Još su u staroj Grčkoj i Rimu učenici i govornici u kosu uplitali grančice ružmarina kako bi poboljšali koncentraciju i lakše pamtili gradivo. Dok se to stoljećima smatralo tek narodnim vjerovanjem, suvremena neuroznanost i farmakologija sve pažljivije proučavaju biokemijske mehanizme kojima spojevi iz ružmarina mogu utjecati na središnji živčani sustav, piše Independent.

Mehanizmi koji potiču pamćenje i štite stanice

Znanstvena istraživanja pokazuju da inhaliranje eteričnog ulja ružmarina može dovesti do boljih rezultata na testovima kratkoročnog pamćenja u usporedbi s boravkom u neutralnom prostoru. Više je razloga za takav učinak: ružmarin potiče mikrocirkulaciju, čime osigurava bolju opskrbu mozga kisikom i hranjivim tvarima, dok njegovi mirisni spojevi ujedno smanjuju razinu stresa i tjeskobe, što izravno olakšava fokus.

Ključna biokemijska veza krije se u spoju zvanom 1,8-cineol. Laboratorijski je utvrđeno da on koči razgradnju acetilkolina - presudnog neurotransmitera odgovornog za učenje, memoriju i komunikaciju među neuronima. Očuvanjem razine acetilkolina ružmarin podupire kognitivne funkcije, što je posebno važno u procesu starenja mozga.

Uz to, biljka obiluje snažnim antioksidansima koji neutraliziraju oksidativni stres, jednog od glavnih krivaca za oštećenje i propadanje moždanih stanica.

Obećavajući rezultati u borbi protiv Alzheimerove bolesti

Najveći znanstveni interes privukla je karnozna kiselina, iznimno jak antioksidans i protuupalni spoj pronađen u listovima ružmarina.

Znanstvenici su 2025. godine razvili stabilnu verziju ovog spoja, nazvanu diAcCA. U pretkliničkim ispitivanjima na životinjskim modelima ta je molekula pokazala izvanredan potencijal: poboljšala je pamćenje, potaknula stvaranje novih sinapsi (veza među neuronima) te značajno smanjila nakupljanje amiloid-beta i tau proteina, toksičnih naslaga koje su glavni patološki biljezi Alzheimerove bolesti.

Ono što znanstvenike posebno ohrabruje jest činjenica da se diAcCA aktivira isključivo u onim dijelovima mozga zahvaćenima upalom, što minimizira rizik od nuspojava na zdravom tkivu. Iako su dosadašnji testovi na miševima prošli bez znakova toksičnosti, stručnjaci napominju da su potrebna klinička ispitivanja na ljudima kako bi se potvrdilo može li ovaj spoj postati temelj budućih lijekova protiv demencije, ali i Parkinsonove bolesti te dijabetesa tipa 2.

Dobrobiti za cijeli organizam i mjere opreza

Djelovanje ružmarina ne staje na živčanom sustavu. Ružmarinska i ursolična kiselina pružaju snažan protuupalni učinak u cijelom tijelu, zbog čega se tradicionalno koristi za umirivanje probave, ublažavanje nadutosti i njegu upalnih stanja kože poput akni i ekcema. Njegovo ulje posjeduje i izražena antimikrobna svojstva koja sprječavaju razvoj bakterija i gljivica.

Ipak, farmaceuti pozivaju na umjerenost. Dok je korištenje suhog ili svježeg ružmarina u prehrani i čajevima potpuno sigurno za opću populaciju, konzumacija visokokoncentriranih ekstrakata i eteričnih ulja zahtijeva oprez. Pretjerane doze mogu izazvati mučninu, a u rijetkim slučajevima i napadaje kod osoba koje boluju od epilepsije. Zbog mogućeg poticanja kontrakcija visoke doze trebaju izbjegavati trudnice, kao i osobe koje uzimaju lijekove protiv zgrušavanja krvi (antikoagulanse).

U svakodnevnom životu dodavanje svježeg ružmarina u obrok ili udisanje kapljice ulja jednostavan je i ugodan korak koji spaja mediteransku tradiciju s rastućim znanstvenim spoznajama o zdravlju.