Na prvi pogled riječ je o još jednom mirnom zagorskom šumskom predjelu, no Slani potok krije posebnost kakva se ne susreće često u kontinentalnoj Hrvatskoj. Voda koja ondje izvire bogata je mineralnim solima, među kojima je najzastupljeniji natrijev klorid, odnosno kuhinjska sol. Prema podacima Krapinsko-zagorske županije, njezin udio iznosi oko 1,56 posto.

Ovaj prirodni fenomen ima i dugu povijest. Na području Slanog potoka sol se vadila još u 14. stoljeću, a prvi pisani spomen njezina iskorištavanja potječe iz 1347. godine. Umjesto klasičnog rudarenja, koristili su se posebni bunari zvani šokoti, iz kojih se crpila slana voda. U vrijeme kada sol nije bila lako dostupna, lokalno stanovništvo koristilo ju je i za pripremu hrane. Pokušaj obnove proizvodnje zabilježen je i u 18. stoljeću, no nije zaživio.

Danas se do ovog neobičnog mjesta može stići poučnom stazom Slani potok, koja počinje kod poznate Gupčeve lipe u Gornjoj Stubici. Duga je 4,4 kilometra, a za obilazak je potrebno između sat i pol i dva sata. Na putu kroz šumski krajolik postavljeno je sedam poučnih ploča koje objašnjavaju kako je nastalo nalazište soli i kako se ona nekoć dobivala. Staza svladava visinsku razliku od 240 metara, pa je preporučljiva udobna obuća, osobito nakon kiše.

Na samom izvoru posjetitelje čekaju nadstrešnica, stolovi i klupe za odmor. Tko ne želi prolaziti cijelu stazu, može automobilom stići i do sela Slani Potok, u kojem se nalazi i kapelica svetih Fabijana i Sebastijana. Izlet je moguće proširiti obilaskom obližnjih znamenitosti Gornje Stubice, među kojima su Gupčeva lipa i dvorac Oršić, u kojem je smješten Muzej seljačkih buna. Tako se neobičan izvor slane vode može pretvoriti u zanimljiv jednodnevni izlet koji spaja prirodu, povijest i zagorski krajolik.