Tko si ti uistinu; osoba kakva si sada, u ovom trenutku, ili ona kakva si sposobna postati? To (možda i nužno) pitanje zvuči kao egzistencijalna dilema za kasne noćne rasprave, a ne kao nešto na što ćete naići dok se šećete ulicama Marseillea.

Pa ipak, upravo je tu dilemu Banksy - koji je nekoć tvrdio da je 'biti svoj precijenjeno' - potajno postavio u zatvorenom dijelu mirne Rue Félix Fregier, u kojoj se nalazi najnovije djelo u višedesetljetnoj karijeri neuhvatljivog umjetnika, provokativnog filozofskog šaljivdžije.

Crnim slovima ispisana je rečenica: 'Želim biti ono što si ti vidio/vidjela u meni.' Tko to govori? Stupić, sjenka, čovjek? Banksy ponovno postavlja pitanje identiteta, autentičnosti i potencijala, piše BBC u analizi.

Filozofija u šabloni

Na Instagramu je 29. svibnja Banksy objavio fotografiju grafita, ali bez lokacije, pa su ga obožavatelji uskoro sami locirali u Marseilleu. Nova slika odmah je izazvala pozornost, ne samo zbog svoje izvedbe, već i zbog metafizičkih pitanja koja postavlja.

U klasičnoj Platonovoj alegoriji o špilji zatvorenici u mraku vjeruju da su sjenke na zidu stvarnost, nesvjesni da izvana postoje pravi oblici, istina i svjetlo. No Banksy okreće tu logiku naglavačke: sjenka nije slab odraz stvarnog objekta, već veličanstvenija vizija – svjetionik kao simbol nade, vodstva i potencijala. Stupić – zahrđali objekt – baca sjenku koja je više od njega samog.

Banksyjeva filozofska zamjena uloga tjera nas na pitanje: živimo li u onome što jest – ili u onome što bi moglo biti? Njegova rečenica može značiti želju da postanemo bolja verzija sebe – onu koju su u nama vidjeli drugi. Ili čežnju sjenke da postane svjetlo. Ili tiha priznanja svih nas koji pokušavamo opravdati povjerenje onih koji vjeruju u nas.

Više od 30 godina Banksy je mnoga svoja kultna djela – od djevojčice koja beznadno poseže za balonom u obliku srca do maskiranog izgrednika koji baca buket cvijeća – obogatio oštrim aluzijama na stare majstore, od Michelangela do Moneta, od Vermeera do Van Gogha. Ali ima još toga. Ispod njegovih prikrivenih šablona krije se duboka angažiranost i preispitivanje ideja od klasičnog stoicizma do postmoderne dekonstrukcije.

'Djevojčica s balonom' i Schopenhauerova volja

Ovo nije prvi put da Banksy kroz svoje radove ulazi u dijalog s filozofijom. 'Djevojčica s balonom' iz 2002., uz poruku 'uvijek postoji nada', oslikava čežnju za nečim nedostižnim. Ta emotivna scena podsjeća na filozofiju Arthura Schopenhauera, a on je govorio o neutaživoj volji koja gura čovječanstvo naprijed, ali ga istovremeno osuđuje na frustraciju.

Kad je Banksy 2018. potajno ugradio daljinski uništavač u okvir jedne od verzija tog rada – i pokrenuo ga odmah nakon prodaje na aukciji – taj čin je sam postao filozofska gesta: manifestacija besmislenosti želje i tržišne logike.

Ljepota kao oružje: 'Bacač cvijeća'

U radu 'Flower Thrower' (2003.) prikazan je maskirani prosvjednik u trenutku u kojem baca buket cvijeća umjesto Molotovljeva koktela. U početku to djeluje kao oda nenasilnom otporu i 'korištenju moralne, a ne fizičke snage' u duhu Gandhijeve filozofije satyagrahe, ali Banksy, kako to često čini, uvodi sloj ironije.

Lik ne izgleda smireno – on je bijesan, ljutit. Ljepota nije sredstvo pomirenja, već postaje oružje. Umjetnik tako ironizira idealizam i dovodi u pitanje iskrenost pacifizma u svijetu zasićenom nasiljem.

Foucault, nadzor i 'One Nation Under CCTV'

Banksyjeva intervencija iz 2007. godine – 'One Nation Under CCTV' – oslikava dječaka na ljestvama koji ilegalno ispisuje tu frazu, a istodobno ga snima stvarna kamera na zidu iznad, kao i policajac, a promatra ga i njegov pas.

Ta scena zorno prikazuje koncept panoptikona (prema filozofu Jeremyju Benthamu o zatvoru), metafore koju je razradio Michel Foucault u djelu 'Nadzor i kazna'. Ideja da smo svi stalno pod nadzorom – čak i dok nadziremo druge – ovdje se pretvara u vizualni labirint kontrole, ironije i gubitka privatnosti.

Simone de Beauvoir i ljubav prema ekranima

U radu 'Mobile Lovers' iz 2014. Banksy prikazuje par u zagrljaju koji zapravo više pažnje poklanja svojim pametnim telefonima nego jedno drugome. Iako francuska filozofkinja Simone de Beauvoir nije doživjela doba pametnih telefona, njezina filozofija autentičnih ljudskih odnosa u djelu 'Za moral dvosmislenosti' precizno opisuje otuđenje koje Banksy prikazuje. Njezino djelo objavljeno je točno 60 godina prije nego što je lansiran iPhone, 2007., s istraživanjem razaranja koje odvojenost i nepovezanost mogu nanijeti ostvarenju našeg najistinitijeg ja.

De Beauvoir je vjerovala da je sloboda moguća jedino ako istinski vidimo i čujemo jedno drugo. Bez toga živimo samo iluziju bliskosti – dimno svjetlo ekrana umjesto stvarne prisutnosti.