Kroz tražilo fotoaparata fotoreporter u djeliću djelića sekunde vidi biblijski tragičan, ali mučno dojmljiv prizor. Prinosi se djecu kao žrtve, trogodišnjeg brata Muhameda i sestru dvogodišnju Suhaib Hijazi koji su poginuli kada su im izraelske granate razorile kuću. Poginuo je i otac Fuad, a majka i četvoro druge djece teško su ranjeni. Članovi njihove obitelji, na čijim se licima očitava pravednički gnjev i jad i tuga, nose djecu na sprovod u džamiju u Gazi.

Svjetlo na fotografiji je kao na povijesnim slikama starih majstora, a opće čemerno ozračje primjereno je samo prikazu trijumfa ratne smrti nad tek početim životom nevinih. To je slika koja je autorski potpisana: Photograph Paul Hansen/Dagens Nyheter i viđena je u cijelom svijetu i prije nego što je postala apsolutno prvonagrađena na ovogodišnjem natječaju Svjetske novinske fotografije te proglašena fotografijom godine.

Vijest o ovogodišnjem dobitniku glavne nagrade, Svjetske izložbe novinskih fotografija 2013. objavljena je na ovom mjestu nakon proglašenju nagrada 15. veljače ove godine, a sada je u sklopu cijele izložbe izložena na centralnom mjestu na splitskoj izložbi u Dioklecijanovim podrumima. Sada će to potresno djelo uvećano na veliki izložbeni format još jednom javno poživjeti na brojnim izložbama u cijelom svijetu, ali vjerojatno će samo fotograf jednom spoznati da mu je to ne samo fotografija godine nego možda i životno djelo.

Životno iako je tema - smrt. A ta tema ili samo prijetnja smrću u ratu ili pak nekim drugim srazovima raznih zločinačkih, uglavnom totalitarističkih politika, najčešći je motiv prvonagrađenih fotografija, onih što ih redovito naslovnom stranicom zabilježi i antologijski uređen katalog izložbe WPPh.

Ako nije rat u pitanju, onda je posrijedi neka druga pogibelj, kataklizmatična situacija u kojoj je žrtva nepoznat netko, ugrožen i nezaštićen i samo će predmetna fotografija postići neku sućutnu empatiju, što protagonistu u ugrozi možda neće ništa konkretno značiti, ali posjetiteljima izložbe diljem svijeta valjda hoće.

Ta činjenica, dakle, da svake godine glavnu nagradu na WPPh odnosi neka druga mračna slika svijeta oko nas počela je pomalo i uzrujavati mnoge stalne pratitelje te svjetske manifestacije novinske fotografije.

Čini se čak da to bjelosvjetsko fotoreportersko crnilo više iritira prosječnoga promatrača nego sama činjenica da je suvremeni svijet odavno zaista ogrezao u krvi i bez obzira na rat kao najčešći izvor svekolikoga zla. Ukratko zgrozimo se više od onoga što vidimo na izloženoj fotografiji, nego li od onoga što nam se može dogoditi iza prvoga ugla. A za to ipak, nisu krivi fotoreporteri; ne pokazuju li nam oni samo svoje viđenje uvelike pošemerena svijeta oko nas i nije li smutna reakcija na ono što vidimo, na neki čudan način, samo odraz naše uzdrmane savjesti na sve posvemašnje ugroze. A fotoreporter je samo onaj koji je iz života kakav jest, izabrao najbolji rakurs, perspektivu, istaknuo određeni ton svjetla ili naglasio boju te zaustavio onaj trenutak koji najviše kazuje i najuvjerljivije se doima. Ništa više, ni manje.

A ovogodišnja izložba Svjetske novinske fotografije održava se, eto, pedesetšesti put. U ured organizacije World Press Photo ove je godine pristigla čak 103.481 fotografija, a sudjelovalo je 5.666 fotografa iz 124 zemlje iz cijeloga svijeta. Posljednjih godina u Hrvatskoj održava se samo u Splitu, i to zahvaljujući agilnom i volonterskom entuzijazmu splitskih fotoklubaša, ponajviše koordinatoru izložbe Valentinu Biliću Prciću i predsjedniku kluba Feđi Klariću.

Ta manifestacija svake godine postaje i sve značajniji kulturni događaj, a ovogodišnje izdanje izložbe u Splitu, nakon godina održavanja u nezavršivim objektima kao što su akvarij na Bačvicama te u Doma mladeži, lani je održana u Galeriji umjetnina Split a, a ove je godine otvorena u Dioklecijanovim podrumima što će vjerojatno pridonijeti znatnom povećanju broja posjetitelja zbog turista koji obvezatno hodočaste caru u pohode.

Inače ni ove godine nema izabrana izlagača iz Hrvatske, ali utješno je da su čak devetnaestorica na popisu prijavljenih. Izlagač najbliži Hrvatskoj je iz Srbije, fotoreporter beogradskoga dnevnika Kurir, nagrađenik u kategoriji Ljudi u portretima. Objavljena mu je veoma delikatna fotografija dječačića pri izlazu iz bolnice koji je preživio pad sa šestoga kata u pokušaju obiteljskoga samoubojstva.

Budući da je protuzakonito fotografirati i objavljivati fotografije djece nezaštićene od prepoznavanja identiteta, fotoreporter Nemanja Pančić snimio je portret kroz odraz granja na automobilskom prozoru. Snimka je iznimno likovno zanimljiva, ispunjena nekom crno-bijelom, dokumentnom lirskom atmosferom, a lik djeteta razabire se samo kroz odraz, nazire se tek malo lica, neprepoznatljiva, ali izražajna pogleda. Ukratko. Umjetnički rad u izbjegavanju prepoznatljivosti.

Ostalih stotinjak fotografija, malo je reći, odreda zadovoljavaju visoke standarde koja je organizacija WPPh postiže u očito rigoroznom žiriranju iz toga mora pristiglih fotografija, a nagrađeni radovi u pojedinim kategorijama djela su koja dostojno reprezentiraju svoj žanr, posebice su to teme iz sporta i prirode.

Dapače, kategorije su to iz kojih se teško - iz rečenih razloga o fotografijama općega svjetskoga mraka - probijaju kandidati za fotografiju godine, ali iz godine u godinu ti žanrovi napreduju tematski i izražajno. Ostaje nadati se da će i te teme jednom doći na naslovnu stranicu WPPh kataloga, kada svijet postane bolje mjesto za čovjeka. Ostaje nadati se.