Još malo pa će proći trinaest godina otkad sam se posljednji put zavukao u, kako ih Borovčani zovu, 'kolonije' – naselje poznatije kao Batine vile, nazvano po češkom industrijalcu, vlasniku borovske tvornice gume i obuće Tomašu Bati. Bio sam tada fikser, asistent i prevoditelj engleskim novinarima koji su lutali po vukovarskom industrijskom predgrađu u potrazi za korijenima nogometnog talenta tadašnjeg izbornika Srbije, rođenog Borovčana i danas pokojne nogometne legende Siniše Mihajlovića.

Iako sam Mihajlović nije odrastao u Batinim vilama, već nešto dalje, odvukli smo ih na nogometni stadion nekadašnjeg Borova, a današnjeg HNK Vukovar 1991, smješten u sklopu Batinih vila. Htjeli su se uvjeriti kako izgleda mjesto na kojemu je, kaže legenda, trener gurao Mihajloviću kovanice u pet brojeva veće kopačke, pa mu ih potom skidao, navlačio one pravog broja i tako zatezao njegov ubitačni slobodnjak.

Užasnuti ruiniranim stanjem nekada najkvalitetnijeg travnjaka u Jugoslaviji, koji danas nema ni licencu za prvu hrvatsku ligu – ispali su, pa im neće ni trebati, rekli bi zlobnici – engleski novinari nisu mogli suspregnuti šok ni prizorom okolnog naselja tipskih kućica, dijelom devastiranih ratom, a dijelom poslijeratnom obnovom.

Povijest naselja

Pokušali smo im objasniti da su u pitanju ostaci možda i najprogresivnijeg urbanističkog projekta tridesetih godina prošlog stoljeća, company towna kakve su industrijalci Tomaš i Jan Bata gradili diljem svijeta iz vrlo pragmatičnih razloga – da bi izbjegli komplicirane carinske propise.

Tomaš Bata je cijelom tom projektu minuciozno pristupio: prvo je kupio zemlju od Srpske pravoslavne crkve, koja ga se povoljno riješila zbog agrarne reforme u Kraljevini Jugoslaviji. Potom je za futurističko urbanističko rješenje u obliku zrakoplova s delta krilima angažirao Jana Koteru, tada vodećeg češkog funkcionalista koji ga je već iskušao u Zlinu, gradu čiji je Bata bio gradonačelnik.

Koterin tlocrt u djelo su proveli arhitekti František Gahura i Antonin Vitek projektirajući četiri stambene kolonije koje je 1931. godine počela graditi tvrtka vukovarskog neimara Luje Karlovskog, a u njih se već do kraja 1934. uselilo ukupno 346 obitelji. Kako navode Batine tvorničke novine, do kraja te godine iskopano je šest arteških bunara, položeno 5500 metara kanalizacije, postavljeno 8000 kvadrata pješačkih staza i 1800 metara makadamske ceste te posađeno oko 2000 stabala.

Već sljedeće 1935. godine dovršeno je 19 tvorničkih zgrada, kompletna cestovna infrastruktura je asfaltirana, a u potpunosti su zaživjeli i dodatni sadržaji projektirani u sklopu naselja: dvije škole, željeznički kolodvor, pošta, dvije garaže za automobile, ambulanta, bazen, teniski tereni, pa i taj famozni stadion na kojemu je Mihajlović desetljećima kasnije nabijao slobodnjake. Jedino što nisu stigli izgraditi bili su bolnica, groblje i crkva.

Godine 1936. svi borovski radnici konačno su se uselili u 122 tipske jednokatnice, od čega su 17 bile jednodomke, osam dvodomke, a 97 četverodomke – na ovo su se kasnije, u Jugoslaviji, nadovezale i osmodomke. Nedugo zatim dovršena je i zgrada s 200 kreveta za neoženjene radnice i radnike (kasnije poznata kao 'samački hotel'), a oko nje radnička menza, robna kuća i društveni centar poznat kao Radnički dom, mjesto nakon čijih će plesnjaka biti začeta generacija Vukovaraca koju je rat najgore pogodio.

U Borovu je u osvit Drugog svjetskog rata radilo 4640 radnika, mahom smještenih u Batinim vilama, a ako im se uvjeti života i rada nisu sviđali, široko im polje – Borovo je imalo i (danas sportski) aerodrom s izravnim letovima za Zlin, Zagreb i Beograd. Dakako, za one hrabre koji su se u to doba usudili letjeti zrakoplovom, a jedan od tih letova 1932. godine stajao je Tomaša Batu i života.

Razbacani fragmenti života u ruinama

Sve ovo iz poslijeratne vukovarske perspektive zvuči potpuno nadrealno, pogotovo kad se, motivirani nedavnom najavom iz Ministarstva graditeljstva da kreće rušenje, a potom i ponovna izgradnja posljednje 22 od 122 kuće, zavučete u zapušteno šipražje dijela naselja netaknutog od rata. Prepoznatljive fasade boje na razmeđi crvene i ljubičaste uništene su rupama od gelera i nesuvislim grafitima, a iz njih seže korov katkad i nekoliko metara viši od samih zgrada.

U jednu od njih usudili smo se i ući, a unatoč snažnom mirisu plijesni, sudeći po relativno neoštećenom kupaonskom namještaju i nerazmontiranim antenskim priključcima za prijam TV signala, tamo je netko nedavno i boravio. Posvuda su, naime, razbacani fragmenti nečijeg života: osnovnoškolski udžbenici (na latinici i ćirilici), vrećice s odjećom, mikseri i kuhinjski pribor, a posebno tužan dojam ostavlja otvoreni golubarnik na terasi, u kojemu se još uvijek nalaze perje i sasušeni komadi ptičjeg izmeta.

Listanje kupusa, uživo

Ruinirani dio je u žestokom kontrastu s ostatkom naselja, obnavljanim u proteklih tridesetak godina, nakon mirne reintegracije Podunavlja. Šećući među kućicama te tople svibanjske nedjelje, a da pritom ne znate ništa o povijesti ovog naselja niti o današnjem stanju nekadašnjeg obućarskog giganta, uistinu biste mogli pomisliti da je Batin san o naselju po mjeri čovjeka realiziran.

Ljudi roštiljaju na prostranim terasama, razmjenjuju sadnice rajčica, djeca na ulici igraju nogomet, voze bicikl i razmjenjuju sličice, baš kao družina An iz romana 'Listanje kupusa' Igora Beleša, recentnog kulturnog svjedočanstva značaja ovog naselja.

U blizini je i novosagrađeni bazen, jedan od najmodernijih u Hrvatskoj, renovirana sportska dvorana okružena je terenima na otvorenom, a potpuno obnovljene zgrade srednje škole i veleučilišta pružaju znatno širi opseg obrazovnih usmjerenja nego nekad, kad je cijelo naselje živjelo samo za tvornicu Borovo.

Taknuto-maknuto

Jedino što vas, naviklog na unificiranost Batinih vila, u tom prizoru zbunjuje jest – šarenilo fasada, građevinskih materijala i projektnih rješenja. Država se, naime, tek 2009. sjetila zaštititi naselje te mu dodijeliti status kulturnog dobra, a ono što je dotad sagrađeno ostaje po principu 'taknuto-maknuto'.

Neke fasade obnovljene su crvenom opekom, neke smeđom. Neke imaju ravni krov, neke kosi – i to upravo crvene kuće, koje su prvobitno imale ravne krovove. Na onima na kojima je zadržana izvorna opeka, kažu upućeni, ona je samo nalijepljena preko sloja stiropora ili drugog izolacijskog materijala korištenog u obnovi.

Konzervatori i arhitekti u nizu radova i studija već desetljećima upozoravaju da će se od sustavne devastacije u poslijeratnoj obnovi ovo naselje teško oporaviti. Zato smo upitali Ministarstvo graditeljstva, nadležno za ovaj posljednji dio obnove, što kani učiniti da se spriječi daljnja devastacija.

'Nove zgrade gradit će se na način da ispunjavaju sve uvjete suvremene gradnje, ali će izgledom biti iste kao što su bile izgrađene u razdoblju od 1931. do 1938. godine. Povijesne zgrade Batinog naselja obnavljat će se na način da imaju završnu obradu pročelja u povijesnom obliku: nebojana, dersana, obična opeka normalnog formata za zidanje, s plitkim tankim reškama izvučenim u mortu. Vanjski zidovi bit će izvedeni kao suvremeni višeslojni zidovi s fasadnom oblogom od 12 centimetara, koja će biti izvedena opekom od razgradnje kuća, završno obrađenom prema izvornom stanju', preciziraju iz Ministarstva, a mi ih držimo za riječ.

Prednost stradalnicima i braniteljima

OK, a tko će u njima živjeti? Svakako ne preživjeli borovski radnici ni njihove obitelji – po onom gore opisanom principu 'taknuto-maknuto', formaliziranom kroz Zakon o najmu stanova iz 1996. godine, za objekte kojima upravlja država institut stanarskog prava je ukinut.

Kao i u ostatku Borova naselja, dijela Vukovara u kojemu danas živi desetak tisuća stanovnika, i ovdje se, kažu iz Ministarstva, 'očekuje' da će prednost pri stambenom zbrinjavanju imati 'korisnici koji ispunjavaju uvjete iz Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima'. U praksi su to najčešće branitelji, ratni invalidi, žrtve nasilja i ostale posebne kategorije. Pitali smo Ministarstvo hoće li oni moći i otkupiti te nekretnine jednom kad obnova završi i usele se u njih.

'Za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje na njihovoj strani moraju biti ispunjeni svi Zakonom propisani uvjeti za ostvarivanje prava, što se utvrđuje u upravnom postupku pred nadležnim upravnim tijelom u županiji. Pravo na otkup, prema članku 28. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, mogu ostvariti osobe koje se prema tom zakonu smatraju najmoprimcima, dakle kojima je pravo utvrđeno rješenjem i koje imaju sklopljen ugovor o najmu', kažu.

Oprez pri obnovi

Besmisleno je očekivati da će, stotinjak godina nakon što je Jan Kotera donio Bati skicu aviona s delta krilima, utopijski koncept zajednice za sve i svakoga funkcionirati onako kako je izvorno zamišljen. Kad bi netko Bati tada ispričao da će prvo doći neki ljudi koji će mu uzeti tvornicu, kasnije od nje razviti socijalistički poslovni sustav o kojemu će ovisiti još više ljudi nego što je on ikad planirao, e da bi sve to zgazili i srušili ljudi izrasli iz istog tog sustava koji će se rasuti na dvije ratne strane, sigurno mu ni on ne bi vjerovao.

No kad bi mu netko rekao da će, u tom interregnumu između dvaju ratova, iz naselja koje je stvorio izaći ponajbolji pucač slobodnih udaraca kojega je svijet vidio, ili društvo iz Belešove knjige u kojoj će se, jednom kad na TV-u ugledamo taj 'hrvatski Stranger Things', prepoznati svaki ratni tinejdžer, valjda bi umro zadovoljan. Zato pazite kako obnavljate tu ciglu – uvijek će postojati klinci koji će nabijati loptu ili nasloniti bicikl na nju.