Ako ste ovih dana skrolali TikTokom i Instagramom, možda ste naletjeli na videe inspirirane radovima Marka Rothka, jednog od vodećih umjetnika apstraktnog ekspresionizma.

U njima korisnici isprobavaju razne modne kombinacije inspirirane njegovim slikama, drugi analiziraju njegova djela i pripisuju im tipove osobnosti, a treći pak uspoređuju njegove melankolične tonove s atmosferom škotskog benda Cocteau Twins. Potonji, naime, također doživljava svojevrsnu renesansu među mlađom publikom.

Pa što je to toliko privlačno u Rothkovim djelima, pogotovo mlađim generacijama? Emocionalno iskustvo kroz apstrakciju. Rothko je, naime, u boji pronalazio način da bi izrazio najdublje ljudske emocije, a njegova djela na mnoge djeluju terapeutski i potiču ih na introspekciju.

Dakako, mlađi drugačije doživljavaju umjetnost. U jednom od viralnih videa korisnik opisuje Rothkovu sliku Untitled (Yellow and Blue) kao 'osobu koja se budi rano, pije vodu s citrusima i ima sređen život – ili barem tako izgleda'.

Zašto Rothko toliko rezonira s generacijom koja je odrasla na društvenim mrežama, s mobitelima u rukama, konstantno 'bombardirana' kojekakvim sadržajem? Na to pitanje nema jednostavnog odgovora. No ako pođemo od sebe – možda zato što živimo u vremenu stalnih vizualnih podražaja, ubrzanog ritma i osjećaja stalne izloženosti krizama i nesigurnosti. U takvom okruženju Rothkove slike mnogima djeluju poput estetskog utočišta.

Njegove velike plohe boje i minimalizam nude svojevrstan odmak od prenatrpanih feedova i internetskog prostora kojeg smo se svi pomalo zasitili. Čak i kada ih ljudi promatraju preko ekrana mobitela, Rothkovi radovi kod dijela publike stvaraju osjećaj mira i potiču na razmišljanje.

Posebno iskustvo predstavlja Rothko Chapel u Houstonu, prostor posvećen umjetnikovim djelima koji mnogi opisuju gotovo meditativnim.

Kapelu su 1964. godine naručili francuski kolekcionari i filantropi John i Dominique de Menil, a riječ je o osmerokutnoj prostoriji bez prozora u kojoj se nalazi 14 velikih Rothkovih slika. Posjetitelji ondje ne fotografiraju niti prolaze pored slika bez toga da im posvete pažnju – naime prostor ih skoro pa prisiljava da se zadrže, promatraju slike te promisle o sebi i svijetu.

Carolyn King, stručnjakinja za rad s posjetiteljima u Rothko Chapel, kaže za Guardian da upravo praznina tog prostora omogućuje ljudima da se suoče sa sobom. 'Kada ostanemo bez svega, tada sjednemo zbunjeni i s hrpom emocija. I tada dopuštamo da nas nešto duboko dotakne', objašnjava King.

Kaže da različiti ljudi reagiraju potpuno drukčije. 'Neki uđu, okrenu se i odmah izađu. Nisu spremni na takvu vrstu suočavanja. Ali postoji i skupina mladih ljudi koji dolaze izrazito znatiželjni i shvaćaju da im treba nešto poput ovoga. Spremni su propitivati umjetnost, ali i same sebe', kaže.

'Slika nije prikaz iskustva nego iskustvo'

Rothko je svojedobno rekao: 'Slika nije prikaz iskustva; ona jest iskustvo.'

Danas se njegovi radovi prvi put sve češće gledaju upravo preko digitalnih platformi, umjesto da se uživo vide slojevi boje, teksture i potezi kistom. Teško je reći bi li sam Rothko bio zadovoljan načinom na koji nova publika otkriva njegovu umjetnost, no dio kustosa misli da bi ga zanimale upravo različite interpretacije.

Natalia Sidlina, kustosica međunarodne umjetnosti u Tate Modernu, gdje se čuva poznata serija Rothkovih djela 'Seagram Murals', smatra da širenje umjetnosti putem društvenih mreža ipak ima pozitivan učinak. Posebno ako potakne ljude da požele uživo vidjeti radove.

'Rothko je vrlo rijetko govorio ljudima što bi trebali vidjeti ili osjećati pred njegovim slikama', kaže Sidlina. 'Mislim da bi mu bilo zanimljivo promatrati kako nova generacija reagira na njegova djela, bez obzira na platformu ili način na koji ih otkriva, i da bi mu bilo drago vidjeti ljude kako u njima pronalaze vlastito iskustvo, bez nametanja jednog ispravnog tumačenja.'

Ona kaže da upravo ta otvorenost odgovara današnjoj publici. 'Mislim da činjenica da ljudima nije govorio što moraju osjećati snažno rezonira sa suvremenom publikom, koja često ne želi upute kako nešto treba doživjeti', objašnjava kustosica.

Renesansa Rothka događa se i izvan interneta

Rothkova djela trenutačno su izložena na čak tri kulturne lokacije u Firenci, a to su Biblioteca Medicea Laurenziana, Palazzo Strozzi i Museo di San Marco.

Možda najveću pažnju privlači izložba u Muzeju di San Marco, gdje su Rothkove slike postavljene uz radove renesansnog slikara Fra Angelica, a osmislili su je umjetnikov sin Christopher Rothko i kustosica Elena Geuna. Željeli su, kažu, stvoriti neobičan dijalog između renesansne duhovnosti i moderne apstrakcije.

Procvat društvenih medija zasigurno neće naštetiti uspjehu tih izložbi jer su videozapisi koji ih dokumentiraju već privukli velik broj gledatelja.

U Rothkovu suvremenom preporodu postoje i ironija i ljepota: umjetnik koji je povremeno kritiziran kao nepristupačan i plitak pronašao je svoje utočište u generaciji s kojom naizgled nema puno dodirnih točaka.