Kada je njezina kći Mila imala samo četiri mjeseca, Katarina Jakelić Mihaljević suočila se s dijagnozom koja je iz temelja promijenila obiteljsku svakodnevicu. Sve je počelo na dan njezina krštenja, kada se djevojčica probudila s osipom i ranama na pregibima kože. Ubrzo je utvrđeno da ima atopijski dermatitis povezan s alergijama na hranu. Prvo je otkriveno da je alergična na jaja i mlijeko, potom i na orašaste plodove, a ove godine utvrđena joj je i alergija na morske plodove.

'Točno se sjećam dana kada sam shvatila da nešto ne štima jer je taj dan Mila imala krštenje. Probudila se cijela osuta i s ranama na pregibima. Bila sam izvan sebe, a sestra mi je rekla: 'Kate, ovo ti je alergija'', prisjetila se.

Priznaje da prije toga o alergijama na hranu nije znala gotovo ništa. Tek kada se našla u toj situaciji, shvatila je koliko su roditelji često prepušteni sami sebi. Nakon dijagnoze počela je proučavati znanstvene radove, internetske forume i deklaracije proizvoda, a svakodnevno planiranje obroka postalo je mnogo zahtjevnije. Čak i proizvode koje redovito kupuje, kaže, svaki put iznova provjerava jer se njihovi sastojci mogu promijeniti.

Dodatni problem predstavljala je dostupnost zdravstvene podrške. Kako objašnjava, između testiranja i razgovora s alergologom često prolaze mjeseci, a roditelji u međuvremenu moraju sami naučiti kako organizirati život. 'Ne krivim doktore, već cijeli sistem, jer ne funkcionira. Tako da si prepušten sam sebi i naučiš sam funkcionirati s alergijama na ovaj ili onaj način', kaže.

Od osobne borbe do zajednice 'Meals for Mila'

Magistrica geologije nikada nije zamišljala da će jednog dana voditi profil posvećen receptima za djecu i ljude s alergijama. Ipak, obiteljske okolnosti i to što joj je suprug glazbenik, zbog čega često putuje, potaknuli su je da napusti dotadašnji posao i više se posveti obitelji. Upravo u tom razdoblju prije godinu i pol otvorila je profil 'Meals for Mila' na Instagramu te počela objavljivati jela koja priprema za kćer, ali i cijelu obitelj.

Svemu tome prethodilo je teško razdoblje kada je Mila bila šestomjesečna beba. Zbog velike zabrinutosti za njezino zdravlje Katarina je odlučila potražiti i psihoterapijsku podršku te je u razgovoru s psihologinjom spomenula koliko uživa u osmišljavanju i kuhanju obroka, a upravo joj je ona predložila da počne dijeliti svoja iskustva na Instagramu.

Profil je u početku bio zamišljen kao mjesto za recepte, no ubrzo su se počeli javljati roditelji sa sličnim iskustvima. Tražili su savjete, ideje za obroke i informacije o svakodnevnim izazovima, pa se profil 'Meals for Mila' postupno pretvorio u zajednicu u kojoj se razmjenjuju iskustva, preporuke proizvoda i korisne informacije o pravima obitelji djece koju muče alergije.

'Roditelji nakon dijagnoze najčešće budu prepušteni sami sebi i u početku su izgubljeni. Znaju mi se javljati s porukama da im je profil puno pomogao jer od trenutka u kojem se nađeš sam s dijagnozom i ne znaš što dalje, naiđeš na malu zajednicu ljudi koji su u istom problemu kao i ti pa saznaš za neke stvari, dobiješ inspiraciju, ali i vidiš da nije sve to tako strašno kada se uhodaš. To im valjda donese određeno olakšanje, što je predivan osjećaj jer se svrha profila onda ispunila', kaže Katarina.

Danas zapisuje ideje za recepte u bilješke na mobitelu, a inspiraciju pronalazi u restoranima, na Pinterestu, društvenim mrežama, ali i tijekom šetnje tržnicom. Jela prilagođava Milinim alergijama na jaja, kravlje mlijeko i orašaste plodove, a pritom nastoji koristiti namirnice dostupne u većini trgovina.

'Zapravo to uopće nije izazovno. Toliko toga može se spremiti bez tih namirnica i to je samo stvar navike', objašnjava. Osobito joj je drago zbog toga što njezine recepte ne koriste samo roditelji djece s alergijama. Više od polovice pratitelja, kaže, čine oni čija djeca mogu sve jesti, ali im se sviđaju raznovrsne ideje i način pripreme hrane.

Najveći problem nije hrana, već nedostatak razumijevanja

Na osnovi iskustva Katarina je shvatila koliko svakodnevne navike mogu predstavljati rizik za djecu s alergijama. Primjerice, ostaci hrane na rukama, kolicima u trgovini ili u dječjim parkovima mogu biti izrazito opasni, a većina ljudi o tome uopće ne razmišlja. 'Primjerice, jedeš krafnu s Nutellom, ne opereš ruke nakon toga i onda diraš kolica u trgovini. To nekome može ugroziti život. Nedavno sam ispod klupe u parku naišla na ljuskice pistacija. Ljudi očito nemaju dovoljno razvijenu svijest o tome da one nekom djetetu mogu izazvati anafilaksiju. Zato mi je drago kad dobijem komentare roditelja, čija djeca nemaju alergije, da su im se otvorile oči za neke stvari i da sada više paze', kaže Katarina.

Mila ima i kontaktne alergije. No jednom prilikom, prisjetila se, djevojčici se pojavila urtikarija nakon što je Katarina pojela čokoladu s lješnjacima i samo razgovarala s njom, bez dodirivanja. Zbog toga je obitelj osobito oprezna kada je riječ o hrani i kontaktu s alergenima.

Ipak, to ih ne sputava da sa svojom troipolgodišnjakinjom putuju kada god im se ukaže prilika. 'Iako se roditelji s alergičnom djecom često boje odlaska u restorane i na put, mi nismo htjeli dopustiti da nas to spriječi jer vjerujemo da joj iskustvo putovanja puno znači. Kada putujemo, nismo toliko strogi i tada sve što jede ne mora biti najzdravije na svijetu, već nam je bitno da je sigurno za nju. U restoranima će uvijek biti barem tjestenina i umak od rajčice, a u drugim državama čak ima više izbora hrane bez alergena', veli naša sugovornica.

Od svega je najviše zabrinjava činjenica da se odgovornost za sigurnost djece prepušta isključivo roditeljima. 'Postoje neke smjernice za vrtiće i škole, međutim većina ljudi u sustavu uopće nije educirana kako, primjerice, primijeniti adrenalinsku injekciju, odnosno EpiPen, u slučaju anafilaksije. Drugi je problem to što postoji i otpor prema tome. Potrebno je još puno edukacije, sustavnih promjena i volje da se stvari promijene, a ne da roditelji s grčem u trbuhu ostavljaju dijete u vrtiću ili školi i žive s nadom da će sve biti u redu', ističe Katarina.

Posebno je pogađaju priče o djeci koja zbog alergija ne mogu sudjelovati u zajedničkim aktivnostima. Prisjetila se slučaja djevojčice koju su, prema priči njezine majke, tijekom proslave rođendana u vrtiću izveli u dvorište dok su druga djeca jela tortu. Smatra da se takve situacije mogu izbjeći uz malo organizacije i razumijevanja. U vrtiću koji pohađa Mila rođendani se, primjerice, prilagođavaju tako da i ona dobije desert koji smije jesti te može slaviti s ostalom djecom.

Slikovnica, udruga i novi planovi

Osim recepata i informacija, Katarina je objavila slikovnicu 'Mila & torta bez brige'. 'Kad je Mila imala oko dvije godine, htjela sam joj približiti alergije, a djetetu je to najlakše shvatiti pomoću priče pa sam tražila takvu slikovnicu, međutim nisam je nigdje pronašla. Onda sam počela slagati priču u glavi i razmišljala o tome koja bi to bila situacija u kojoj će se Mila gotovo sigurno naći i shvatiti da ipak mora malo pripaziti, pa sam tako došla na tu ideju. Pisala sam i brisala tekst nekoliko puta dok nisam došla do finalnog, a on je dobio zeleno svjetlo svih ljudi oko mene', ispričala nam je, sretna zbog brojnih pozitivnih komentara koje je dobila zbog slikovnice.

U planu su joj i novi projekti, poput suradnje sa stručnjacima i osnivanja udruge za obitelji djece s alergijama, a ona bi trebala pridonijeti boljoj informiranosti i konkretnim promjenama. Katarina se nada da će se tako otvoriti prostor za sustavniju podršku roditeljima, ali i za veće razumijevanje okoline.