Nije bilo Božića, Uskrsa ni proslave Nove godine da se u nekom trenutku, negdje, odjednom ne bi pojavili i zasvirali taktovi poznatih narodnih pjesama. I tako godinama: netko ih je ‘kitio’ novcima s balkona ili iz dvorišta, nekome su oduvijek išli na živce. Za dozvole za rad i svirku na javnim površinama, lako je moguće, ni sami nisu znali da ih trebaju imati.

Odluku o zabrani nastupa romskim uličnim trubačima prvo je donijelo Gradsko vijeće Ljubljane, nakon čega su, čini se, pokušali okrenuti ‘koji dinar’ u Hrvatskoj. No, ništa od toga. U Sinju ih je tamošnji gradonačelnik Miro Bulj, u maniri američkog rendžera, osobno otjerao, uz tvrdnje da njihova glazba nije prikladna za Badnjak.

U Dubrovniku nisu nastupili jer nemaju dozvole za rad, u Zagrebu su građani zvali policiju jer su im navodno ulazili u dvorišta, a ništa bolje nisu prošli ni u Osijeku ni u Bjelovaru. Dubrovački gradonačelnik Mato Franković naglasio je kako ne ulazi u repertoar izvođača niti u razloge njihova dolaska, već ističe da je ‘izvođenje glazbe na javnim površinama regulirano Odlukom o komunalnom redu i nije dopušteno bez prethodnog odobrenja Grada’.

Veljko Kajtazi, saborski zastupnik i predstavnik romske nacionalne manjine, stao je u obranu romskih trubača istaknuvši kako su ‘Romi u Hrvatskoj većinom katoličke vjeroispovijesti, u velikom broju pohode marijanska svetišta na Veliku Gospu, posebno Mariju Bistricu, i aktivno su sudjelovali u Domovinskom ratu’, te da znaju svirati i ‘Jingle Bells’ i ‘Ederlezi (Đurđevdan)’, osobito kada su za to plaćeni.

'Bulj je barem konzistentan, ali morao bi naučiti i otrpjeti kritiku'

Krešimir Krolo, sociolog s Filozofskog fakulteta u Zadru, za tportal ističe kako je ‘potez gradonačelnika Bulja, ako ništa drugo, iskaz kontinuirane identitetske politike koja se obračunava s nepoželjnim etničkim sadržajima’.

‘Prvo se otkazala izložba narodne kulture srpske manjine, a sada se, evo, i romska glazba protjeruje s javnih površina. Međutim, problem tog kontinuiteta je što on nije definiran dokumentima, propisima, programima i pravilima, već je isključivo riječ o populističkim i autokratskim refleksima, gdje si jedan javni službenik daje za pravo krojiti politiku javnog prostora bez da tu politiku prate maloprije spomenuti procesi i strukture’, rekao je Krolo.

Kad bi gradonačelnik, dodaje Krolo, zajedno sa svojom strankom kroz politički program propisao što smatraju kulturom, a što ne, onda bi se morali nositi i s javnim kritikama koje takva politika nužno povlači.

‘Ukoliko bismo i gradonačelniku dali za pravo da protjerani orkestar nije zadovoljavao komunalne odredbe, odnosno da nisu pribavili dozvole za nastup na javnim površinama, opet nije na gradonačelniku da provodi “pravdu”, već za to postoje općinska tijela i djelatnici koji su plaćeni porezima i prirezima građana’, smatra Krolo.

Problem je, drži Krolo, vjerojatno vezan uz povezivanje romske glazbe s tzv. istočnim melosom, te posljedičnu identifikaciju tog melosa s dijelovima srpske kulture, u kojoj je romska glazba legitiman dio kulturne baštine.

Ako je ‘Tiha noć’, zašto se ne dijele kazne za pirotehniku ispred crkve?

‘Ako bismo sada išli isključivo linijom toga što je tradicionalno, a što nije kada je riječ o božićnim napjevima ili predbožićnom slavlju, onda većina adventskih programa u Hrvatskoj nema nikakvog smisla. Primjerice, svega dan ili dva nakon incidenta u Sinju, u Puli je nastupao Hiljson Mandela. Može li se, slijedeći logiku primjerenosti i tradicije, zaključiti da je i takav nastup u neskladu s božićnim razdobljem? Ili, primjerice, nastup Siniše Vuce u Splitu? Ako bismo gledali tradicijski, predbožićno razdoblje, osobito onako kako se slavi u zapadnoj Europi, razdoblje je veselja i radosti. Romski sastav nije došao ispred crkve prije polnoćke niti je remetio vrhunac religijskog dijela slavlja. Na kraju, ako je gradonačelniku do obrane dostojanstva Božića, puno bi više smisla imalo da se doista osigura 'tiha noć' i da se s komunalnim službama i policijom dijele kazne za svako ispaljeno pirotehničko sredstvo ispred crkve. Jer, krene li se arbitrarno odlučivati što je u duhu 'tradicije', onda se može prigovarati i drugim kulturnim inovacijama koje su se u međuvremenu 'udomaćile' kao normalne’, dodaje Krolo.

Jedno je, kaže Krolo, kada se građani žale na buku jer decibeli ne pitaju za žanr i stil ako njihova razina narušava zdravlje. No, ovdje je, smatra sociolog, riječ o sve intenzivnijim oblicima ‘ratovanja’ oko kulture, u kojima se nastoje povući identitetske linije razdvajanja, a što je već postalo raširen obrazac ponašanja. Ako je problem ‘agresivan’ nastup na javnim površinama, rješenje je jednostavno: propišete da se ne može kretati među ljudima i ‘zabijati’ instrumentima u okupljene, već se dodijeli prostor ili trasa za nastup.

Ako je problem komunalni, rješenje je lako pronaći

‘Ako vam je problem prvenstveno logistički i komunalni, rješenje se lako pronađe. No, ako želite normirati tko smo 'mi', a tko su 'drugi', tada krećete s protjerivanjima i zabranama i time, vjerojatno nenamjerno, razotkrivate vlastitu identitetsku poziciju kao nesigurnu. Snaga i vrijednost kulture ne mjere se zabranama i fabriciranjem straha od 'drugoga', nego suživotom s drugima i drugačijima. Naravno, zabrana bi imala smisla kada bi se radilo o promociji govora mržnje i netrpeljivosti, no svima koji poznaju romsku glazbu jasno je da je to besmislica’, dodaje Krolo.

Ako bismo ove događaje promatrali kroz ključ eskalacije isključivosti i netrpeljivosti u političkoj komunikaciji, smatra Krolo, moguće je da će, nakon što se iscrpe animoziteti prema rasnim, etničkim i vjerskim skupinama, na meti završiti i svi oni koji drže do građanske kulture i lijevih vrijednosnih pozicija.

Thompsonov rječnik nije u duhu kršćanskog milosrđa

‘Jedina prava poluga zaustavljanja daljnje eskalacije leži u izvršnoj vlasti, osobito na državnoj razini, no mnogo se može učiniti i lokalno. Nažalost, slušajući premijera kako opravdava dio zagrebačke nogometne navijačke scene ili predsjednika Sabora koji nastavlja u sličnom tonu, a u stopu ga prate bivši gradonačelnik Splita i sadašnji gradonačelnik Dubrovnika, teško je biti optimističan da će se val verbalnog i fizičkog nasilja uskoro zaustaviti. Tome valja pridodati i rječnik Marka Perkovića Thompsona, koji legitimno izabranu vlast i zagrebačkog gradonačelnika “časti” izrazima koji zasigurno nisu u duhu ni “ljubavi” ni “kršćanskog milosrđa”’, rekao je Krolo.