Iako se često ponavlja teza da digitalno doba potiskuje čitanje i udaljava mlade od knjige, ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige poručuje suprotno – čitanje se i dalje može obraniti znatiželjom, zajedništvom i dobrim programima. O izazovima i stvarnosti čitateljske kulture danas razgovaramo sa Sarom Džapo, koordinatoricom manifestacije Mjesec hrvatske knjige, koja nam je približila ovogodišnju temu i otkrila zašto knjižničari unatoč svemu ostaju – superjunaci knjige
U vrijeme kada algoritmi određuju što ćemo čitati, a vrijeme provedeno uz ekran nerijetko potiskuje vrijeme za knjigu, knjižnice se u Hrvatskoj i dalje pokazuju kao važna mjesta kulture, znanja i zajednice. Upravo zato ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige, nacionalna manifestacija koja se od 15. listopada do 15. studenoga održava diljem zemlje, u fokus je stavio one koji taj prostor čuvaju i razvijaju – knjižničarke i knjižničare. Pod sloganom Odabrali knjižničari, manifestacija donosi više od dvije tisuće programa kojima se promiče kultura čitanja i podsjeća da knjižnice nisu samo mjesta posudbe knjiga, nego živi javni prostor – mjesto susreta, obrazovanja, kreativnosti i zajednice.
Od speed datinga s knjižničarima i storytelling večeri, do podcasta Razgovori iz knjižnice i nacionalnih kvizova za poticanje čitanja, programi ovogodišnjeg izdanja pokazuju koliko knjižnice mogu biti inovativne čak i kada djeluju s ograničenim resursima. Zašto su baš ove godine knjižničari u središtu manifestacije, koliko je danas važno govoriti o čitanju, koje programe ne treba propustiti i je li digitalno doba doista prijetnja knjizi – pitali smo Saru Džapo, koordinatoricu Mjeseca hrvatske knjige.
Ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige održava se pod sloganom Odabrali knjižničari i posvećen je upravo knjižničarima. Zašto je Organizacijski odbor odlučio u prvi plan staviti upravo knjižničare i koja je ključna poruka koju želite prenijeti o važnosti knjižničarske profesije u vremenu brzih informacija i površne digitalne komunikacije?
Mjesec hrvatske knjige nacionalna je manifestacija s dugom tradicijom i svake godine (a Knjižnice grada Zagreba organiziraju je od 1995. godine) u fokus stavlja temu važnu za književnost i društvo. Nakon godina u kojima smo isticali hrvatske autore i autorice, važnost poezije, međugeneracijsku solidarnost, književne prevoditelje ili umjetnost pripovijedanja, ove smo godine odlučili pozornost usmjeriti na one koji tu kulturu čitanja svakodnevno održavaju – nas knjižničare.
Željeli smo pokazati koliko je ova profesija slojevita i raznolika i koliko rad u knjižnici može biti dinamičan, inspirativan i zanimljiv. Također, željeli smo pokazati kako knjižnice danas više nisu samo mjesta za posudbu knjiga i dobivanje osnovnih informacija, već puno više od toga – one su mjesta susreta, dijaloga, razmjene znanja i ideja, mjesto gdje se gradi zajednica i koje dobrodošlicu pruža svima. U vremenu ubrzanih i površnih komunikacija one ostaju rijetka utočišta gdje se misao može razvijati, a čovjek zadržati i promisliti.
Danas biti knjižničar znači biti puno više od pukog čuvara knjiga: knjižničari su stručnjaci koji rade odgovoran i kreativan posao. Uz nabavu, obradu i čuvanje građe, oni pomažu korisnicima u potrazi za informacijama, razvijaju čitateljske navike i informacijsku pismenost, organiziraju obrazovne i kulturne programe te povezuju različite generacije. Kako je slikovito opisala naša ovogodišnja ambasadorica Maja Lesinger, knjižničar u jednom danu može riješiti složeni online upit, pomoći starijem korisniku s tražilicom, organizirati program za djecu i pritom s osmijehom ostati oslonac zajednice – i sve to prije pauze u ponedjeljak.
Manifestacija uključuje više od dvije tisuće programa diljem Hrvatske. Koje biste središnje programe izdvojili kao najinovativnije ili najzanimljivije ove godine? Koliko knjižnice uopće mogu biti inovativne kada se često bore s manjkom sredstava, kadrova i prostora?
Ove godine imamo sedam središnjih nacionalnih programa, a među njima posebno bih izdvojila novi format speed datinga pod nazivom Među knjižničarima. Održat će se na šest lokacija – u Karlovcu, Kaštel Sućurcu, Zagrebu, Belišću i na Visu – a cilj mu je na neformalan način predstaviti knjižničare i raznolikost njihova posla. Posebno se veselimo susretu na zagrebačkom Zrinjevcu 18. listopada u 12.30, gdje će prolaznici moći razgovarati s knjižničarima iz različitih knjižnica, uz glazbenu pratnju KGZ benda koji postoji već 22 godine i čine ga knjižničari.
Drugi važan program je Virtualni maraton čitanja koji se provodi već niz godina u organizaciji Hrvatskoga čitateljskog društva, ove godine pod nazivom Budi knjižničar na minutu. U njemu knjižničari potiču korisnike i učenike da snime jednominutnu video-preporuku knjige i pročitaju ulomak, s ciljem promicanja čitanja iz užitka.
Treći program koji bih izdvojila su storytelling večeri Među policama, koje ove godine okupljaju ponajprije knjižničare, ali i druge ljubitelje knjige. Kroz osobne priče približit će publici svakodnevicu knjižničarskog posla i pokazati da knjižnice znaju biti mjesta neobičnih i živih zgoda. Iako se knjižnice često suočavaju s manjkom sredstava, prostora i kadrova, inovativnost se nerijetko rađa upravo iz ograničenja – knjižničari su naučili raditi kreativno, oslanjajući se na suradnje i povezivanje sa zajednicom. Inovacija ne zahtijeva uvijek velika ulaganja, nego dobru ideju i otvorenost prema ljudima.
Nacionalni kviz za poticanje čitanja ove godine nosi naslov Knjižničari – superjunaci i namijenjen je višim razredima osnovnih škola. Koje knjige su u fokusu kviza i kakvu poruku želite poslati mladim čitateljima?
Ovogodišnji Nacionalni kviz za poticanje čitanja temelji se na tri knjige čiji su autori ujedno i knjižničari: roman Bodljikava knjiga Ive Dužić, strip Divlji lektor Josipa Sršena i Sebastijana Čamagajevca te roman Psima ulaz zabranjen: vesela ljubavna pripovijest o psima, knjigama i ostalome Melite Rundek. Želja nam je pokazati djeci da knjižničari nisu samo "osobe za pultom", nego kreativni i svestrani autori koji knjigama pristupaju iz strasti i znatiželje. Kviz je djeci zabavna i privlačna forma u kojoj rado sudjeluju, te je ležeran način poticanja druženja s knjigom, razvoja medijske pismenosti, istraživanja zanimljivosti vezanih uz knjige i autore.
Budući da se provodi online, kvizom kao jednom aktivnošću možemo uključiti maksimalan broj djece iz svih krajeva Hrvatske, a u konačnici najsretniji sudionici budu nagrađeni vrijednim nagradama na javnom izvlačenju na završnoj svečanosti 14. studenog u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Uz to, brojnim programima poticanja čitanja i razvoja čitateljskih kompetencija mladih Mjesec hrvatske knjige kontinuirano nastoji potaknuti mlade da više čitaju, ali i da koriste knjižnice kao mjesta širokog raspona izvora, usluga i programa prilagođenih njihovim potrebama i interesima te da ih dožive ne samo kao mjesta učenja nego i zabave, opuštanja, razvoja i kreativnosti.
Najavljen je i podcast Razgovori iz knjižnice, koji otvara vrata knjižničarskim iskustvima i pokazuje da su knjižnice živi prostori ideja i zajednice. Što vas je potaknulo na pokretanje podcasta i kako taj format doprinosi cilju manifestacije – demistificirati knjižničarski poziv i približiti ga široj javnosti?
Podcast Razgovori iz knjižnice pokrenuli smo kako bismo pokazali koliko su knjižnice raznolike i žive te koliko je knjižničarski posao širi od uobičajenih predodžbi. Knjižničari ne rade samo u narodnim i školskim knjižnicama – susrećemo ih u bolnicama, domovima za starije, na ulici, gdje ljudi knjige dijele kroz male slobodne knjižnice, pa čak i na kotačima – knjižnice na biciklima i kombijima dolaze ravno do vas! A ako čekate let, možda naletite na flybrary – knjižnicu na aerodromu.
Željeli smo tu raznolikost približiti javnosti kroz format koji je danas mladima najbliži – videopodcast. U podcastu se fokus okreće prema samim knjižničarima: kako su odabrali svoj poziv, što ih pokreće, kako izgleda njihov rad "iza polica" i koje su neobične situacije doživjeli u knjižnici. Uključivanjem učenika osnovnih i srednjih škola želimo potaknuti i mlade da predstave svoje knjižničare i knjižnice koje im znače – jer svatko od nas pamti nekoga tko nam je preporučio "onu knjigu" koja nas je promijenila.
Videopodcasti će također pružiti priliku da se uđe u one skrivene dijelove knjižnice, koji inače nisu otvoreni njihovim korisnicima, i otkrije što se sve tamo događa, primjerice kako uopće izgleda put kojim knjiga sve mora proći da bi konačno došla u ruke čitatelja, i još mnogo toga. Poziv za snimanje videopodcasta otvoren je do kraja Mjeseca hrvatske knjige, 15. studenoga, a zapisi se mogu slati na e-adresu mhk@kgz.hr.
Osim videopodcasta na našem BookTube kanalu, najavljujemo još jedan zanimljivi podcast u organizaciji Knjižnice Božidara Adžije u Zagrebu, pod nazivom Zašto naša budućnost ovisi o knjižnicama i knjižničarima? O važnosti knjižnica, ali osobito o nezamjenjivoj ulozi knjižničara razgovarat će se u novoj epizodi podcasta Zvukmark – zabilježeno zvukom s dr. sc. Ivanom Hebrang Grgić. Također, učenici Osnovne škole Ivanska snimit će podcast Knjižničari – superjunaci, na kojem će ugostiti upravo knjižničare koji će im predstaviti sve svoje supermoći.
Čitanje se godinama pokušava "spasiti" kampanjama, manifestacijama i projektima, no rezultati su i dalje neujednačeni. Ako je knjižničar superjunak, tko je njegov glavni "neprijatelj" danas – algoritamska kultura društvenih mreža, komercijalizacija izdavaštva, školska nezainteresiranost za čitateljske kompetencije ili rastuća društvena apatija?
Kada se govori o "neprijateljima" čitanja, najčešće se spominje digitalno okruženje i dojam da se sve manje čita, osobito među mladima. To nas, međutim, ne treba obeshrabriti, upravo suprotno, to je poziv na akciju, ono što s veseljem radimo svake godine iznova organizirajući još jedan Mjesec hrvatske knjige. Danas, kada se ponekad čini kao da knjiga pripada nekom drugom vremenu, naš je zadatak mlade čitatelje, ali i ne samo njih, nego ponekad i one malo starije, podsjetiti na sve ono što knjiga nudi, a čega u digitalnom svijetu nema, i pokazati im koja sve vrata u nove svjetove čitanje otvara.
Mislim da digitalno doba svakako ne označava kraj knjižnica, nego samo jednu novu fazu kojoj će se knjižnice vješto prilagoditi, maksimalno iskorištavajući digitalne tehnologije i alate za nove usluge, nudeći vodiče kroz zamršene digitalne svjetove, učeći informacijskoj pismenosti, koja je danas jedna od ključnih vještina, te koristeći digitalizaciju za zaštitu vrijedne kulturne i pisane baštine, istovremeno je čineći dostupnom široj javnosti.
Nasuprot algoritamskoj kulturi društvenih mreža, knjižnice potiču kritičko mišljenje i uče korisnike kako učiti, umjesto da im samo "serviraju" sadržaj. Također, iako digitalni svijet nudi obilje informacija, ono što mu nedostaje jest ljudski kontakt i zajedništvo, a to je ono što nam je, kao ljudima, i dalje nužno za preživljavanje. Knjižnice zato uvijek imaju širom otvorena vrata za sve pojedince, kao mjesta susreta, dijaloga i razmjene znanja i iskustava.