Mnogi ljudi i dalje vjeruju da je pretilost isključivo pitanje osobne discipline: 'Pretili ljudi samo trebaju više samokontrole', 'Sve je stvar osobne odgovornosti' ili 'Jednostavno jedi manje'. Takvi stavovi često se mogu pročitati u komentarima ispod članaka o mršavljenju, a čak ih dijele i neki zdravstveni stručnjaci. Ipak, nutricionistica Bini Suresh, koja dvadeset godina radi s pacijentima s prekomjernom težinom, upozorava da je slika puno složenija.

'Često susrećem pacijente koji su motivirani, educirani i dosljedni, a unatoč tome i dalje se bore s kilogramima', kaže Suresh. S njom se slaže dr. Kim Boyd, medicinska direktorica WeightWatchersa: 'Pojmovi poput 'snage volje' i 'samokontrole' nisu ispravni. Desetljećima se ljudima govori da će smršavjeti ako jedu manje i više se kreću, ali pretilost je daleko kompleksnija.'

Biologija i genetika igraju ključnu ulogu

Pretilost nije samo rezultat izbora i volje. Stručnjaci objašnjavaju da genetika utječe na regulaciju gladi i osjećaj sitosti. Prof. Sadaf Farooqi, endokrinologinja koja liječi pacijente s teškom pretilošću, pojašnjava da određeni geni utječu na moždane putove koji šalju signale iz želuca do mozga. 'Mutacije u tim genima mogu dovesti do pojačane gladi i smanjenog osjećaja sitosti', ističe Farooqi. Posebno se ističe gen MC4R, koji potiče prejedanje i slabiju sitost, a nosi ga oko petina svjetske populacije.

Osim toga, geni utječu i na metabolizam – način na koji tijelo sagorijeva energiju. Neki ljudi, zbog genetike, od iste količine hrane dobiju više kilograma ili sagorijevaju manje kalorija tijekom tjelesne aktivnosti. Prema procjenama stručnjaka, tisuće gena mogu utjecati na tjelesnu težinu, iako je detaljno proučeno tek njih 30 do 40.

Andrew Jenkinson, barijatrijski kirurg, objašnjava teoriju 'set pointa' – tjelesne težine koju mozak doživljava kao optimalnu. 'Taj raspon određuju genetika, ali i okruženje, stres i san. Tijelo se ponaša poput termostata: ako težina padne ispod tog raspona, glad raste, a metabolizam usporava.' Ova teorija objašnjava i fenomen jo-jo dijeta, kada nagli gubitak kilograma aktivira snažan osjećaj gladi i smanjenje potrošnje energije.

Hormonski sustav također igra ulogu. Leptin, hormon kojeg proizvode masne stanice, šalje signale mozgu o razini pohranjene energije. Ako leptin ne funkcionira pravilno – što se često događa u suvremenom prehrambenom okruženju – mozak ne prepoznaje koliko je energije pohranjeno i reagira povećanom gladi. Dobra vijest je da se 'set point' može postupno mijenjati kroz dugoročne promjene životnog stila, bolje navike spavanja i smanjenje stresa.

Okruženje i društveni faktori

I dok genetika i biologija utječu na težinu, okruženje u kojem živimo dodatno otežava kontrolu tjelesne mase. U Ujedinjenom Kraljevstvu više od 60 posto odraslih osoba ima prekomjernu težinu ili je pretilo, a problem je posebno izražen zbog dostupnosti jeftine, visokokalorične hrane, agresivnog marketinga, velikih porcija i ograničenih mogućnosti za tjelesnu aktivnost. Stručnjaci taj fenomen nazivaju 'obesogenim okruženjem'.

Alice Wiseman, direktorica javnog zdravstva u Newcastleu, ističe kako je hrana svuda oko nas: 'Na putu do škole ili posla prolazite pokraj pekarnica, kafića i fast fooda. Vidljivost hrane utječe na naše odluke, često nesvjesno.' Iako država uvodi regulative, poput zabrane oglašavanja nezdrave hrane na televiziji prije 21 sat i na internetu, stručnjaci upozoravaju da to nije dovoljno. Cijena zdravije hrane često je dvostruko viša po kaloriji, što dodatno otežava izbor obiteljima s ograničenim budžetom.

Pretilost stoga nije moralni neuspjeh niti znak slabog karaktera. 'Živimo u okruženju koje potiče prekomjernu konzumaciju hrane. Snaga volje sama po sebi nije dovoljna', naglašava Bini Suresh. Psihologinja dr. Eleanor Bryant dodaje da fleksibilni pristup hrani – gdje se povremeno popusti, ali se nastavlja s kontroliranim prehrambenim obrascima – daje bolje rezultate nego kruta disciplina.

Osvještavanje biologije i okruženja te pružanje podrške, strukturirana prehrana i realni ciljevi mogu značajno poboljšati odnos osobe prema hrani i povećati šanse za dugoročni uspjeh.