Ljudi su diljem svijeta zaboravili da postoji Google. Odgovore na pitanja što napraviti ako u hladnjaku imam šnicle, zaleđenu carsku mješavinu i rižu daje ChatGPT. On zna gdje su i kakve sve akcije u trgovinama, kako kombinirati odjeću koju već imate u ormaru, može sastaviti nutricionistički plan, napisati esej, seminarski rad, riješiti najteže zadatke iz matematike, prevoditi književne klasike, a nemali se broj ljudi u njega/nju, teško je odrediti, i zaljubi. Svatko od nas dobro zna kakva mu sve bizarna i apsurdna pitanja postavlja. A odnedavno može i glumiti.

Tilly Norwood, AI glumica, kontroverzna je tema u Hollywoodu, doduše ne prva, ali tek za nju su se agenti raspitivali. Taj sintetički, umjetnom inteligencijom generiran lik ima svoju službenu web stranicu, profil na Instagramu, kao i agenciju koja je zastupa. Većina se holivudskih glumaca, osobito glumica, pobunila tvrdeći da se protive zamjeni čovjeka sintetičkim likovima i napominjući da je kreativnost plod čovjeka te da, osim što im ugrožava egzistenciju, obezvrjeđuje i umjetnost. Prva i za sada jedina uloga ove UI glumice je 'duhoviti skeč'. Koliko je izgledno da će i ovu sferu života, jednu od rijetkih u kojoj posebno cijenimo životnost, preuzeti umjetna inteligencija, za tportal komentiraju glumica Linda Begonja, stand-up komičarka Marina Orsag, producent Nebojša Taraba i Želimir Periš, pisac i programer.

'Zadiranje u ontologiju glume'

Linda Begonja ističe da 'svjedočimo trenutku u kojem umjetna inteligencija počinje zadirati u sve segmente stvaralaštva, pa tako i u samu ontologiju glume'.

'Ideja da sustav može akumulirati emocionalne registre svih glumaca svijeta i spojiti ih prema potrebi jest fascinantna, ali i duboko uznemirujuća. U toj mogućnosti, da se emocija reproducira, kombinira i programira, gubi se ono što je za glumu jako bitno – iskustvo. Gluma nije samo vještina interpretacije, nego čin postojanja u trenutku, snimljenom kamerom ili proizvedenom baš tog i tog trenutka na sceni. To je dijalog između tijela, udaha, svijesti, proba, pogrešaka, energije, kemije i identiteta glumaca samih, i na kraju interakcije između glumaca i gledatelja', kazala je Begonja za tportal.

'Digitalna manipulacija'

Nebojša Taraba napominje da smo i do sada imali animirane ili druge likove koji su umjetno generirani i 'umetani' u filmove, pa ovo nije ništa novo, s jedinom razlikom što se to uglavnom činilo u postprodukciji.

'Ovo je marketinški potez, dizanje nekakvog hypea, ali i dalje ništa novo. U brojnim filmovima, poput 'Star Warsa', velikim serijama, poput 'Igre prijestolja', pa nadalje postoji dio te 'digitalne manipulacije slike', to je stara stvar. Kako oni misle izvesti to da AI glumica danas-sutra bude u interakciji sa stvarnim glumcima, nije jasno. Primjenjuje se metoda koja već postoji', kaže Taraba za tportal.

Uvođenje UI glumice, objašnjava, kompliciralo bi stvari kao i sada, kada se mora snimati na posebnim pozadinama, što je poznato onima koji se bave tehničkom stranom filma.

'Ne shvaćam što je intencija ovog s Tilly, možda početak stvaranja čitave UI ekipe, način da se takvom 'glumicom' postigne zvjezdani trenutak kako bi se ljude u industriji privuklo da imaju cijeli ansambl od UI likova', dodaje Taraba.

'UI glumci otvorit će nove forme, ali hoće li biti bolje?'

U filmu, dodaje Begonja, koji je po svojoj prirodi već posredovan tehnologijom, umjetna inteligencija može stvoriti novu estetiku, možda i novu vrstu 'glumačke preciznosti', ali u teatru, u kojem se sve događa u stvarnom vremenu, između živih tijela, takva zamjena gubi smisao.

'Teatar nije medij reprodukcije, nego živog susreta – on postoji samo ako se dogodi razmjena energije između glumaca na sceni i publike.

Vjerujem da će stvaranje UI glumaca u filmu nesumnjivo otvoriti nove forme. Hoće li one biti bolje, prerano je suditi. Odbijam vjerovati da hoće. Sama ideja da je to tehnološki stvoreno i reproducirano već mi je neprivlačna', kaže Begonja.

'Kako će UI glumica doći na crveni tepih, kakve afere ima, kakav karakter?'

Marina Orsag ističe da je sve to zastrašujuće iz niza razloga, a najviše za same glumce i glumice.

'U pitanju je novac: sada valjda pola producenata u Hollywoodu misli da će snimati filmove za stotinu dolara i od UI glumaca napraviti zvijezde. Ali oni ne mogu biti zvijezde jer su zvijezde – zvijezde zato što su ljudi, zbog osobnosti, karaktera, onoga što donose na scenu, onoga što donesu filmovi', kaže Orsag.

Osim toga, kako će se takva 'glumica', dodaje, danas-sutra šetati crvenim tepihom, dijeliti autograme obožavateljima, davati intervjue, ne može doći na pozornicu i komunicirati u realnom svijetu.

'Ovo odstranjivanje emocija od ljudi, pretvaranje svih nas u nekakve robote će kad-tad puknuti, puknut će u nama, jer su ljudi svjesni toga da je to zatupljivanje, da je mehanički, a svi žele gestu, emociju, dodir, živu riječ, što je nezamjenjivo – da ne znam kako je osnaže i poboljšaju, ona ne postoji u realnom svijetu. Ljudi će na koncu tražiti ljude i postajat ćemo sve očajniji kako se taj UI sektor bude razvijao i ulazio u sve aspekte života', dodaje Orsag.

'UI će preuzeti ono što zovemo šundom'

Želimir Periš napominje da će rapidan rast kvalitete UI-jem generiranih radova i njihova beskonačno manja cijena od fizičkog snimanja, čak i CGI obrađenih videa, stvoriti poplavu umjetno napravljenih sadržaja.

'Jedno vrijeme, vjerojatno na početku, gledat ćemo oznakicu 'Ovo je UI-jem generiran sadržaj', a onda nećemo ni to. Ovo vrijedi i za naše uvjete, jer već sad mali Luka s prvog kata markira hrvatski pa u sobi kreira visokorealistične UI videosadržaje. S druge strane, iako je čovjek zamjenjiv, ljudska kreativnost nije, pa će kreativci naprosto naći druge medije za umjetničko izražavanje. Očekujem da će UI preuzeti ono što se zove content i šund, a visokovrijedna umjetnička djela još neko vrijeme kreirat će ljudi, uz pomoć ili bez pomoći UI alata', kaže Periš.

Taraba napominje da UI može ubrzati i pomoći u tehničkom procesu filma, finalizaciji slike i zvuka, kao i podići volumen produkcije, ali ne i kvalitetu.

'Ne bojim se masovne primjene u filmu, nego u reklamama'

'Dubrovnik se u 'Igri prijestolja' gradio digitalnom manipulacijom, to je primjer te primjene, a nadam se da regulativa ide u tom smjeru da ćemo znati da je to 'AI generated', ali veću primjenu vidim u reklamnoj industriji i produkciji, gdje su likovi i sada živi ljudi, ali generički po svojim svojstvima: zgodna žena i muškarac, tipičan susjed, dijete, kako bi se potrošači identificirali s nekim robama široke potrošnje i namjene te da bi se plasirala ta reklamna poruka. Mislim da je to polje u kojem će AI dominirati jer u reklami nije bitan karakter glumca', dodaje Taraba.

U reklamama, napominje, umjetna inteligencija može podignuti brzinu rada te zamijeniti neke skupe i zahtjevne procese jer ih rješava u sekundi.

'Ali ne bojim se da će se tako brzo dogoditi masovna primjena u svijetu pravog filma i televizije jer takvi likovi nemaju ono što nosi ta aura glumačke popularnosti, nemaju ništa zbog čega ih ljudi vole, mrze, preziru, obožavaju, nema obiteljskih skandala, preljuba, afera, životnih problema, nema paparazza da ih lovi u šetnji sa psom', ističe Taraba.

'Što više umjetna inteligencija pokušava oponašati ljudsko, to nas jasnije podsjeća koliko je živi susret nezamjenjiv'

Problem će biti, dodaje Begonja, ako se i stvori neka posebna forma 'umjetnosti', koju bi onda i kao takvu trebalo posebno naznačiti pri biranju sadržaja, te ako se sadržaji stvarnog i umjetnog stvorenog ne budu odvajali.

'Ako, dakle, izgubimo percepciju u prepoznavanju. U kazalištu, u kojem su svaki dah i svaka pogreška dio istine izvedbe, umjetna inteligencija teško da će moći zamijeniti čovjeka. Paradoksalno, što više umjetna inteligencija pokušava oponašati ljudsko, to nas jasnije podsjeća koliko je živi susret – nezamjenjiv', zaključuje Begonja.