Da odmah udarimo u glavu - najbolja stvar u novoj Netflixovoj seriji 'Smrt u divljini' (orig. Untamed) nije ni glavna zvijezda, ni napeta priča, nego – nacionalni park Yellowstone u kojem se odvija radnja. Serija ga snima s takvom ljubavlju i pažnjom da ga lako možete doživjeti kao jedan, ako ne i glavni lik. A to nije mala stvar. Yellowstone u 'Smrti u divljini' nije samo kulisa, nego živi, diše i mijenja raspoloženja – od bajkovitih livada i slapova do mračnih, gustih šuma koje izgledaju kao da samo čekaju da se u njima izgubi netko tko misli da je komandos na treningu preživljavanja.

U toj divljini priroda ne poštuje naša pravila niti je zanima ljudska logika. I to je vjerojatno jedina donekle promišljena poanta serije – koliko god mi, ljudi, pokušavali krojiti svijet po svojim mjerilima, priroda uvijek nađe načina da se izvuče i pokaže nam da smo mi ti koji se moramo prilagoditi njoj, a ne obrnuto. Da su scenaristi tu stali, imali bismo jednu finu, meditativnu dokumentarno-dramsku seriju od šest epizoda. Ali, naravno, nisu. Jer tko bi se zadovoljio s forama na temu 'priroda je lijepa' kad možemo dodati preokrete iz crtića, klišeje iz jeftinih akcijskih filmova i jednog macho junaka iz mokrih snova trumpovskih MAGA-debila? Mislim ozbiljno. Ne samo da je glavni junak macho kakav trumpovci nikad nisu bili, ali bi voljeli biti, nego serija više-manje počinje s prizorom američke zastave koja se ustobočila sred bajkovite prirode. 'Sve je ovo naše i ovo su NAŠI', kao da nam pokušava poručiti uz dirljive simfonijske zvukove.

Uglavnom, osim predivne prirode, odmah se vidi da ne bu dobro. No čovjek još na početku, zahvaljujući uzbudljivoj i uznemirujućoj početnoj drami s padanjem mrtvog tijela među penjalačke konope, misli da bi moglo biti uzbudljivo.

Krivo misli.

Okej, okej, nije sve BAŠ TAKO bez veze i ne svodi se baš cijela serija na planine i slapove. Treba priznati da se u glumačkoj postavi našlo i nekoliko pravih dragulja. Rosemarie DeWitt, recimo, koja igra bivšu suprugu glavnog lika, djeluje kao da je zalutala s puno ozbiljnijeg i pametnijeg seta. Ta žena glumi s lakoćom, unosi dubinu u svaku scenu i – iskreno – strši svojom glumom od većine ostalih k'o Empire State Building u Zabiti Donjoj (ili Gornjoj). Gotovo vam bude neugodno gledati koliko se trudi kad bi joj netko iz ekipe trebao šapnuti: 'Rosemarie, ovo ti nije Rachel Getting Married i režiser ti nije Jonathan Demme. Ovo je serija gdje glavnog lika definiraju boce viskija i ljubav prema konjima.

Isto što vrijedi za Rosemarie, vrijedi i za Sama Neilla, koji glumi šefa glavnog lika. Buraz, ovo ti nije 'Piano'. Nažalost.

A glavni glumac? Eh, Eric Bana... Sad bi tu trebali doći oni emojiji srčeka koje u WhatsApp porukama stavljaju tinejdžeri, a ruku na srce, i ja. Glumi macho rendžera (pardon, posebnog istražitelja službe nacionalnih parkova, što nitko normalan ni trijezan ne može izgovoriti a da mu jezik ne slomi nogu, oko čega se zezaju i u seriji) i ide mi beskrajno na živce sa svojom jak-i-šutljiv-tip karakterizacijom, da ne kažem karikaturizacijom. No čisto po vještini glume, sasvim je solidan. Radi s onim što mu je dano, ne ide ispod neke pristojne glumačke razine i da – još uvijek je hot-hot-hot, čak i u poodmaklim pedesetima, pa će ga svima koji se lože na njega bit milo pustit seriju. On je onaj tip glumca kojeg će kamera voljeti i kad glumi čovjeka koji se tri dana zaredom zaboravio istuširati jer je bio zauzet divljanjem po šumi. S konjem.

No, kako to već biva, kad imate dobre glumce u loše napisanim ulogama, rezultat je pomalo frustrirajući. Gledate ih i mislite: 'Ovo bi moglo biti dobro… da je scenarij prošao barem još jednu rundu ozbiljnog editiranja'. I najviše se prelama upravo na glavnom liku, za kojeg sam sigurna da će ga američka konzervativna publika obožavati, a vjerojatno će zapeti za srce i pokojeg domaćeg ljubitelja 'pravih vrijednosti' i 'izgubljene muškosti'. Malo i podsjeća na one likove koje Kevin Costner predvodi u seriji pod naslovom, vidi vraga, Yellowstone.

To vam je onaj tip izbrazdan (naravno, šarmantnim i estetski simetričnim) borama koji prepoznaje trag jelena na tri kilometra, namiriše borovnicu koja je sazrijela u susjednoj županiji i zna točno koji ju je jelen brstio prije tri i pol tjedna? Onaj koji ima tragičnu prošlost (u ovom slučaju doista potresnu) pa se s njom ne zna nositi, što ga čini 'mrtvim iznutra' i katatoničnim izvana (osim kad rješava slučajeve i misterije k'o od šale)? Onaj koji je grub prema ljudima, ali nježan prema životinjama i, naravno, ima problema s alkoholom? E, to je ovdje naš Eric Bana, točnije, Kyle Turner, specijalni rendžer, istražitelj, komandos, whatever. Užasno me smara takav tip lika.

Znam da suvremeni streaming-svijet obožava junaka s greškom ili zlom kobi ili čime već, ali ovo nije junak s greškom - ovo je greška. Hodajući stereotip zamaskiran seksi neizbrušenom vanjštinom i forama iz ljubića za tinejdžerice koje vole frajere kakve treba spašavati od samih sebe. Lik koji sam od sebe nije u stanju ostvariti odnos ni sa kim osim s konjem, što je u svijetu macho-romantike valjda jako cool, nemam pojma. Uglavnom, nemrem. Da stvar bude gora, serija od nas očekuje da ga volimo i razumijemo usprkos svemu tome. Dajte me nemojte. Jedina emocija koju sam prema njemu uspjela iscijediti jest sažaljenje zbog zbilja užasne obiteljske tragedije s djetetom. Sve ostalo - bla.

No, čak i kad biste odlučili oprostiti likovima što su plošni i nezanimljivi, priča u 'Smrti u divljini' je… pa, budimo blagi, čista budalaština. Da, ima akcije po šumama i gorama, ima zavjera velikih i zločestih tipova, ima i preokreta (o, bože, koliko samo ima preokreta!) koji bi trebali šokirati publiku. Problem? Svi su toliko glupi i predvidljivi da ih možete skužit dva dana prije nego što počnete gledati seriju. Jedini 'twist' koji me iznenadio bio je kad sam shvatila da scenaristi sve to fakat misle ozbiljno. Nije šala niti neki fake trag za koji će se ispostaviti da su nas samo malo navlačili, a istina je zapravo nešto puno pametnije i bolje. Nope. To je fakat rasplet. Bože sakloni.

Sve u svemu, ako ste zaljubljenik/ca u prirodu i želite gledati Yellowstone u svoj njegovoj raskoši – pustite si ovu seriju, ali bez tona. Ako ste fan Erica Bane i ne smeta vam što će vam lik ostati ravniji od panonske ravnice – pogledajte, ali ne očekujte previše. Ako želite pametan scenarij, neočekivane preokrete i likove koji nisu isprintani iz šablone… e pa, onda je 'Smrt u divljini' za vas jednaka vremenski i emocionalno rizična investicija kao i odlazak na politički skup u predizbornoj kampanji – puno buke, malo smisla i jedini pravi dobitak je besplatni sendvič. S tim da ovdje čak ni to nećete dobit.