

Stjepan: Neke radio postaje emitiraju, druge se boje jer još uvijek nemamo prava na izvođenje tih pjesama na radio postajama. No, taj problem će biti riješen s izlaskom ovog albuma, bar se nadamo.

Nikola: Povratnih informacija ima napretek, no da ne bi došlo do pokvarenog telefona, možete ih i sami pogledati u komentarima ljudi ispod svakog videa.

Velik je problem na radio postajama u Hrvatskoj što se gotovo po pravili ignoriraju hrvatski izvođači koji pjevaju na engleskom jeziku iako je glazba već odavno globalni fenomen. Naročito pojavom novih tehnologija, glazba bi trebala biti univerzalna kategorija i globalni medij. Zašto su po vašem mišljenju domaći glazbeni urednici tako ograničeni i vjeruju samo u hrvatske izvođače koji pjevaju na hrvatskom jeziku?

Stjepan: E, ni nama to nije jasno. Belgijanci pjevaju na engleskom, Švedska je izbacila masu hit bendova u raznim žanrovima u zadnjih 30 godina, svi pjevaju na engleskom i njihove matične izdavačke kuće ih guraju van, samo kod nas to nije slučaj. Lokalpatriotizam? Ne radi se samo o glazbenim urednicima, ima ih koji su stvarno super, radi se o kompletnom mindframeu države. Malena smo država i možda baš zato užasno brijemo na 'moje, moje!'. Svi Hrvati koji su išta napravili vani, napravili su to uz pomoć ljudi vani, ne uz pomoć domaćih. I jasno mi je kad kažu 'malo smo tržište, ne isplati se izdavati albume na engleskom', ali potpuno gube iz vida činjenicu da je svijet ogromno tržište i da je dostupniji nego ikad. Ima fantastičnih talenata i odličnih bendova koji pjevaju na engleskom, a koje nitko neće pogurati van jer jednostavno ne vide da će jedan kvalitetan mladi bend koji pošalju u svijet zaraditi puno više novaca nego nekakav nacionalistički nastrojen izvođač u malenoj Hrvatskoj. Opet, to je poslovni dio, možda se preko ovih s mačevima pere lova, ne znam.

Zašto ne postoji kategorija 'najbolji hrvatski album na stranom jeziku' na Porinu? Dajemo Porina stranim izvođačima za postignuća u Hrvatskoj, kao da je jednog Briana Adamsa ili Beyonce briga za naš konjoglavi kipić, ali ne bismo dali kipić ljudima koji pokušavaju izaći izvan granica države i tako ih podržali. Hrvatska je zemlja paradoksa. Jako zatvorena i puno je toga lošeg. Mislim, baklje na Euru to zorno prikazuju.

Hoće li Sane pokušati ostvariti karijeru i na inozemnom tržištu?

Stjepan: Ne znam. Idemo u Kinu iduće godine. Mislim da jedino tamo možemo pokušati nekaj napraviti, jer nas u Europi jednostavno neće doživjeti. Zašto? Ne znam da l' to ljudi znaju, ali u Europi nas se doživljava kao seljačine, barbare i neobrazovane glupane koji jedva čekaju započeti nekakav rat. Mi se ovdje smijemo manjinama, nazivamo Rome ciganima (u posprdnom smislu), Albance Šiptarima, mrzimo pedere i želimo ih kamenovati, bacamo baklje na teren na europskom natjecanju... nas se UPRAVO tako doživljava u civiliziranom svijetu. Kao seljačine, tupane i dna. Ne bez razloga. Ali glavno da se svima smijemo. Svima smo podijelili nekakve atribute i imamo formirana mišljenja o svim narodima i 'znamo' kako funkcioniraju i kakvi su, a većina se nije maknula iz kvartovske birtije. I kao takve nas percipiraju u Europi. Probat ćemo nekaj napraviti u Kini. Ako tamo ne uspijemo ništa, vjerojatno ćemo imati nekakve svirke po raznim državama i državicama Europe, ali ne mislimo da se išta bitno može postići. Za tak nekaj je potreban ogroman PR i puno novca, a mi ga nemamo.

Seb: Mi i nemamo ambicija da punimo svjetske stadione i rasprodajemo Wembley. Samo želimo živjeti od sviranja. Ako dođemo u fazu da možemo napraviti turneju po Europi i vratiti se doma u nekakvom plusu koji se da jesti dva mjeseca, i kupit žice i palice, to je to. Uspjeli smo.

Nikola: To je veoma često i stvar sudbine, neki bi rekli - sreće, čak i za one koji naporno i konzistentno rade.

Sane je svojim prvim albumom još tamo davne 1996. godine postavio neke nove standarde na domaćoj rock sceni, no i Sane je tada bio daleko više grunge i čvrsti rock, dok je danas više pop. Zbog komercijalnih razloga i veće zarade ili zbog nečeg trećeg?

Stjepan: Pjesme na engleskom su puno drugačije od ovih na hrvatskom. Drugačiji je jezik, pa je drugačija i metrika, vokalne linije, a to za sobom povlači i drugačiju harmoniju. Samim time je i pristup drugačiji. Album na engleskom će biti dosta žešći što se zvuka tiče, no opet, kad si mlađi, puno si žanrovski određeniji jer se nisi ni naslušao glazbe u međuvremenu. Kad smo imali 18, slušali smo valjda tih 5-10 bendova i njihov zvuk je bio ono kaj nas je definiralo. 15 godina kasnije si se najeo orkestralnih soundtrackova, kvalitetnog popa, countryja, pustio si da se razviješ. Nemaš više toliku potrebu opravdavati se. Gledam sad oko sebe bendove koji su krenuli u nekom komercijalnom smjeru i vidim da se opravdavaju pred onih 20 'čru' prijatelja koji im potencijalno zamjeraju uspjeh. Gdje je TU glazba? Opravdavanje, isprike? Ne. Ti smo koji jesmo. Ja stvarno želim da album na engleskom bude masu žešći nego ovo trenutno, ali ako ne bude, nema veze. Zašto? Jer smo naučili da egu nema mjesta u glazbi. Želiš raditi glazbu s ljudima? Super. Onda ju radi s ljudima. Ak' ti ne paše, ima zvučnih kartica već od 300 kuna. Instaliraj program za snimanje i radi sam.

Nikola: Ej, mi smo sad 15 godina stariji ljudi. Još uvijek isti ljudi, što se čuje iz svake pjesme, no daleko naslušaniji i opušteniji sami sa sobom i onim što volimo u glazbi. Dakle pošto evoluiramo, definitivno evoluira i naša glazba, gotovo kao testament našeg odrastanja. Kad sam imao 19 ili 20 godina, ne bih ni samom sebi priznao da mi se sviđa 'Toxic' Britney Spears, a kamoli nekom drugom, a danas s ponosom tvrdim da je to fantastična stvar, to je razlika.

Zanimljivo je da ste sva trojica istovremeno angažirana i na nekim drugim projektima. Nikola pjeva u grupi Radio Luxemburg, Sebastian svira u pratećem bendu Žanamari Lalić i vodi pjevački zbor Sloboda, a Stjepan uskoro objavljuje knjigu zahvaljujući svom dugogodišnjem blogerskom stažu i istovremeno režira spotove za grupu Sane. Ostaje li dovoljno vremena za posvetiti se karijeri grupe Sane?

Stjepan: Pa, jedva. Zapravo sad pokušavamo smanjiti obaveze i posvetiti se Saneu što više, jer jednostavno ne možemo biti na toliko mjesta istovremeno. Sane nam je svima i dalje primarni bend i njemu ćemo posvetiti najviše vremena. Što se knjige tiče, Bog Isus zna kad će i da li će to biti objavljeno, jer mi se trenutno i ne da. A ako i bude, vjerojatno ću ju samo stavit na net, pa neka čita kome se čita, ali snimio sam solo album i to ću izdati. Mislim da je fora. Ništa revolucionarno, ali fora. I, da, Žanamari jako zamjera kad se napiše 'prateći bend', jer J'Animalsi zapravo nisu prateći bend, nego autorski bend. Ljudi su autori pjesama na albumu, pa je to razumljivo. Mislim da se ime Žanamari koristi čisto zato da ljudi znaju o kome se radi, ali znam i da Žana i dečki žele to promijeniti, pa ono... J'Animals ftw!

Seb: Da, J'Animalsi su mladi bend i nije puno ljudi čulo za njega. Zato smo ga zasad nazvali 'Žanamari & J'Animals', da odmah bude jasno tko je to. Da, radimo puno stvari, i često ne stignemo napraviti sve što smo zamislili kad smo zamislili, ali to ima i dobrih strana. Ovakav kupus od rasporeda te tjera da se organiziraš i malo odrasteš, a to nam je svoj trojici trebalo.

Stignete li sve sami organizirati ili imate menadžera?

Stjepan: Ja menadžiram i imam slomove na dnevnoj bazi. No, funkcionira. Gigove imamo, svira se, nije toliko loše. Samo bih ja radije samo radio glazbu i ne bio upleten u 100 drugih stvari vezanih uz bend. Osim rađenja spotova, to me jako veseli. Imam frenda montažera koji zapravo s nama sve živo radi, iznimno je talentiran i učim od njega koliko mogu. Bok, Dado!

Seb: Bilo bi super da imamo odvojenog menadžera koji radi samo to, jer ovako Drito biva bubnjar i režiser i menadžer i buker i utjerivač i sve pomalo. I moram reći da mu super ide, pogotovo jer je navrat-nanos uletio u taj posao po maksimi 'eto, netko mora'.

Koje su, po vašem mišljenju i nakon svih vaših godina iskustva, najpotrebnije stvari da bi mladi bend uspio na domaćem tržištu te dospio u medije, a da se pritom ne prostituira, zadržavajući svoj glazbeni stil i stav?

Stjepan: S obzirom da nas optužuju za prostituiranje, kak' da odgovorim na ovo pitanje? Većina bendova koje znam, a da imaju stil i stav, pjevaju na engleskom, a o tom smo već sve rekli. Trebali bismo radit na hrvatskom, ali onda je to u startu kompromis. Onda treba prilagoditi vokalne linije. Pa je možda malo groove preagresivan... ono, ne znam. Stvarno nemam dobar savjet. Mislim da bi trebalo zapalit pola ljudi u hrvatskoj glazbenoj čemu već god, ne znam da l' je to unija ili kaj i stavit neke druge koji bi obratili pažnju na činjenicu da imamo fantastične talente koji propadaju zbog zadrtog stava bitnih ljudi u industriji. I onda kad ti ljudi nekaj i naprave, više nisu u kategoriji mladih ljudi i mladih bendova, nego su u mojoj poziciji i vjerojatno će reć' ovu istu stvar. Žalosno je to, al', eto.

Seb: To pitanje je pomalo kao 'kako uspjeti u poslu sa svojom firmom'. Postoji milijun knjiga na tu temu. Ali da ih pročitaš sve, i dalje nema garancije za uspjeh. U suštini treba imati dobru ideju, posvetiti se tome, i puno, puno raditi. Tako je isto s bendom. Bend treba pronaći svoju nišu, nešto što se njima sviđa i vole to, a ima neki komercijalni potencijal. To je najvažniji dio. Nakon toga je samo rad rad, rad, i nadaš se da će upaliti.

Nikola: Samo jedna stvar: nemojte se raspasti još barem 10-ak godina. Naime, toliko traje uspjeh preko noći. Uz puno šljake, lomljenja ega (unutar benda i prema drugima), kompromisa i preuzimanja odgovornosti na sebe tj. odrastanja. Piece o' cake!