SVETLANA PATAFTA

Razgovarali smo s glumicom koja radi predstave za mališane do šest godina: 'Najveću radost doživim kad djeca ne žele ići iz dvorane'

  • Autor: Tina Barbarić
  • Zadnja izmjena 31.01.2020 17:42
  • Objavljeno 31.01.2020 u 16:08
Svetlana Patafta u izvedbi predstave 'Vrijeme je za igru'

Svetlana Patafta u izvedbi predstave 'Vrijeme je za igru'

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Mirko Cvjetko

U zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti već neko vrijeme može se pogledati 'Vrijeme je za igru', predstavu za djecu od 1,5 do 6 godina, iza koje stoji Teatar Puna kuća. Razgovarali smo s njegovom umjetničkom voditeljicom, glumicom Svetlanom Patafta i doznali kako mališane navesti da zavole kazalište

Iza Teatra Puna kuća nekoliko je kazališnih predstava, a posljednja, 'Vrijeme je za igru', koja igra u zagrebačkom MSU, namijenjena je djeci od 1,5 do šest godina. Koncept, režiju i izvedbu potpisuje Svetlana Patafta koja je, kako nam je ispričala, nakon godina bavljenja kazalištem za najmlađe, ovaj put u umjetnički proces poželjela uključiti svoju ciljanu publiku.

'Nikolina Manojlović Vračar, autorica likovnog oblikovanja predstave, Lazar Novkov, kompozitor i ja smo se dogovorili da ćemo prvo raditi radionice s djecom u vrtićima, pa onda krenuti u razvijanje ideje priče koja će biti pretočena dramaturški u predstavu. Kako se bavim dramskom pedagogijom godinama i kako radim i s djecom predškolske dobi u toj oblasti, vrlo brzo sam s njima razvila komunikaciju. U kratko vrijeme dobili smo jako puno inspirativnih ideja iz dječjih radova i njihovog načina korištenja određenih vrsta materijala s kojima su se igrali na radionicama, kao i glazbi koju je kompozitor kreirao upravo za radionice. Nastavni tim DV Siget, s čijom djecom smo radili radionice, bio je također veoma zainteresiran za suradnju pa smo i s njima ostvarili odličnu komunikaciju, a oni su mi i pomogli da shvatim određene rituale i način rada s djecom u njihovom svakodnevnom životu u vrtiću', priča Patafta i dodaje da su, nakon što su predstavu postavili na scenu, dva tjedna prije premijere, napravili i prvu izvedbu pred djecom koja sudjelovala u radioničkom procesu.

tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Mirko Cvjetko

'Od njih smo dobili povratne reakcije tijekom same izvedbe i nakon nje kroz njihove likovne radove koji su se referirali na odgledano i tako smo mogli još raditi na nekim elementima predstave. Uključivanje publike u radu na predstavi za djecu i mlade u nekom od njenih segmenata nastanka smatram veoma važnim', naglašava Patafta i dodaje da je 'Vrijeme je za igru' u MSU primjer dobrog modela suradnje kazališne i muzejske djelatnosti u razvijanju najmlađe publike.

Dinamika je dva puta mjesečno po dvije izvedbe u muzeju, uvijek u nedjeljnim terminima u 10 i 11.30 sati. Sljedeća je ovu nedjelju, što će biti 27. put da igra, od premijere u rujnu. U vrtićima, kaže Patafta, nastupaju po pozivu.

''Vrijeme je za igru' je zapravo namijenjena cijeloj obitelji. Jedan dio publike koji dođe na predstavu dolazi prvi put i u MSU i to smatramo velikim uspjehom, a sretni smo što smo nekima prvi vjesnici kazališta u njihovim mladim životima. Koncept je takav da ja tijekom predstave gradim poligon za igru igrajući se s različitim predmetima i materijalima, a kad se završi predstava, oni se ostaju igrati na pozornici s edukativnim materijalima koje smo izradili kako bi mogli obrađivati ono što su vidjeli u predstavi. Najveću radost doživim kad djeca ne žele ići iz dvorane. Obitelj može ostati još neko vrijeme u muzeju jer uz ulaznicu imaju mogućnost pogledati s djecom neku od aktualnih izložbi i spustiti se Toboganom za kraj. U šali kažemo da mogu doći kod nas na umjetničko kampiranje', kaže Patafta i dodaje da je vrijeme koje provodi s publikom neprocjenjivo jer se upoznaje i s djecom, ali i s roditeljima s kojima razgovara o predstavi i čuje njihova iskustva koja imaju sa svojom djecom u trenutnoj fazi njihovog razvoja.

tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Mirko Cvjetko

Integrirati kazalište u život mališana je važno zato što je čovjek kreativno biće i umjetnost mu je potrebna od najranije dobi, kaže.

'Umjetnost potiče kreativnost, razvija autentičnost, kritičko mišljenje i samopouzdanje. U umjetnosti je sve moguće, a djeca vole širinu, njihova kreativnost je nesputana. Što su mlađi, to su spremniji za najraznolikije kombinacije umjetničke slobode izražavanja. Roditelji se često čude kako je njihovo dijete odgledalo predstavu fokusirano, a inače 'nema mira'. Kazalište je mjesto dijaloga i ako je dijalog uspostavljen između gledatelja i glumca na sceni, onda kazalište postaje mjesto kojem se gledatelj vraća', kaže Patafta koja, kad je riječ o predstavama za najmlađe, u dobi 1,5+, već više godina surađuje s Kazalištem Mala scena.

Tamo izvodi predstave 'Boje duge – priča o bojama' i 'Priča o velikom i malom'.

'Također bih izdvojila naše predstave 'Zvukolika šuma' koja govori o osnovnim pojmovima glazbe, žonglersku predstavu 'Bilo jednom jedno sunce' i predstave iz programa Multikulturom do kvalitetne kulture 'Ogledalce, ogledalce' i 'Biberče'. Puna kuća ima i svoj Dramski studio za predškolarce, osnovnoškolce i studente, a radionica 'Obiteljsko razigravanje' osmišljena je za cijelu obitelj s djecom od 3 do 9 godina', kaže Patafta koja u suradnji s Pedagoškim odjelom zagrebačkog MSU-a već nekoliko godina tamo provodi i radionicu 'Puna kuća priča' - dramsku početnicu za djecu u dobi od četiri do šest godina.

Prošle godine, uz to, Puna kuća počela je raditi i predstave za mlade.

''Dvije crte plavo' govori o maloljetničkoj trudnoći i rizičnom spolnom ponašanju mladih, a može se pogledati u Teatru Exit koji je i koproducent predstave skupa s GK Sisak, a ove godine radimo novu predstavu koja se bavi temom odnosa tinejdžera i njihovih roditelja. Uglavnom, dobro se zabavljamo, ali smo u isto vrijeme veoma ozbiljni i odgovorni u realizaciji programa', kaže Patafta.

Od ostale ponude kazališnih sadržaja za najmlađe, pored spomenutog Kazališta Mala scena, ističe Gradsko kazalište lutaka Rijeka koje također u posljednjih nekoliko godina njeguje kontinuirano predstave za najmlađu publiku.

tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Mirko Cvjetko

'Tu bih mogla završiti nabrajanje onih koji proizvode predstave za djecu mlađu od tri godine. Kazalište za najmlađe je veoma kompleksno. Prvo, redatelji i glumci moraju biti educirani u toj oblasti, a s druge strane, prema svjetskim standardima na jednoj izvedbi ne bi trebalo biti više od 50 gledatelja zbog dinamike ciljane publike. Ja vidim veliki prostor mogućnosti suradnje neovisnih teatara s velikim teatrima kojima je ovaj sadržaj potreban, ali produkcijski imaju mnogo veće zahtjeve u proizvodnji velikih ansambl predstava pa im suradnja s manjim umjetničkim organizacijama može donijeti postavljanje predstava na repertoar za djecu ispod tri godine starosti', objašnjava Patafta čiji je Teatar Puna kuća član Small Size, svjetske mreže koja promovira izvedbene umjetnosti za djecu najmlađe dobi - od 0 do 6 godina. 

Mreža je osnovana 2007. i trenutno ima 84 člana iz 33 zemlje svijeta.

'Okuplja kazališta, plesne i muzičke kompanije koje kreiraju programe za najmlađu dob. Podržava edukativne radioničke programe, izdavanje stručne literature, umjetničke programe i programe partnerstava između svojih članova. Jako je zanimljiva platforma za nas u Hrvatskoj gdje smo još uvijek na margini prepoznavanja značaja u kreiranju kulturne politike', kaže Patafta i dodaje da jednom godišnje članovi na lokalnoj i svjetskoj razini promoviraju umjetnost za najmlađe sa svojim programom u okviru manifestacije Small Size Days.

Ove godine održava se od 31. siječnja do 2. veljače pod motom 'Umjetnost je pitanje znatiželje, a ne godina'.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!