LUCY WALKER ZA TPORTAL:

'Bilo je zastrašujuće snimati okružen narkobandama'

  • Autor: Velimir Grgić
  • Zadnja izmjena 15.03.2011 09:26
  • Objavljeno 15.03.2011 u 09:00
Zemlja smeća

Zemlja smeća

Izvor: Promo fotografije / Autor: promo

Lucy Walker, autorica za Oscara nominiranog dokumentarnog filma 'Deponij', koji je u službenu hrvatsku distribuciju krenuo pod nazivom 'Zemlja smeća', govori o svojim iskustvima rada na opasnom brazilskom smetlištu, ali i o nuklearnoj prijetnji, crvenom tepihu, ljubavi...

Na ZagrebDoxu ste ga gledali (i nagradili) kao 'Deponij', no udruga Restart ga u Hrvatskoj distribuira pod imenom 'Zemlja smeća'. Film je od 9. ožujka dostupan i na platformi MAXtv, od 17. ožujka je na repertoaru zagrebačkog Dokukina Croatia i pulskog kina Valli, a od 31. ožujka u riječkom Art kinu Croatia te drugim kinima i knjižnicama širom Hrvatske.

'Zemlja smeća'

Taj za Oscara nominirani dokumentarac o umjetniku koji je brazilsko smetlište pretvorio u visoku umjetnost i ostvario snove onih koji nisu ni bili svjesni da mogu sanjati tako daleko, nastajao je posljednjih nekoliko godina, a sve je krenulo od 'fascinacije smećem', kako objašnjava sama redateljica:

'Puno sam i dugo razgovarala s Vikom Munizom prije nego sam se sjetila pitati ga za smeće. Kad smo shvatili da smo oboje opsjednuti smećem, tada mi se upalila lampica. Cijeli mi se film odmah odvrtio u glavi, uključujući mogućnost da Vik kreira portrete u suradnji sa skupljačima smeća, proda ih na dražbi te zarađeni novac vrati natrag zajednici.'

Jeste li pratili Vikovo stvaralaštvo prije nego što ste odlučili snimati ovaj dokumentarac ili je vaš interes krenuo od fascinacije brazilskim slamovima? Kako ste se uopće našli u ovom projektu?

Sve je počelo nekim općim razgovorima između Vika i producenata, još u zimu 2006. i 2007. godine. Vik je prije toga imao nekoliko radova iz serije nazvane 'Slike smeća', koji su me oduševili i u kojima sam vidjela sjajnu vizualnu metaforu za to kako se snimanje dokumentaraca može iskoristiti za približavanje ljudima od kojih smo inače jako udaljeni. Ići na smetlište u Brazil i surađivati sa skupljačima ne bi li napravio ogromne komade umjetnosti – za Vika je to bila idealna priča za film. Jednom kad se pojavila ta ideja, tvrdoglavo sam insistirala da je realiziramo, što smo i uspjeli kada smo okupili sjajan tim. Shvatila sam da je najbolji način na koji znam snimiti film o umjetniku taj da ga snimim u akciji, dok radi na projektu. Kad smo krenuli u realizaciju, insistirala sam da čeka filmsku ekipu da bih bila s njim i sve dokumentirala.

Snimanje je trajalo oko tri godine. Je li to iscrpljujuće i jeste li se ikada tijekom snimanja zapitali vrijedi li sve toliko vremena i truda?

Jedini projekti u kojima sudjelujem su oni koji su iznimno zanimljivi, a u ovom slučaju radi se o nevjerojatno zadivljujućem umjetniku. I danas sam fascinirana svime time.

Je li bilo teško i opasno snimiti sav taj materijal? Kad govorimo o brazilskim slamovima, to je prvo što nam pada na pamet – opasnost...

Kao i svi moji filmovi, i ovaj je bio velik izazov za sve koji su radili na njemu, ne samo za mene! Ne samo zato što je ekipa morala raditi na smetlištu, što uključuje sve popratne strahote, od smrada i opasnosti do prijetnje nasiljem, već i zato što favele kontroliraju narkobande koje koriste smetlište kao odlagalište leševa, ali i skrovište za drogu i oružje. Osobno sam bila prestravljena, ali znala sam da ljudi tamo rade svaki dan i da ako Vik želi ići i raditi s njima, onda bih i ja trebala biti dovoljno hrabra ići s njima i sve to snimiti. Jer bila sam sigurna u to da ćemo dobiti posve fascinantan materijal.

promo

promo

Izvor: Promo fotografije / Autor: promo


Iste ste, 2010. godine snimili i 'Odbrojavanje do nule', dokumentarac o modernim opasnostima postojanja nuklearnog oružja. Jesu li vas kritizirali zbog toga i kako je bilo razgovarati sa 'sumnjivim likovima' kakvi su Blair i Brzezinski?

'Odbrojavanje do nule' je rijetko tko kritizirao, kao što Brzezinskog i Blaira, mislim, mnogi ljudi ne doživljavaju kao sumnjive likove. Zadivili su me ljudi koji su dali intervjue i zahvalna sam im jer su pristali govoriti o tako važnoj temi o kojoj je jako teško govoriti. Mislim da je to najveća opasnost koja nam danas prijeti.

Je li vas iznenadila nominacija za Oscara?

To da nas 'Zemlja smeća' odvede od najvećeg smetlišta do najvećeg crvenog tepiha na svijetu, pomoću iskupljujuće čarolije umjetnosti Vika Muniza i skupljača smeća koji svojim golim rukama prikupljaju reciklažni materijal svaki dan, bio je najljepši san koji se ikada mogao ostvariti. Bilo je to najljepše priznanje cijelom timu. Zahvaljujući nominaciji, sve više ljudi u svijetu htjet će pogledati film i upoznati sve te ljude koje inače ne bi upoznali i sigurna sam u to da će biti šarmirani i ganuti njihovim pričama.

Radi li se već na nekom novom naslovu?

Započeti novi projekt slično je zaljubljivanju: iznimno je rijetko uočiti poravnanje koje je dovoljno intrigantno da te posve zarobi, da te natjera da se ostaviš svega ostaloga i beskonačno se predaš... ali radim na tome!

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi