Prije točno osamdeset godina objavljena je Životinjska farma, politička basna Georgea Orwella koja je postala jedno od najpoznatijih i najutjecajnijih književnih djela 20. stoljeća. Danas ju čitamo kao bezvremensko upozorenje na opasnosti autoritarizma, ali malo je nedostajalo da knjiga uopće ne bude objavljena.

U Londonu ratnih godina, u hladnom stanu u Kilburnu, Orwell i njegova supruga Eileen O’Shaughnessy radili su rame uz rame: on je svake večeri čitao novo napisane stranice, ona ih je tipkala, prepravljala i predlagala izmjene. On je tek postao književni urednik socijalističkog tjednika Tribune, što mu je ostavljalo dovoljno vremena za pisanje, a ona je radila u Ministarstvu hrane i sudjelovala u radijskom programu BBC-ja Kitchen Front, u kojem su građane učili kako od skromnih namirnica stvoriti koliko toliko pristojan obrok.

Kako u eseju za Guardian otkriva njihov usvojeni sin Richard Blair, zajedno su došli do ideje da se politički pamflet preruši u "bajku o životinjama". Iza jednostavne priče o svinjama i konjima na farmi krila se razorna kritika sovjetskog režima – sustava koji su Orwell i njegova žena dobro upoznali još u Španjolskom građanskom ratu, kad su jedva izbjegli progon Staljinovih agenata. Upravo ta iskustva uvjerila su Orwella da je nužno raskrinkati mit o Sovjetskom Savezu kao socijalističkom uzoru, jer je u njegovim očima to bio tek brutalni oblik diktature.

No baš to što je Životinjska farma razotkrivala sovjetsku laž činilo ju je gotovo neobjavljivom. Britanija i Staljinova Rusija bile su tada saveznice u ratu protiv Hitlera, a svaka kritika Moskve smatrala se politički nepoželjnom. Pet velikih izdavača odbilo je rukopis, uključujući i Faber, gdje je T. S. Eliot procijenio da "ovo nije pravi trenutak". Osim otvorenog oportunizma, na sve se nadovezivao i pritisak sovjetskih simpatizera i agenata unutar britanskih institucija, koji su uporno nastojali ugušiti sve što bi moglo narušiti savezničku sliku o Sovjetima.

Tek zahvaljujući hrabrosti izdavača Fredrica Warburga roman je napokon ugledao svjetlo dana 17. kolovoza 1945., samo nekoliko dana nakon završetka Drugog svjetskog rata. Do tada su se odnosi sa Sovjetskim Savezom već počeli hladiti, a publika je, kako je Orwell zapisao, bila "sita ruskih bajki". U trenutku objave roman nije izazvao golemu buru, ali je bio prepoznat i čitan, a prava eksplozija interesa uslijedila je tek s hladnoratovskim podjelama i naročito nakon uspjeha u Sjedinjenim Državama, gdje je ubrzo postao bestseler i jedno od ključnih referentnih djela u raspravama o totalitarizmu.

Kad jednom svinje obuju cipele...

Od tada Životinjska farma nikad nije izišla iz tiska, prodana je u milijunima primjeraka i postala inspiracija generacijama koje su se borile za slobodu. U školskim programima postala je nezaobilazna lektira, a njezini citati i danas se pojavljuju na transparentima prosvjednika koji se suprotstavljaju autoritarnim režimima.

Djelo koje je jedva preživjelo političke pritiske danas se čita kao univerzalno upozorenje da svaka vlast, kad nije ograničena odgovornošću i nadzorom, vrlo lako zaboravi zašto postoji. Orwell ju je sam nazvao bajkom, ali osamdeset godina poslije znamo da je riječ o knjizi koja nikada neće ostarjeti, jer upozorenja koja nosi uvijek ponovno postaju aktualna.

U svijetu u kojemu autoritarni lideri dobivaju sve veću podršku, u kojem nacionalizam, ksenofobija i političke laži ponovno postaju dominantan jezik, Orwellova farma zvuči jednako svježe i opasno kao 1945. godine. Ako je tada najveći problem koji je morala prevladati bio "krivi trenutak", danas je problem suprotan – što se čini da je uvijek pravi trenutak za Životinjsku farmu. Zato je poruka ove knjige još važnija: moć se mora stalno propitivati, jer kada svinje jednom stanu na stražnje noge i obuju ljudske cipele, razlika između tlačitelja i oslobođenih nestaje u trenu.