Nakladnik ističe kako knjiga 'Povijest hrvatskoga jezika' (632 str.) sadrži opsežnu povijesnu sintezu cjelokupne povijesti hrvatskoga jezika od početaka do danas, i to kao jezičnoga sustava sa svojim podsustavima (fonologija, morfologija, tvorba riječi, sintaksa, leksikologija), a zatim i kao pomagala koje je kroz povijest služilo hrvatskom narodu za izražavanje njegovih civilizacijskih potreba.

Naglašava kako je Tafrina knjiga, iako povijesna sinteza, ponajprije putovanje kroz povijest. Nakon raspada jugoslavenske države i nastanka novih južnoslavenskih država jezična prošlost postala je nepresušni izvor znanstvenih istraživanja brojnih jezikoslovaca, napominje nakladnik i dodaje kako autorica stoga na temelju vlastitog znanstvenog rada i dosadašnjih istraživanja te saznanja do kojih su došli i drugi jezikoslovci, preispituje književnojezičnu i jezikoslovnu povijest te donosi nove spoznaje.

Ocjenjuje kako se ova sinteza povijesti hrvatskoga jezika u mnogočemu razlikuje od drugih jer obuhvaća i vanjsku i unutrašnju povijest izgrađivanja hrvatskoga jezika, odnosno njegovih normi. Ističe kako knjiga problematizira i mnoga općejezikoslovna i kroatistička pitanja te će čitatelj pronaći podosta tema iz povijesti hrvatskoga jezikoslovlja, ali i iz suvremenoga jezikoslovlja. Budući da je pisana i kao priručnik, ali i kao znanstvena monografija, ova je knjiga namijenjena i studentima i jezikoslovcima i svima onima koje zanima navedena tematika, piše nakladnik.

Akademik Stjepan Damjanović napominje kako su se zaokružene ili djelomične povijesti hrvatskoga jezika pojavljivale se rijetko, a važniji su pokušaji opisani na početku knjige, s osobitim obzirom na to je li riječ o t. zv. vanjskoj ili t. zv. unutrašnjoj jezičnoj povijesti, ili su zastupljene obje.

Branka Tafra, ocjenjuje, opredijelila se za 'kompletnu' povijest hrvatskoga jezika, s tim što je puno više prostora dala vanjskoj povijesti jer opis vanjske povijesti zahtijeva puno povijesnih, kulturoloških i političkih objašnjenja. On naime promatra jezik u njegovu služenju nekoj društvenoj zajednici, dodao je Damjanović.

Po riječima prof. Ive Pranjkovića nova knjiga Branke Tafre sadrži opširnu povijesnu sintezu koja obuhvaća cjelokupnu povijest hrvatskoga jezika od početaka do danas. 'Osim povijesnoga dijela u knjigu su uvršteni i odjeljci koji sadrže nazivoslovne, gramatikološke, leksikološke i leksikografske te općejezikoslovne raščlambe, a i osvrte na jezičnu i pravopisnu normu', piše Pranjković. Naglašava kako je Tafrina knjiga pisana jednostavno i pregledno, s vrlo dobrim poznavanjem i primarne i sekundarne literature, te čini logičnu i zaokruženu cjelinu s prethodno objavljenim Tafrinim knjigama 'Gramatika u Hrvata i Vjekoslav Babukić' te 'Prinosi povijesti hrvatskoga jezikoslovlja'.

Branka Tafra rođena je u Sivši kod Usore 1947. godine. Sveučilišna je profesorica, redovita profesorica u trajnom zvanju i dugogodišnja istraživačica hrvatskoga jezika. Radila je u Institutu za hrvatski jezik te na Hrvatskim studijima, gdje je bila pročelnica Odjela za kroatologiju. Autorica je šest knjiga i više od 170 znanstvenih i stručnih radova iz područja hrvatskoga jezikoslovlja, osobito povijesti jezika, gramatike, leksikografije i jezične norme.