Arheološki muzej u Splitu domaćin je izložbe 'Delmati – između mita i stvarnosti', a ona okuplja više od 400 artefakata iz muzeja i institucija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Neki od izložaka prvi put su predstavljeni javnosti, a postav, koji potpisuje čak 14 autora, prati i opsežan katalog. Cilj izložbe nije samo predstaviti Delmate, već i objediniti dosadašnja saznanja o narodu po kojem je ime dobila Dalmacija.

U razgovoru za tportal kustosica izložbe Marta Kalebota objašnjava da naslov 'Između mita i stvarnosti' odražava dva pogleda na Delmate: onaj koji su stvorili antički pisci, ponajprije Rimljani, i onaj koji stvaramo danas.

Narod po kojem je Dalmacija dobila ime

'Rimski izvori najčešće ih prikazuju kao ratnike i tvrdokorne protivnike Rima, stoga ih i suvremena javnost često promatra upravo kroz tu prizmu. Istodobno su tijekom stoljeća nastali brojni mitovi i pretpostavke koje se nerijetko ponavljaju kao činjenice, iako za njih nemamo dovoljno dokaza. To je jedan od najvećih izazova u proučavanju Delmata', kaže Kalebota.

Dodaje da arheološki nalazi pokazuju mnogo složeniju sliku:

'Delmati nisu bili samo ratnici. Bili su stočari, zemljoradnici, obrtnici, trgovci i graditelji. Imali su razvijena naselja, bogat duhovni život te održavali kontakte s grčkim i rimskim svijetom. Budući da prije romanizacije nisu ostavili pisane izvore, danas ih upoznajemo ponajprije kroz arheološke nalaze i zapise drugih naroda.'

Od Duvanjskog polja do Salone

'Njihovim matičnim područjem smatraju se Livanjsko, Duvanjsko i Glamočko polje, no s vremenom su se proširili prema obali sve do Salone te na prostor između Krke i Neretve. Arheolozi na tom području prate istu materijalnu kulturu još od oko 1200. godine prije Krista, no ime Delmati prvi se put u izvorima pojavljuje tek u 2. stoljeću prije Krista', objašnjava Kalebota.

Pritom naglašava da mnogi istraživači danas smatraju da Delmati nisu bili jedinstveno pleme u modernom smislu riječi, već politički savez više lokalnih zajednica okupljenih oko Delminija na području današnjeg Duvanjskog polja.

'Upravo je to jedan od najvećih misterija njihove povijesti: kada i zašto su se različite zajednice počele doživljavati kao Delmati. U 2. stoljeću prije Krista Delmati se šire prema obali i dolaze u sukob sa susjedima, ali i s grčkim gradovima poput Epetija, današnjeg Stobreča, i Tragurija, današnjeg Trogira. Budući da su ti gradovi bili saveznici Rima, Delmati ubrzo ulaze u sukob s najvećom silom antičkoga svijeta i upravo će ih taj sukob zauvijek upisati u povijest', dodaje.

Njihova je važnost za Dalmaciju, prema Kaleboti, golema – ne samo zato što su oblikovali taj prostor, nego i zato što je upravo po njima cijela regija dobila ime.

'Malo je naroda koji se mogu pohvaliti time da njihovo ime živi više od dvije tisuće godina', ističe.

Cetina kao sveto mjesto Delmata

Posebno poglavlje izložbe posvećeno je rijeci Cetini, a ona Delmatima nije bila samo izvor vode i prometni pravac, već je, čini se, imala i veliko duhovno značenje.

'Uz Cetinu su pronađeni brojni predmeti iz različitih razdoblja prapovijesti – oružje, nakit i drugi vrijedni predmeti koji teško da su slučajno završili u rijeci. Naravno, dio nalaza mogao je biti izgubljen tijekom prijelaza rijeke ili svakodnevnih aktivnosti, no kada govorimo o većem broju vrijednih predmeta, takvo objašnjenje postaje manje uvjerljivo', kaže Kalebota.

Zbog toga sve više istraživača smatra da je Cetina bila sakralni prostor u kojem su se ostavljali zavjetni darovi božanstvima povezanima s vodom.

'Teško je zamisliti da bi ratnik bez razloga izgubio mač, jedan od svojih najvrjednijih predmeta. Zato se sve češće pretpostavlja da su takvi predmeti namjerno polagani u rijeku kao zavjetni darovi, možda za siguran prijelaz, pobjedu ili u znak zahvalnosti', objašnjava.

Slični običaji poznati su i drugdje u Europi, a Kalebota kao najbližu usporedbu navodi Ljubljanicu.

Osobito su zanimljivi nalazi iz okolice izvora Veliko vrilo, gdje su pronađeni oružje, nakit i drugi vrijedni predmeti.

'I dalje ne znamo kojem su božanstvu bili posvećeni niti u kojim su se prigodama prinosili. Upravo zato Cetina ostaje jedno od najzanimljivijih otvorenih pitanja naše prapovijesti. Više od dvije tisuće godina ova rijeka čuva dio svojih tajni', ističe Kalebota.

Kako su živjeli Delmati?

Iako ih povijest najčešće pamti po ratovima s Rimom, svakodnevni život Delmata bio je mnogo prizemniji i snažno povezan s prirodom.

'Živjeli su u gradinama, utvrđenim naseljima smještenima na uzvisinama s kojih su mogli nadzirati okolni prostor. Kuće su im najčešće bile jednostavne, građene od kamena, drva i gline, a svakodnevica se odvijala između obiteljskog života, rada i trgovine', objašnjava Kalebota.

Gospodarstvo se temeljilo ponajprije na stočarstvu i poljoprivredi. Posebno važnu ulogu imale su ovce, zbog čega dio istraživača podrijetlo imena Delmati povezuje s ilirskom riječi delma – ovca.

'Uz stočarstvo, bavili su se uzgojem žitarica, proizvodnjom keramike, obradom metala i trgovinom, a sudjelovali su u mrežama koje su povezivale istočnu obalu Jadrana s unutrašnjošću Balkana i grčkim svijetom', kaže kustosica.

Arheološki nalazi iz grobova pružaju vrijedan uvid i u njihov izgled.

'Žene su nosile bogato ukrašene fibule, ogrlice i narukvice dok su muškarci, uz osobne predmete, ponekad u grob polagali oružje. Takvi nalazi omogućuju nam da barem djelomično rekonstruiramo njihov izgled i društveni položaj', kaže Kalebota.

Na izložbi se mogu vidjeti utezi za tkalačke stanove, keramičke posude, oruđe, oružje i nakit, svjedočeći o razvijenim obrtima poput tkanja, obrade metala i izrade nakita, a kontakti s grčkim gradovima bili su im intenzivniji nego što se često pretpostavlja.

'Ljudi su trgovali, razmjenjivali dobra i ideje. Delmatski svijet nije bio izoliran, već povezan s drugim zajednicama istočnog Jadrana', naglašava.

Kad je riječ o ratovanju, glavno oružje bilo je koplje, uz mačeve, noževe i zaštitnu opremu poput kaciga, danas među najatraktivnijim izlošcima na izložbi.

U što su Delmati vjerovali?

Osim tragova svakodnevnog života, arheološki nalazi otkrivaju dijelove duhovnog svijeta Delmata, premda o njihovim vjerovanjima znamo znatno manje nego o gospodarstvu ili ratovanju.

'Čini se da su posebno štovali prirodu. Rijeke, špilje, uzvisine, šume i pašnjaci vjerojatno su imali važno mjesto u njihovim vjerovanjima, iako nam nedostaju pisani izvori koji bi to mogli potvrditi', kaže kustosica.

Nakon rimskog osvajanja na tom se prostoru pojavljuje kult Silvana, božanstva povezanog sa šumama, pašnjacima i stočarstvom.

'Ta snažna povezanost čovjeka i prirode jedna je od najupečatljivijih osobina delmatskog svijeta', objašnjava.

Među najvažnijim nalazištima za proučavanje njihove religije nalazi se svetište u Gorici kod Gruda, gdje je pronađeno više od 300 zavjetnih darova iz razdoblja između 7. i 1. stoljeća prije Krista.

'Iako ne znamo kojem je božanstvu svetište bilo posvećeno, količina i raznolikost nalaza svjedoče o njegovoj iznimnoj važnosti za lokalnu zajednicu', kaže Kalebota.

Prema njezinu mišljenju, upravo takvi nalazi posljednjih godina mijenjaju način na koji gledamo Delmate:

'Najveća promjena u našem razumijevanju Delmata jest spoznaja da iza priče o ratovima stoje stvarni ljudi – obitelji, pastiri, obrtnici i trgovci koji su živjeli u krajoliku što ga i danas prepoznajemo kao dalmatinski.'

Kako su Delmati ušli u povijest

Iako arheolozi materijalnu kulturu Delmata prate još od kraja brončanog doba, u pisanim se izvorima pojavljuju relativno kasno – tek u 2. stoljeću prije Krista.

Prvi ih spominje grčki povjesničar Polibije, opisujući njihove sukobe s grčkim gradovima na istočnoj obali Jadrana.

'Prema Polibiju, Delmati su 156. godine prije Krista napali Tragurij i Epetij, današnje Trogir i Stobreč. Budući da su ti gradovi bili rimski saveznici, upravo je taj događaj doveo do prvog velikog sukoba Delmata i Rima', objašnjava Kalebota.

Taj će sukob obilježiti sljedeća desetljeća njihove povijesti.

'Rimski izvori upravo zbog toga uglavnom prikazuju Delmate kao ratnike i protivnike Rima. Međutim riječ je o pogledu njihovih neprijatelja, pa takve zapise uvijek treba čitati s određenom dozom opreza', kaže.

Posebno mjesto na izložbi zauzimaju nalazi iz recentnih istraživanja u Stobreču, antičkom Epetiju.

'Dio tih predmeta prvi se put predstavlja javnosti. Njihova vrijednost nije u spektakularnim otkrićima, nego u tome što nam pomažu bolje razumjeti kontakte između grčkih gradova na obali i zajednica u njihovom zaleđu', objašnjava.

Nalazi iz Stobreča i Trogira pokazuju da istočna obala Jadrana nije bila prostor odvojenih svjetova, već područje intenzivnih trgovačkih i kulturnih kontakata.

'Stobreč ne govori samo o Grcima ili Delmatima, nego o složenim odnosima različitih zajednica koje su stoljećima živjele na istom prostoru', ističe Kalebota.

Zašto su Delmati i dalje zagonetka?

Jedan od ciljeva izložbe jest objediniti građu koja je desetljećima bila raspršena po muzejima i zbirkama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

'Mnogi nalazi potječu iz istraživanja provedenih u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća, kada arheološke metode nisu bile razvijene kao danas. Dio predmeta pronađen je slučajno i bez precizno zabilježenog konteksta, a upravo je kontekst u arheologiji često jednako važan kao i sam nalaz', objašnjava Kalebota.

Zato izložba ne predstavlja samo pregled delmatske baštine, već i pokušaj povezivanja brojnih fragmenata u cjelovitiju sliku.

'Tek kada se građa objedini na jednom mjestu, počinju se uočavati veze i obrasci koji ranije nisu bili vidljivi. Upravo zato ova izložba nije samo priča o Delmatima, nego i o našem današnjem razumijevanju njihova svijeta', kaže.

Unatoč desecima godina istraživanja, brojna pitanja ostaju otvorena.

'Paradoksalno je to da narod po kojem je Dalmacija dobila ime i dalje poznajemo samo fragmentarno. Nadamo se da će ova izložba potaknuti nova istraživanja i pomoći da barem dio tih nepoznanica rasvijetlimo u budućnosti', zaključuje kustosica Kalebota.