Novo istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu GeroScience proučavalo je ljude starije od 55 godina koji su se aerobnim vježbanjem redovito bavili otprilike tri desetljeća. Rezultati sugeriraju da njihova tijela u starijoj dobi raspolažu većom fiziološkom rezervom od tijela njihovih neaktivnih vršnjaka.

Drugim riječima, trčanje, bicikliranje ili plivanje možda ne ostavljaju trag samo na kondiciji i izgledu. Dugogodišnja aktivnost bila je povezana i s pokazateljima sposobnosti organizma da se prilagođava stresu i promjenama koje donosi starenje.

Što je zapravo 'vitality capacity'?

U središtu istraživanja nalazi se pojam vitality capacity, koji bismo mogli opisati kao fiziološku rezervu organizma.

Umjesto da zdravo starenje promatraju samo kroz pitanje ima li osoba neku bolest, znanstvenici sve više pokušavaju procijeniti koliko dobro različiti sustavi organizma nastavljaju funkcionirati i prilagođavati se s godinama.

U ovom istraživanju vitalnost je procjenjivana pomoću 12 biomarkera raspoređenih u tri područja: imunološki odgovor i odgovor na stres, energiju i metabolizam te neuromuskularnu funkciju. Istraživanje je obuhvatilo 39 zdravih osoba starijih od 55 godina s područja Nice u Francuskoj.

Jednu skupinu činilo je 20 ljudi koji su tijekom otprilike 30 godina redovito provodili strukturiranu aerobnu aktivnost, najmanje tri puta tjedno, dok je 19 ispitanika bilo uglavnom neaktivno.

Znanstvenici su pritom željeli što jasnije sagledati povezanost tjelesne aktivnosti i starenja, pa su uključili zdrave osobe bez kroničnih bolesti i akutnih upalnih stanja koje nisu redovito uzimale lijekove.

Tijekom nekoliko posjeta analizirali su krv, sastav tijela, snagu, izdržljivost i niz pokazatelja rada organizma. Dugogodišnje aktivni ispitanici ostvarili su viši ukupni rezultat fiziološke vitalnosti od neaktivne skupine.

Najizraženija razlika pojavila se u području imunološkog sustava i odgovora organizma na stres. Upravo je to bilo jedino od tri promatrana područja u kojem je aktivna skupina kao cjelina ostvarila statistički značajno bolji rezultat.

Aktivni ispitanici imali su i bolje vrijednosti zasićenosti krvi kisikom u mirovanju te veću varijabilnost srčanog ritma, pokazatelj povezan sa sposobnošću srca i autonomnog živčanog sustava da se prilagođavaju promjenjivim zahtjevima.

Vježbanje ipak ne može zaustaviti vrijeme

Rezultati nisu pokazali da redovito vježbanje jednostavno poništava starenje. Naprotiv, istraživači su pronašli da je fiziološka vitalnost opadala s dobi bez obzira na razinu tjelesne aktivnosti.

Drugim riječima, aktivni ljudi također stare. Razlika je u tome što je dugogodišnja aerobna aktivnost bila povezana s većom fiziološkom rezervom u kasnijoj životnoj dobi.

Zanimljivo je i da među skupinama nisu pronađene značajne razlike u svakom pojedinom području koje su analizirali. Ukupni pokazatelji energije i metabolizma bili su slični, dok su aktivne žene imale više nemasne tjelesne mase i manje masnog tkiva od neaktivnih žena. Upravo je to možda i najzanimljivija poruka istraživanja.

Vježbanje često promatramo kroz ono što možemo vidjeti ili izmjeriti nakon nekoliko mjeseci – težinu, opseg struka, mišiće ili brzinu kojom možemo istrčati nekoliko kilometara.

No dugoročna korist mogla bi biti puno šira. Ranija istraživanja dugogodišnjeg vježbanja također su pokazala da tjelesno aktivne starije osobe mogu imati bolju kardiorespiratornu kondiciju i povoljniji sastav tijela od sjedilačkih vršnjaka. Sustavni pregled studija o ljudima koji su trenirali najmanje 20 godina pronašao je, primjerice, znatno bolju kardiorespiratornu kondiciju kod dugogodišnjih aerobnih vježbača.

Ipak, postoji važno 'ali'

Nova studija ima jedno veliko ograničenje – vrlo je mala.

U njoj je sudjelovalo samo 39 ljudi, a riječ je i o presječnom istraživanju. Znanstvenici nisu prije 30 godina nasumično podijelili ljude na one koji će vježbati i one koji neće te ih potom pratili.

Zato nije moguće tvrditi da je vježbanje samo po sebi uzrokovalo sve pronađene razlike. Moguće je da se ljudi koji desetljećima redovito treniraju od neaktivnih vršnjaka razlikuju i po drugim životnim navikama ili karakteristikama.

I sami autori rezultate nazivaju eksploratornima te naglašavaju da ih treba potvrditi većim istraživanjima na raznolikijim skupinama ljudi. Ipak, rezultati pružaju još jedan zanimljiv razlog da na tjelovježbu ne gledamo samo kao na način skidanja kilograma ili pripremu za ljeto.

Dosljedno kretanje moglo bi biti dugoročna investicija u sposobnost organizma da se što bolje nosi sa starenjem.

I možda je upravo to najvažnija poruka istraživanja. Rezultat današnjeg treninga ne mora biti samo ono što ćete primijetiti sutra u ogledalu.

Dio koristi možda ćete osjetiti tek desetljećima poslije.