Specifičan miris koji mnogi povezuju sa starijim ljudima nije posljedica zanemarene higijene. Kod većine ljudi riječ je o prirodnoj promjeni koja nastaje u koži, a primijeti se tek kad je netko spomene. Za nju se najčešće okrivljuje 2-nonenal, spoj čiji se miris opisuje kao mastan i travnat.

Otkriće japanskih znanstvenika

Spoj je prvi put s mirisom starenja povezao tim iz japanske kozmetičke kompanije Shiseido. Rezultate su 2001. objavili u znanstvenom časopisu Journal of Investigative Dermatology. Ispitanici u dobi od 26 do 75 godina tri su noći spavali u posebnim majicama koje su upijale tjelesni miris. Analiza je pokazala da se 2-nonenal pojavljuje samo kod osoba starijih od 40 godina.

Prema istraživanju, nonenal ne izlazi iz tijela znojem. Nastaje na površini kože, kada se masne kiseline koje koža s godinama izlučuje u većoj količini razgrađuju u dodiru sa zrakom. Ta oksidacija ubrzava se s godinama jer koža prirodno slabije štiti samu sebe.

Ipak, ne događa se svima jednako. Neki stariji ispitanici imali su tako malo nonenala da ga se jedva moglo izmjeriti. Na to utječu genetika, prehrana i životne navike, a često se spominju i pušenje i alkohol. Treba reći i da je istraživanje provedeno na malom broju ljudi. Dio stručnjaka ga dovodi u pitanje, a u nekim kasnijim istraživanjima nonenal se nije ni pronašao.

Zašto ga je teško isprati

Najveći problem je to što se nonenal slabo otapa u vodi. Obični sapuni i gelovi za tuširanje uklanjaju miris znoja i bakterija, a ovaj spoj potječe od masnoća na koži pa dio ostaje i nakon tuširanja. Ni antibakterijski proizvodi tu ne pomažu, a dezodorans miris uglavnom samo prikriva.

Nonenal se uz to veže za vlakna tkanine, pa se zadržava na odjeći, ručnicima, posteljini i jastucima. Zato mnogima nije jasno odakle miris, iako se redovito tuširaju i peru rublje.

Zanimljivo je i da se taj miris možda ne doživljava tako loše kako se misli. Prema istraživanjima američkog Monell centra za proučavanje mirisa i okusa, ljudi su miris starijih osoba prosječno ocijenili kao neutralan i ne osobito neugodan. Istraživači smatraju da ga negativnim čini ponajprije kontekst.

Što stvarno pomaže

Nonenal se ne može trajno ukloniti jer ga koža stalno stvara, ali može se ublažiti. Prvi korak je temeljito, ali nježno čišćenje kože. Sredstva za pranje trebaju biti prilagođena pH-vrijednosti kože kako je ne bi isušivala. Povremeni blagi piling pomaže ukloniti odumrle stanice i masne naslage, ali s njim ne treba pretjerivati jer koža s godinama postaje osjetljivija.

U trgovinama se mogu naći i sapuni s ekstraktom kakija, koji se prodaju upravo kao rješenje za nonenal. Proizvođači tvrde da biljni sastojci iz kakija neutraliziraju miris, no znanstveni dokazi za to su skromni i takve tvrdnje treba uzeti s rezervom.

Jednako je važno i redovito pranje odjeće i posteljine. Pomažu deterdženti s enzimima, koji bolje razgrađuju masne ostatke, a u pranje se može dodati i malo sode bikarbone ili octa. Bolje je birati pamuk i lan, koji koži omogućuju da diše, nego sintetiku, koja lakše upija i zadržava mirise.

Pomoći može i prehrana s manje masne i prerađene hrane, a s više namirnica bogatih antioksidansima, poput lisnatog povrća, agruma i zelenog čaja. Uz dovoljno vode i bez pušenja to može usporiti oksidaciju koja stoji iza ovog mirisa.