SOCIJALIZAM U JUGI I DANAS

Stjepan Mesić: Dobili smo šank-kapitaliste

03.05.2010 u 16:10

Bionic
Reading

Međunarodnu konferenciju Festivala subverzivnog filma, Kolaps neoliberalizma i ideja socijalizma, danas otvorili su Predrag Matvejević, Stipe Mesić, Budimir Lončar i Rastko Močnik okruglim stolom na temu 'Socijalizam u Jugoslaviji, socijalizam danas: što je dovelo do raspada Jugoslavije?' koji je moderirao povjesničar Tvrtko Jakovina

Socijalizam je Jugoslaviju izvukao iz periferije i doveo je do poluperiferije, a ako danas izgleda da smo bliže Europi, to je zato što je ona postaje dio poluperiferije i ima teškoća s demokracijom, smatra slovenski sociolog Rastko Močnik. Socijalizam se nije mogao održati jer je počela padati produktivnost kapitala, a politički sustavi nisu se mogli adaptirati na nove ekonomske uvjete. Postavilo se pitanje tko će kupovati, a odgovor je u globalizaciji koja je uslijedila.

Što je sa socijalizmom danas? Močnik tvrdi da kapitalizam ne može preživjeti, a da socijalizam, temeljen na ideji solidarnosti, treba uzeti kao inspirativnu ideju te ga postaviti van političkog aparata koji je prepreka politiziranju društva.

'Danas moramo razvijati multipolarni svijet koji će razvijati demokraciju među državama, što će značiti i razvoj demokracije u samim državama', rekao je bivši diplomat i savjetnik bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića Budimir Lončar, nadovezujući se na priču o hladnoratovskom ograničavanju razvijanja istinske socijalističke ideje te razvijanju bipolarnog sistema koji nije bio ideološki motiviran, nego se radilo o čistoj borbi za prevlast. 'Socijalizam i socijalističke ideje su se deformirale, ali nisu prestale biti aktualne', kazao je Lončar.

O socijalizmu, kao i o ritmu povijesti uopće te ritmovima globalizacije i krize danas, treba pričati u kontekstu subverzivnosti, smatra pisac i profesor Predrag Matvejević. 'Tko je mogao računati da će financijski kapitalizam zadati toliki udarac kapitalizmu, bankarski sustav bankama, da ćemo doživjeti da najsiromašniji žele obraniti banke kako ne bi ostali bez posla, da će hiperproduktivnost dovesti do osiromašenja?' rekao je Matvejević na okruglom stolu.

Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić je, govoreći o kraju 60-ih i početku 70-ih prošlog stoljeća, istaknuo da se tada željelo da 'federacija federira', da svaka država raspolaže sredstvima koja je ostvarila, no to je, zbog centralizacije, bilo nemoguće.

'Da nije bilo Miloševića i velikosrpske ideje, mogli smo se u miru rastati i nastaviti demokratizaciju, što je garantirao Ustav iz 1974. koji je republikama davao državnost', ispričao je Mesić koji je na okruglom stolu više pričao o ratnom i poslijeratnom razdoblju te posljedicama raspada Jugoslavije.

'U miru smo mogli doći do više demokracije i tržišne privrede, a najednom su svi bili protiv socijalne privrede i zanemarili su što je donijela tržišna. Trebala je filozofija da se uništi što se uništilo, sve silne firme, a do tih tvornica došli su fakini. Nije normalno da jedna osoba kupi 167 poduzeća', rekao je Mesić te zaključno istaknuo da smo dobili šank-kapitaliste i 200 bogatih obitelji usporedivši ih sa 200 bogatih obitelji u Francuskoj koje su svoje bogatstvo, za razliku od hrvatskih, stjecale 300 godina.


Što ostaje Europi? 'Da se udruži i da svaki narod bude dijelom tog kulturnog korpusa, no da ostane u svojim državama', smatra Mesić. Njegov savjetnik Lončar istaknuo je da se ne smije zanemariti sekundarna odgovornost međunarodne zajednice u vremenu raspada Jugoslavije i ratu koji je uslijedio te da međunarodna zajednica ne smije dozvoliti da se put u Europsku uniju ometa recidivima prošlosti.

Referirajući se na prošlost, još uvijek nesređenu poslijeratnu situaciju među zemljama bivše Jugoslavije, Predrag Matvejević prisjetio se primjera Njemačke koja se, unatoč holokaustu, ispričala.

'Naš govor danas završava između izdaje i uvrede, izdaje doma, a uvrede vani. Pamćenje se javlja kao kazna', zaključio je Matvejević istaknuvši da još uvijek treba govoriti o relativističkom diskursu i da treba znati prisiliti nacije i rukovodstva da se pogledaju u zrcalu: 'Willye Brandt kleknuo je u varšavskom getu. Mi to na ovom tlu nismo učinili.'