Kako je već neizbježno, otvaranje konferencijskog dijela Subversive Festivala privuklo je dovoljno publike u Kino Europa da neki nisu uspjeli naći sjedeća mjesta.

Bez obzira na to, gužva ipak nije bila toliko opasna kao poneki put proteklih godina, tako da se moglo prepustiti diskutiranju približavajućeg kraja kapitalizma, a naročito situacije u Grčkoj, koja je istovremeno i zemlja-slučaj ali i mjesto inspiracije za mnoge koji su nezadovoljni neoliberalnim kapitalizmom.

Konferenciju je kratkim govorom otvorila ministrica kulture Andrea Zlatar Violić, istaknuvši i da se pomalo 'čudno osjeća s ove strane', misleći pritom na svoju političku funkciju.

Srećko Horvat je na tu temu našao odlične sugovornike, slovenskog filozofa Slavoja Žižeka i britanskog aktivista i publicista Tariqa Alija, dok se Talijan Gianni Vattimo ispričao pismom u kojem je – dok je objašnjavao da ne može doći zbog teške gripe koju je zaradio u Južnoj Americi – citirao i talijanskog komunistu Antonija Gramscija, što je prisutnima bio odličan šlagvort za raspravu.

Žižek je odmah provocirao svojom tvrdnjom da 'samo komunizam može spasiti EU', prethodno se složivši s Gramscijevim citatom o 'vremenu čudovišta' koje nastaje dok umire staro, a novo se još nije rodilo.

Kao jedno od tih čudovišta možemo promatrati i ultradesničarskog terorista Andersa Breivika, koji je – po Žižeku – zapravo 'antisemitski cionist', no ne treba ga samo tako otpisivati kao luđaka jer on je 'rekao mnoge stvari koje drugi misle, ali ih se ne usude izreći'.

Utoliko je Breivik zanimljiv i za detaljniju analizu, s obzirom na to da je artikulirao razne prešućene pozicije ekstremne i fašističke desnice.

Za Tariqa Alija je ipak najvažnije ono što se događa u Grčkoj, naročito principijelan stav lijeve stranke Syriza koja se odbija pokoriti financijsko-političkom diktatu iz Bruxellesa. Ono što je potrebno jest sljedeći korak, a to je zauzimanje jednog cijelog grada, smatra Ali, kojemu se kao najbolja meta čini Solun. 'Ovo je tek početak borbe', rekao je Ali, podsjetivši i da demokracija traži masovni angažman. No, ne može se sve odlučivati samo na izborima, nego je 'potreban stalan pritisak potlačenih' i na druge načine, koji ne isključuju ni nasilne metode. S druge strane, 'raspad socijaldemokracije mogao bi na vlast dovesti ekstremnu desnicu', pa je u tom kontekstu simptomatičan izborni uspjeh Marine le Pen u Francuskoj, koja je imala mnogo glasača među radnicima.

U jednoipolsatnoj se raspravi pričalo i o padu SSSR-a, medijskim narativima krize eura, neizbježnoj Kini, ali i paradoksu da se godinu dana prije krize u mainstream tisku hvaljene ponajviše države koje su prve propale (poput Irske i baltičkih zemalja). Spomenut je usput i Vatikan, kojemu su Ali i naročito Žižek zamjerili što političke i ekonomske probleme predstavlja kao moralne. 'Kao svaki dobar protestant, vjerujem da je Antikrist već na Zemlji i da je to rimski papa', provocirao je Žižek namjerno, ali je pred publikom okupljenom u Kinu Europa mogao dobiti tek smijeh odobravanja.

Kada je riječ o publici, ona se nije baš proslavila kada je dobila priliku postaviti pitanja. Prvo se javila jedna žena koja je na kriminalno lošem engleskom pokušala objasniti nekakvu teoriju zavjere, onda je uslijedilo jedna staromodna marksistička govorancija, a nakon nje konačno i pokoje pitanje, od kojih nijedno nije baš ostalo u sjećanju. Subversive je tako ušao u svoj drugi tjedan, u dobroj atmosferi, ali i s očekivanjima konkretnog aktivističkog djelovanja – koje bi trebao pokrenuti Subversive Forum u ZKM-u – pa je uvodna rasprava ispala nedovoljno zapaljiva. Može se reći da je Subversive i pomalo odrastao, što ne mora nužno biti dobra stvar.