'Prenijet ću te preko Praga ' Martina Mlinarević (Hena com)

Istog dana, 14. svibnja 1982. godine, u Odesi i Ljubuškom, rodili su se dječak i djevojčica. Četrdeset godina poslije, srest će se u Pragu. Ona će tamo biti veleposlanica Bosne i Hercegovine, a on i njegova obitelj prognanici. Stvorit će multinacionalnu zajednicu kao potvrdu da se odluke o dobru barem dijelom mogu suprotstaviti turobnim zakonitostima stvarnosti. "Kamen kad baciš u vodu, nešto se desi, pojave se oni krugovi, pa se šire. Strah me je da kad čovjek učini nešto dobro, to drugim ljudima ništa ne znači", reći će jedan Martinin zemljak pitajući se je li spašavanje drugog života ujedno i bacanje vlastitog. Ali da nema takvih pravednika, život na ovom svijetu ne bi imao ni ovo malo smisla. Da nema ljudi koji će riskirati život radi drugog ili barem svoj komfor da bi nekome bili utočište, kamenčić koji stvara krugove, sve bi bilo uzalud. "Bila sam ti umrla i otišla u Prag", zapisat će Martina na početku knjige. U njezinu nastavku ponovno će biti bliskih susreta sa smrti, s uvredama koje do smrti bole, s nerazumijevanjem koje se kao gusto tkanje provlači kroz njezin život i koje ona prevladava zahvaljujući bezuvjetnoj ljubavi u kojoj živi sa svojim djetetom i čovjekom svog života. Martina Mlinarević ponovno piše – moćnije nego ikad.

'Anđeo grada' Eva García Sáenz de Urturi, prevela Silvana Roglić (Fraktura)

Vijest da je požar u jednom venecijanskom palazzu odnio živote šestero ljudi, među kojima možda i život njegove majke, bivšeg je policijskog inspektora Unaija Lópeza de Ayalu zvanog Kraken zatekla dok je s obitelji na malom seoskom groblju obilježavao Gau Beltza, tradicionalni baskijski Halloween. Tu Dušnu noć Kraken neće zaboraviti dok je živ. Možda zato što će ga njezini duhovi odvesti u Veneciju, čarobni grad na vodi koji je odredio sudbinu njegove majke. Ili zato što će venecijanske kanale pretvoriti u smrtonosni labirint u kojemu bi mogao izgubiti sve do čega mu je stalo. Dok iskusnoj inspektorici Mencíji Madariagi pomaže istražiti požar u kojemu je osim šest tijela nestalo i više neprocjenjivo vrijednih tomova s Indeksa zabranjenih knjiga, Unai na zgarištu pronalazi zagonetnu figuricu bijelog anđela s crnim kopitom – prvu od poruka koje će njegovu prošlost povezati s nedavnim zločinima, s drevnim i sadašnjim vendettama... Anđeo grada, novi nezaboravni triler Eve Garcíje Sáenz de Urturi, slavnog stručnjaka za profiliranje zločinaca stavlja pred više naizgled nepomirljivih izbora. Hoće li u Veneciji pokušati otkriti istinu o nestanku svoje majke ili u Vitoriji napokon razjasniti smrt svojeg oca, koja ga proganja još od djetinjstva? Hoće li izabrati dužnost ili ljubav, prošlost ili budućnost? Hoće li ga, napokon, istina koju otkrije osloboditi ili će uništiti sve što voli?

'Miki, jedan pas' George Pelecanos, prevela Karmela Cindrić (Sandorf)

Poznati holivudski scenarist i pisac kriminalističkih romana George Pelecanos u knjizi Miki, jedan pas obrađuje priču o životnom putovanju – i to iz perspektive psa koji mijenja vlasnike i luta ulicama glavnog američkog grada Washingtona. Snažan i ponosan pas, zaigrani i dobrodušni bokser Miki tijekom svog života doživjet će beskućništvo, tragediju i mučan boravak u skloništu, svjedočeći najboljim i najgorim čovjekovim stranama, kao i ljudskim vrlinama i manama. Kako godišnja doba dolaze i odlaze, on počinje shvaćati konačnost postojanja i zauzvrat uči cijeniti dar života. George Pelecanos autor je dvadeset i dva romana i zbirki kratkih priča smještenih u glavni američki grad Washington i njegovu okolicu. Na hrvatski je dosad preveden njegov roman Cirkus duše (2005.), a kratka priča Pouzdani doušnik (The Confidential Informant) uvrštena je u antologiju USA Noir koje je 2015. objavljena i u hrvatskom prijevodu. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada za svoje pisanje. Scenarist je, esejist i televizijski pisac/producent čiji radovi uključuju TV serije Žica (The Wire), Treme (Treme), Kronike Times Squarea (The Deuce) i Ovo je naš grad (We Own This City).

'Posljednji svjedoci' Svetlana Aleksijevič, prevela Ulla Antolos (Edicije Božičević)

Prva novinarka koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost, Svetlana Aleksijevič u svijetu se proslavila prije svega serijalom Glasovi utopije, u kojem je prikupila svjedočanstva ljudi koji su sudjelovali u kataklizmama u bivšem Sovjetskom Savezu. Nakon njezine prve knjige, Rat nema žensko lice (2019., s ruskog preveo Kristijan Poklečki), serijal je nastavila Posljednjim svjedocima, djelom u kojem su u fokus stavljena djeca i njihov doživljaj rata. Na svoj već prepoznatljiv način, autorica ovdje daje glas onima koji su bili djeca tijekom Drugog svjetskog rata. Neki od njih već su tada bili djeca-vojnici, neki su bili promatrači, ali svima je zajednička duboka trauma zaostala iza rata – i ta će trauma uvelike oblikovati poslijeratni SSSR i sve njegove sastavnice. U još jednoj nevjerojatno potresnoj knjizi, Aleksijevič donosi simfoniju jedinstvenih dječjih glasova i perspektiva, koji daju potpuno nov pogled na rat, prepun detalja izgubljenih u službenim narativima, uvijek pritom dajući prednost pojedincu pred kolektivom.

'Kafić Dan' Dorta Jagić (Naklada Ljevak)

Pjesnikinja Tajna razvrgla je zaruke s filozofom Feliksom – filmski, na cesti – i prešla na drugu stranu. Nakon prekida, Tajna uz travaricu bjesni na muški rod, lamentira nad svojim propalim vjenčanjem, a zatim polako pokušava sastaviti razbijene komadiće svog slomljenog srca i bića. S Tajnom putujemo ulicama, vrtovima i gradićima, sklapamo mozaik njezina djetinjstva, sudjelujemo u dijalozima s piscima, psihijatrima, kvartovskim svetim ludama i zagorskim kumicama te slijećemo u pisma ljetu, ulici i pješačkoj zebri – sve kako bi naša junakinja pronašla odgovore na velika pitanja o svojoj biti i vratila vjeru u ljubav. Priča o kraju ljubavi, novom početku i potrazi za samom sobom, Kafić Dan prvi je roman nagrađivane pjesnikinje i prozaistice Dorte Jagić. Napisan je beskrajno duhovitim rečenicama i protkan začudnom poezijom, u autoričinu jedinstvenu stilu – rečenicama koje grade slikovite, sočne i lucidne slike, ali ležernim i duhovitim, koje nas i u trenutku najveće proživljene agonije umiju nasmijati iz dubine duše.