IVICA IVANIŠEVIĆ U NU2

'Sportaši najbolji ambasadori? Kakva floskula! Što stranac zna o Hrvatskoj preko Modrića osim da se on tu rodio?'

24.05.2026 u 15:25

Bionic
Reading

Kako biti Hrvat i biti optimist, pitanje je na koje je u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 pokušao odgovoriti pisac i novinar Slobodne Dalmacije Ivica Ivanišević. U ekstenzivnom razgovoru novinar i pisac dotakli su se i tema Splita, Hajduka, ali i brendiranja Hrvatske kroz sport

'Možda malo pretjerujem, ali malo, jer od nečega se treba živjeti i sada, kako ja nemam paralelnog zanimanja, a nemam neku naplativu vještinu, onda mislim da bi stvarno bio ozbiljan problem s mojom prehranom', započeo je Ivanišević u crnohumornom tonu dajući odgovor na pitanje - bi li umro od gladi da zabrane pisanje.

Iako svaki roman započne s idejom da će napisati pravi krimić, svoje romane opisuje kao 'krimiće s greškom', budući da, kako kaže, 'nikad ne može biti brutalan kao ovi skandinavski pisci, ali će potrebno biti dva, tri, četiri, pet leševa jer je to žanrovski rekvizit'.

Kako biti Hrvat i biti optimist? Teško!

Glavni junak njegovog aktualnog romana 'Nešto na žlicu', bivši inspektor Nalis, pita se na jednom mjestu u knjizi kako biti Hrvat i biti optimist? Ivanišević na to pitanje odgovara - teško.

Izvor: Društvene mreže / Autor: HRT

'Ne znam zemlju u kojoj bih ja bio optimist. Osim toga, ja mislim da svijet u zadnjih dvije godine nikad nije bio gore mjesto. Do prije nekoliko godina, ti si mogao maštati o onome o čemu si desetljećima maštao. Otići ću u Ameriku, pa će tamo biti divno. Sad Amerika izgleda grozno. U usporedbi s Amerikom, čak mi Hrvatska izgleda kao jedno vrlo pristojno i simpatično mjesto za život. Tako da, vremena su grda. A kako biti optimist u Hrvatskoj, ja zaista ne znam. Mislim da bi optimistima trebalo sudskim putem oduzeti poslovnu sposobnost. Kako biti optimističan u ovakvoj zemlji u kojoj smo i dalje ušančeni u 1941. godini? I ne vidim nikakvu nadu da iz 1941. godine izađemo', kaže Ivanišević.

'Svake četiri godine biramo HDZ - za to moraš biti duhovit'

Stankovića je zanimalo i smatra li Ivanišević Hrvate duhovitim narodom: 'Svake četiri godine biramo HDZ - pa za to moraš biti zaista duhovit. Zamislite, čak imamo i drastičnije slučajeve. Zamislite nekoga tko je na lanjskim izborima izabrao Penavu, Dabru, Ćipu... Pa to je tako razvijen osjećaj za humor koji graniči s osjećajem za tumor.

Ivanišević sebe doživljava umjerenim navijačem Hajduka. 'Nije mi svejedno, ali da će meni život bit upropašten nakon još jedne upropaštene sezone - neće. Zapravo, naš problem nije to što nismo prvaci, nego je problem da su ljudi toliko bedasti da misle da je situacija kao što kaže Del Boy - dogodine u ovo vrijeme bit ćemo milijuneri, dogodine u ovo vrijeme bit ćemo prvaci, kaže Ivanišević.

IMG_8725
  • IMG_8725
  • IMG_8725
  • IMG_8725
  • IMG_8725
  • IMG_8725
    +5
'Doručak s autorom' - Ivica Ivanišević (arhivska fotogalerija) Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Manuel Angelini

'Odlijevamo mozgove, odlijevamo i noge'

Rečenicu da su sportaši najbolji ambasadori države Ivanišević smatra 'jednom od najgrotesknijih floskula koja me više ne može ni uzrujati'.

'Po toj bi logici značilo da je velika atletičarka Jarmila Kratochvílová bila važnija i utjecajnija na bilo koji način od Miloša Formana, ili Jiříja Menzela, od Milana Kundere, od Jozefa Škoreckog. Pa nije Češka velika po Jarmili Kratochvilovoj, sirotici koju su pumpali steroidima, nego je velika po genijalnim umjetnicima. I što čovjek koji je čuo za Modrića, koji je jedan od najvećih nogometaša svoga vremena, preko te činjenice može znati o Hrvatskoj? Ništa. Osim da se tamo rodio. Konačno, ili prije svega, on je veliki nogometaš postao u Tottenhamu, pa Realu, i sad Milanu. On nije napravio karijeru u Hrvatskoj. On se odlio. Kako odlijevamo mozgove, odlijevamo i noge', smatra Ivanišević.

Zaključno, Ivanišević smatra da je kukavičluk jedno od osnovnih građanskih prava.

'Vjerujem da nisam hrabar. Zauzimanje nekih političkih ili moralnih izbora je za mene pitanje želuca, ne pitanje racionalne odluke. Ovo je zemlja heroja, čudesno nešto. Mi proizvodimo heroje kao kelj. Ja mislim da bi u kukavičluk trebalo biti osnovno građansko pravo. Moja definicija heroja je vrlo blizu one da je heroj zapravo sinonim za očajnog čovjeka, jer opcija bivanja herojem se pojavljuje onoga trenutka kad više nema što izgubiti. Postoje, dakle, heroji, ali oni su zaista rijetki, a u ovoj zemlji ih imamo. Imamo obrt proizvodnje heroja', zaključuje splitski pisac.