'1983.' Miljenko Jergović (Fraktura)

U našim odrastanjima razne su nam godine bitne i važne. Neke su prijelomne, neke veselije, neke opasnije, no zasigurno smo i najsnažniji, i najranjiviji, i najsamopouzdaniji, i s najviše sumnji u sebe kada nam je sedamnaest, kada se bliži kraj srednjoškolskog obrazovanja, kada smo dovoljno odrasli za sve, a još ne znamo što je pred nama. Miljenko Jergović u svojoj novoj knjizi 1983. uranja u sebe samoga iz te godine i precizno rekonstruira jednu godinu koja traje do početka Olimpijskih igara u Sarajevu te onoga sebe iz te godine, mladića koji od sada već mitskoga Sepetarevca hoda gradskim ulicama, obilazi knjižare i klubove, kafiće, ali i opsesivno čita novine te sluša punk i rock. U 1983. pred nama se rastvara godina u kojoj je Šibenki bilo pokradeno prvenstvo, u kojoj je Danilo Kiš u sabranim djelima izdao novu knjigu Enciklopediju mrtvih, godina u kojoj traje suđenje muslimanskim intelektualcima, ali i u kojoj taj tinejdžer u zadim­ljenom Bugattiju, kamo zapravo i ne pripada, sluša matricu prvog Bajagina albuma. Godina obilježena neizvjesnošću i strahom od odlaska u vojsku, ali i prepuna malih radosti, u kojoj nitko ni u primislima ne sluti katastrofu koja će započeti ni deset godina poslije. Miljenko Jergović oživljava tu godinu i svijet kakav više ne postoji. Kroz arheologiju sjećanja, kroz događaje kolektivne memorije i one sasvim osobne pisac u ovim romanesknim manevrima pokazuje i dokazuje da se roman krije svugdje, ali da ga tek rijetki mogu napisati na način da im vjerujemo.

'Usta puna mora' Jurica Pavičić (Stilus)

Utopio se, a usta puna mora više ne govore. Zgodno je to ispalo, previše zgodno da bi bilo slučajno…

Nedaleko od Trogira more je izbacilo tijelo utopljenika. Otisci mrtvog muškarca ne podudaraju se ni s jednom bazom podataka i nitko nije prijavio njegov nestanak. Policija poziva javnost u pomoć objavljujući sliku i nekoliko šturih detalja. Slučaj privlači pozornost netom umirovljenog novinara, Gorana Najeva, koji se upušta u istragu. Potraga ga vodi u različite krajeve Hrvatske i Bosne i Hercegovine razotkrivajući duboko zakopane tajne povezane s ratnom prošlošću.

Usta puna mora kriminalistički su triler Jurice Pavičića. Nagrađivani splitski pisac i novinar u njemu majstorski kombinira elemente trilera, političke intrige i društvene kritike otvarajući pitanja o krivnji i kolektivnom sjećanju, ali i iznova potvrđujući svoj status jednog od najvažnijih glasova suvremene hrvatske književnosti.

'Teške kiše padaju' Don Carpenter, prevela Ira Martinović (Petrine knjige)

Teške kiše padaju posveta je poslijeratnoj Americi, u onim teškim, olovnim vremenima siromaštva, rasizma i društvenih nepravdi. To su ista ona vremena koja su opjevali Johnny Cash i Bob Dylan, vremena o kojima je pisao Ken Kesey, vremena u kojima je društveni sustav surov i nemilosrdan, a pojedinac često sveden tek na administrativnu stavku. Don Carpenter napisao je moćan narativ s elementima obiteljske sage, priču koju je George Pelecanos proglasio najnepriznatijim velikim američkim romanom 1960-ih. Pratimo životnu priču Jacka Levitta, društvenog izopćenika, ne svojim izborom, od njegovih patničkih dana u domovima za napuštenu djecu preko nekoliko dužih zatvorskih epizoda sve do njegova pokušaja ostvarenja kao supruga i oca. Roman Teške kiše padaju ne možemo svrstati u kriminalistički roman, iako su svi likovi skloni kriminalu i iako se dobar dio radnje događa u zatvorima. Ne možemo ga nazvati niti romanom ceste, iako u pojedinim dijelovima ima sve njegove elemente. Možda bismo ga mogli nazvati generacijskim romanom ili možda obiteljskom sagom, ali to svrstavanje autoru ionako ne bi bilo previše bitno. Puno je važnija činjenica da je Don Carpenter napisao roman koji se teško ispušta iz ruku i čija atmosfera ostaje u nama još dugo vremena nakon čitanja.

'Dobro, zlo, naopako' Ivan Vidić (Hena com)

Kamo je, kada, kako i zašto nestao Ilija Vilenica, dvadesetogodišnji student iz Dalmatinske zagore? Radnja najnovijeg romana Ivana Vidića zbiva se krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, u vremenu bliskom suvremenom, a koje već danas možemo smatrati povijesnim. Glavni junak, naivni mladić iz provincije, već na početku bira fakultet koji je karijerna slijepa ulica; on u grad stiže pred fajrunt jednog poretka. Njegova površinska iskrenost i prostodušnost u opreci je s tamnim stanjima njegove duše; on je osjetljiv i povodljivi lako potpada pod razne utjecaje zavodljivog, ali prilično surovog i malignog okoliša. Atmosfera sumornih gornjogradskih uličica, Purgeri iz polutame starinskih birtija, fašničke prikaze i bića iz mitoloških šuma miješaju se s demonima iz podsvijesti glavnog junaka. U vremenu kraja socijalizma prosijavaju sudbine ljudi koji kao da žive produženo devetnaesto stoljeće, a odjeci davne prošlosti i gotika gornjogradskih vještica najavljuju opasne godine nesigurne budućnosti. Dekadencija, politička previranja i propast jednog režima preklapaju se s Ilijinom intimnom dramom – seksualna požuda, nekontrolirane strasti i naopaka ljubav rezultiraju bolešću čudnih simptoma, ali i mentalnim rastrojstvom koje prijeti rasapom. Pisana prepoznatljivim Vidićem stilom, uvijek na razmeđi stvarnog i fantastičnog, krajnje ozbiljnog i urnebesno grotesknog, ta povijesna pustolovina koja je istovremeno i farsa, romantična elegija koja se miješa s podrugljivom popijevkom, na vrhuncu postaje borba za goli život s tajanstvenim mehanizmima vječite noći.

'Divni dani' Andrej E. Skubic, prevela Anita Peti-Stantić (Naklada Ljevak)

Poznajemo li svoje najbliže, koliko im vjerujemo i je li obitelj zauvijek? Dušan Šauta traži svoju kćer Leju već danima. Točnije, otkako ga je inspektor Daniel Vatovec prekinuo u kavi s gospođom Vladimirom iz Doma za starije, objašnjavajući da je Leja "možda svjedočila nečemu". Kada, u predahu od potrage, sjedne u lokal nedaleko Lejina stana, privuče mu pažnju novinski natpis: KRVAVO: Kamiondžija ubio ženu, policija traži svjedoka! Istovremeno pratimo Leju, slobodoumnu dramaturginju Urbanog teatra u Ljubljani, koja uživa na putovanju, u pripitomljenoj opasnosti hamburških ulica – i u opasnosti avanture s privlačnim, oženjenim kamiondžijom Juntezom. No, kad se dogodi tragedija koja miriše na zločin, Leja će prići preblizu opasnosti, a Beckettov teatar apsurda koji postavlja na kazališnu scenu postat će njezina tjeskobna stvarnost. Potaknut dramatičnim novinskim člankom, jedan od najvažnijih slovenskih književnika Andreja E. Skubic u Divnim danima ispisao je potresnu priču o otuđenosti i ljubavi oca i kćeri te o nevjerojatnoj cijeni (ne)izgovorenih riječi. Trostruki dobitnik prestižne nagrade Kresnik i prevoditelj koji je slovensku publiku oduševio prijevodom kultnog Trainspottinga Irvinea Welsha, Skubic piše nenametljivo raskošno. Brinući o svakom detalju prostora, svakoj nijansi raspoloženja, autor konstruira svijet koji je opipljivo, bolno naš. A zadnja rečenica je točka na i divnih dana svakoga od nas: Za popizditi je koliko je teško proživjeti život i nikoga ne izdati, ni sebe samog.