U Porinovoj kategoriji za najbolje likovno oblikovanje albuma ove su se godine našla 142 rada. Među njima su i dva koja potpisuje Igor Jurilj, dizajner i ilustrator koji se odlučio izuzeti iz glasanja, tvrdeći da među njima ima radova koji su nastali uz pomoć umjetne inteligencije.

Jurilj, poznatiji kao Yellow Yuri, u svom je obraćanju istaknuo kako ne želi da njegov rad bude u istom košu s AI-em.

'Nije mi svejedno izložiti vrat, ali ne želim biti u istom košu s AI-em. Kao što AI ne bi trebao biti ni u glazbenim kategorijama. Porin je glazbena nagrada, a nagrađuje se djelo kao sveukupnost ideje, rada, grešaka, varijacija, vjere prema radu i poštovanja prema zanatu i umjetnosti', smatra.

Kontaktirali smo s njim, međutim rekao je da ne želi davati nikakve izjave za medije, navodeći da je sve što je imao reći učinio u svom videoobraćanju na društvenim mrežama, pa još uvijek nije poznato koje kolege Jurilj zapravo optužuje i koji su to radovi u preliminarnoj konkurenciji nastali uz pomoć umjetne inteligencije.

Porin: Ne možemo biti AI policija

Ivana Martinac, glavna tajnica Porina, ranije je istaknula da 'oni ne podržavaju to da AI dobije Porina, ali kako egzaktno utvrditi koliki je u nekom radu udio, nazovimo to tako, stroja, a koliki određenog umjetnika'.

'Mislim da je to izazov pred cijelim svijetom i mnogim umjetnicima i umjetnostima, a ne samo pred Porinom. Sva djela koja su prijavljena u ovoj kategoriji prijavljena su točno i prema pravilima. Dakle mi ne znamo za koja djela Jurilj smatra da su napravljena uz pomoć umjetne inteligencije i to je jako teško utvrditi, a ne možemo biti AI policija i nekoga optuživati, pogotovo sada, dok je glasanje već u tijeku. Otvoreni smo za suradnju i predložit ćemo promjene za sljedeće godine, a želimo sjesti s ljudima koji su stručnjaci za likovno oblikovanje i poslušati njihove prijedloge, ali to je, ponavljam, širi problem s kojim se suočava cijeli svijet', navela je Martinac iz Porina.

Upit smo poslali i Upravnom odboru Hrvatskog dizajnerskog društva, koje se do objave ovog teksta nije očitovalo, a ako ga pošalju, objavit ćemo ga naknadno.

Sve se ovo već dogodilo

Luka Hrgović, redatelj i producent koji je diplomirao na Odsjeku animiranog filma i novih medija na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u izjavi za tportal ističe da ga je ova situacija s Porinom podsjetila na službeni natječaj Pink Floyda povodom pedesete godišnjice njihova albuma 'Dark Side of the Moon'.

'Ideja je bila da se za svaku pjesmu napravi potpuno novi spot u nekoj animacijskoj tehnici i prijaviti se mogao bilo tko. Stvar je bila dosta ozbiljna i mislim da je bio uključen i British Film Institute, a najbolje radove birali su među ostalima bubnjar Pink Floyda Nick Mason i legendarni redatelj Terry Gilliam. Kada su izašli rezultati, ispostavilo se da je jedan od odabranih spotova rađen pomoću AI tehnologije. Dakle AI-em generirani video našao se među ostalim klasičnim animacijskim tehnikama, poput npr. stop animacije, na kojoj je netko mjesecima radio. Naravno, dio se javnosti bunio, ali taj je video ostao, dobio je nagradu i nikome ništa', podsjeća Hrgović, navodeći da bi 'i u hrvatskom slučaju moglo biti tako'.

'AI is here to stay'

'Mišljenja sam kao i Jurilj – AI ima svoje mjesto kao alat, može služiti za razvoj ideja ili generiranje nekih elemenata, ali ako se pomoću njega generira cijeli rad, onda ne bi trebao biti u kategoriji s ostalim klasično izvedenim radovima. Bilo bi fer imati posebne kategorije za AI radove: i u dizajnu, filmu, glazbi. Koliko se god mi borili protiv toga, AI is here to stay', dodaje Hrgović, napominjući da je i Američka filmska akademija objavila da filmovi koji koriste AI mogu biti nominirani za Oscara.

'Trenutačno se pod tim podrazumijevaju manji zahvati ili vizualni efekti, ali pitanje je vremena u kojem će doći do potpuno generiranog filma na kojem jedva da su radili pravi ljudi. Bojim se da je to borba s vjetrenjačama i da će se AI neminovno uvući u sve pore zabavne industrije. Konzumenti će sami morati odlučivati gleda li im se generirani content ili human made content. A na nama autorima je da odlučimo u kojoj mjeri ćemo koristiti AI u našim stvaralačkim procesima. Ako nekoga proces promptanja zadovoljava – super, ali meni je i dalje puno draže stvarati vlastitim rukama', ističe Hrgović.

Važno je definirati kriterije

Hana Lukas Midžić, likovna umjetnica i asistentica na Odjelu za nastavničke studije Sveučilišta u Zadru, široj javnosti najpoznatija kao ilustratorica, ističe da 'zabranu neće biti moguće provesti, ali je potrebno definirati različite kriterije, ovisno o tome jesu li radovi stvoreni pomoću umjetne inteligencije ili nisu'.

'Jasna naznaka o korištenju umjetne inteligencije bila je preduvjet za jasnu i etičnu uspostavu novih kriterija za dvije discipline: u jednoj se autori natječu samostalnim radom i izrazom, a u drugoj u navigiranju umjetne inteligencije u svrhu ostvarenja njihove vizije ili ideje. Umjetna inteligencija ne može biti autor jer ona ne snosi odgovornost za svoj proizvod. Ona je alat', ističe Lukas Midžić za tportal.

'Kreativni outsourcing'

U umjetničkom procesu najintenzivniji i najdublje ljudski je dolazak do ideje jer ide iz unutrašnje potrebe, a zatim je fantastičan i put prema ostvarenju te ideje.

'Još uvijek ne mogu dobro razumjeti kako se ljudi mogu izraziti korištenjem umjetne inteligencije jer mi se čini da time preskaču sve najslađe dijelove stvaralačkog procesa: ideja se od prvog poriva razvija preko inkubacije do iluminacije, tj. realizacije u materijalu nizom vlastitih mikrostvaralačkih odluka, a u tome je i najveći užitak i muka. Pri upotrebi umjetne inteligencije to se odvija na relaciji naredba–izvršenje, uz eventualne pregovore. Može se i to smatrati određenom vrstom autorskog odlučivanja, ali je to na neki način i kreativni i izvedbeni outsourcing. Nije ovo prvi put da ljudi zadaju stroju ili programu da obavi dio njihovog posla. Da ne govorimo o činjenici da taj stroj svoje generičke 'vještine' crpi iz ogromnog bazena ljudskih ostvarenja, što otvara cijeli novi set pitanja o autorskim pravima. Pravila o korištenju umjetne inteligencije sigurno se moraju uspostaviti i u nekim poljima to se već polako radi', dodaje Lukas Midžić.

'Možda ćemo imati programe koji će moći detektirati čija je ideja za rad'

Problem je i provjera kako je nastala 'ideja za rad'.

'Ne znam točno kako vjerodostojno provjeriti stoji li iza likovnog rada čovjek ili stroj. Možda ćemo, ironično, uskoro smisliti neke programe koji će to moći detektirati. Iz svoje sasvim ljudske promatračke pozicije mogu reći da se za neka vizualna rješenja iz aviona vidi da su generičke prirode, jer kad vidiš jedno, vidio si sve. 'Lijepo' je, ali beskrajno dosadno. Neke slike imaju greške u građi motiva, perspektivi ili proporciji, a njih istrenirano oko brzo uoči i zna da se radi o proizvodu umjetne inteligencije. Zato je jako važna likovna kultura u školi jer tu učimo gledati', dodaje.

Čak i kada nema neke likovne zamjerke na radove napravljene pomoću umjetne inteligencije, odbija je, kako kaže, ta općenita i neosobna savršenost koja ništa ne govori.

'Moramo se zapitati čemu se točno divimo? U odgovoru na to pitanje može nam pomoći razmišljanje o razlikama između riječi umijeće–umjetno–umjetnost. Ljudi su komplicirani i nesavršeni, a ljudska komunikacija je slojevita i duboka, pa nemojmo ostajati na površini', rekla je ilustratorica Lukas Midžić za tportal.