Tužna vijest obišla je sinoć svijet animacije i vizualnih umjetnosti. U 76. godini života (29. kolovoza 1948. – 10. srpnja 2025.) preminuo je Phil (Philip) Mulloy, jedan od najosebujnijih, najprovokativnijih i najbeskompromisnijih autora animiranog filma u povijesti.

Njegovo ime možda nije bilo poznato široj publici, ali u svijetu animacije, filmske satire i vizualne umjetnosti, Mulloy je bio prava institucija,autor neponovljive estetike i duhovite, često brutalne kritike društva, religije i politike.

Njegovi najčešće crno-bijeli, minimalistički i namjerno neukusni filmovi nisu nudili utjehu, nego ogledalo – i to ono koje ne uljepšava stvarnost. Serije i filmovi poput Cowboys ili The Ten Commandments, Intolerance I, II, III, Sound of music, Endgame ili Christies, secirale su ljudsku taštinu, muške hijerarhije, kapitalizam, religiju, militarizam i licemjerje zapadnog društva. Iako često izazivaju nelagodu, Mulloyevi filmovi osvajali su nagrade na festivalima diljem svijeta i postali su predmetom studija na filmskim akademijama.

Rođen 1948. u engleskom Wallaseyju, Mercyside, Mulloy prvotno studira slikarstvo, a kasnije se usmjerava prema filmu, diplomiravši režiju na Royal College of Art. Iako je u mladosti snimao dokumentarne i igrane filmove, međunarodnu reputaciju gradi zahvaljujući svojoj brutalno iskrenoj animaciji.

Uz pomoć vrlo šturih izražajnih sredstava – crno-bijelih linija, grotesknih likova i ogoljenog pripovijedanja – stvara jedan od najsnažnijih i najuznemirujućih vizualnih jezika u suvremenoj umjetnosti. Osnovna obilježja njegovog rada su minimalizam i sirovost, grafizam, crteži tušem na papiru, reducirana i često kolažna animacija, praćena minimalističinim zvučnim slikama.

"Ljepota me ne zanima. Ljepota je često samo ukras za laž. Mene zanima ono što pokušavamo sakriti", rekao je u jednom intervjuu, čime je možda i najbolje sažeo vlastitu umjetničku filozofiju.

Ta se vrsta talenta ne može naučiti

Najdalje i najradikalnije u svom reduciranju išao je možda u svojim dugometražnim filmovima iz triptiha Christies. Naime, kako je sam jednom prilikom ustvrdio, prvi film iz tog serijala napravio je sa sveukupno samo 60 crteža. Sat vremena dugometražnog filma sa samo 60 (slovima: šezdeset) crteža!!! Možda Cristies nisu najsavršeniji dugometražni filmovi na svijetu, ali su definitivno dosljedni, puni energije, zanimljivi i apsolutni unikati na svjetskoj (animirano-) filmskoj sceni.

Za generacije animatora bio je dozvola za iskrenost. U vremenu kada je većina animacije podređena tržištu i zabavi, Mulloy je ostao vjeran umjetnosti kao oruđu kritike i otpora.

Tko će sada raditi filmove koji će biti jednako magnetični i fascinantno šokantni? Tko će sada biti toliko radikalan u reduciranju ali istovremeno toliko cineastičan? Tko će s par naoko nažvrljanih crno-bijelih poteza kistom vladati velikim platnom i filmskim izražavanjem na najvišem nivou? Ta se vrsta talenta ne uči, niti se može naučiti, to je ono što razdvaja najveće od solidnih umjetnika. Oni najbolji među nama imaju taj faktor x, i Phil Mulloy je jedan od njih.

Dobitnik značajnih nagrada na mnogobrojnim festivalima, osvajao je nagrade i na našem Svjetskom festivalu animiranog filma, Animafestu u Zagrebu. I to dvije od najvažnijih! Za film Endgame međunarodni žiri dodijelio mu je Grand prix 2016. u kategoriji kratkometražnih filmova, dok mu je za ukupna postignuća i utjecaj koje je ostvario na globalnoj sceni Vijeće festivala 2024. dodijelilo Nagradu za životno djelo.

Bez njega ništa više neće biti isto...

Nagradu je primio osobno, prije tek nešto više od godinu dana. Kroz autorsku retrospektivu, masteclass i prigodnu izložbu u Galeriji Kranjčar, domaćoj i internacionalnoj festivalskoj publici tom prilikom opsežno je predstavljeno i njegovo stvaralaštvo.

Objavu o odlasku Philipa Mulloya jučer je na društvenim mrežama postavila Vera Neubauer, njegova životna partnerica, i sama beskompromisna autorica animiranih filmova.

Njegovi filmovi ostaju važni i nakon njegove smrti, možda čak i potrebniji nego ikada. U vremenu sveopće medijske glatkoće i prilagođavanja, njegov rad ostat će kao podsjetnik da umjetnost ima i svoju nelagodnu, ali nužnu dimenziju – onu koja ne uljepšava svijet, već ga zrcali.

Počivaj u miru, Phil.