'Ponekad me plaši pomisliti odakle (inspiracija) dolazi. Što ako je izgubim i nikad se ne vrati', kaže sjajni Paul Dano u ulozi mladog Briana Wilsona u prvoj sceni filma 'Ljubav i milost', vjerojatno jednog od najboljih i faktografski najtočnijih glazbenih biografskih filmova u povijesti. Ako spadate u one vrhunske psihologe koji nakon pet sekundi mogu pročitati čovjeka, ovdje komotno možete pritisnuti tipku 'stop' i prekinuti film. Ili prestati čitati ovaj članak. Ili oboje.

Ako ste pak od onih koji žele znati više, nastavit ćete, jer priča o Wilsonu nije samo priča o genijalcu koji je skrenuo s uma u neprekidnoj potrazi za nadahnućem. Priča je to o čovjeku koji je više od bilo koga oblikovao način na koji slušamo, sviramo, pjevamo, stvaramo i doživljavamo pop glazbu. O čovjeku koji je, unatoč psihičkom ponoru iz kojeg se više puta dizao, pa u njega ponovo propadao, titulu najvećeg pop umjetnika svoje ere zaradio za života. I zato neće svirati ni u kakvom zamišljenom bendu na onom svijetu, kako običavamo reći kad umre neka legenda. Ako takvo što i postoji, Wilson će tamo svirati i pjevati – sam.

Apsolutni sluhist

Rođen je 20. lipnja 1942. u Inglewoodu, predgrađu Los Angelesa, a već ga je u dobi od sedam godina prepoznao dirigent crkvenog zbora u obližnjem Hawthorneu te utvrdio da ima apsolutni sluh. Klavir je dobio s 12 godina i svirao ga danonoćno te se već tad, uz podršku oca, po struci prerađivača metala, u čijem je obrtu fušao, otisnuo u skladateljske vode. Ovo saznajemo iz biografije 'Good Vibrations', objavljene 2016., u kojoj otkriva i da ga je otac psihički, a katkad i fizički zlostavljao. No tu je zbilja napisao svašta o svima, a procesi zbog navoda iz te knjige vući će se po sudovima dugo nakon njegove smrti.

Otac mu 1961. kupuje električnu bas gitaru te s dva brata i kolegama iz škole, Mikeom Loveom i Alom Jardineom, osniva The Beach Boyse. S njima će u roku od tek nekoliko mjeseci dogurati do sedmogodišnjeg ugovora s izdavačem Capitol Recordsom, za koji će štancati albume savršenih pop minijatura, nadahnutih surferskom kulturom Kalifornije. Paralelno s time, po uzoru na još jednog velikog umjetnika koji je kasnije skrenuo s uma, Phila Spectora, okušat će se i kao producent, podvaljujući Capitolu 'ženske Beach Boyse', The Honeys, a jednom od njih – Marilyn Rovell – ubrzo će se i oženiti, tvoreći tako prvi poznati power couple pop glazbe. Wilson ujedno ulazi u povijest kao prvi pop glazbenik koji se potpisuje kao skladatelj, izvođač, aranžer i producent, što je danas privilegija koju u svoj CV može upisati svaki autor iz spavaće sobe.

Tri nervna sloma

Sve je, dakle, izgledalo savršeno. A gdje je onda puklo? Biografi, ali i sam Wilson, ovisno o tome na koju je nogu ustao, inicijalni trenutak njegova psihičkog popuštanja smještaju u zimu 1964. Vidno opsjednut strahom od 'britanske invazije', kako su tad nazivali The Beatlese, koji su tek kročili na tlo SAD-a, ali i slomljen stresom zbog problema u braku s Rovell, u zrakoplovu za Houston doživio je nervni slom, nekontrolirano jecajući i plačući. Ovo iskustvo, prikazano u sva tri filma o Wilsonu i bendu, a opet najbolje interpretirano u verziji Paula Dana, nagnalo ga je da više nikad - pa ni desetljećima kasnije - ne putuje na turneje s The Beach Boysima.

No već iza ugla čekalo ga je novo ludilo. Za njega je odgovoran Loren Schwarz, menadžer koji se početkom 1965. počeo intenzivno družiti s njim, uvodeći ga u svijet marihuane i hašiša, što je u kombinaciji s ezoteričnim vjersko-filozofskim štivima koja je u to doba gutao stvaralo novi kaos u njegovoj glavi. Sve je kulminiralo kad je prvi put uzeo LSD, tada još uvijek legalnu psihodeličnu drogu, pod čijim je utjecajem, odmah na prvom tripu, napisao jedan od najvećih hitova The Beach Boysa, 'California Girls'.

'Pet Sounds' – najveći album ikad

Bio je to, reći će Wilson kasnije, njegov drugi nervni slom, no onaj reafirmirajući, pozitivni, nakon kojeg je postao svjestan tko je i što je. Pogonjen sumanutim količinama tripova, pet mjeseci nije izlazio iz studija, a kad je izašao, pred svijet je gurnuo 'Pet Sounds', album koji ćete danas pronaći ako ne na vrhu, onda pri vrhu svih lista najboljih pop albuma svih vremena. Od 'Wouldn't It Be Nice', preko maštovite prerade bahamskog folk napjeva 'Sloop John B', razorno ispovjedne 'I Just Wasn't Made for These Times', do zaključne himne propalih ljubavi 'Caroline, No', ova kanonska pjesmarica diči se nevjerojatnim spojem duboko osobnih tekstova, instrumentarija svojstvenog simfonijskom orkestru, nadrealnih vokalnih harmonija, kićenih aranžmana i produkcijskih trikova, ali i vjerojatno najljepšom ljubavnom pjesmom svih vremena, onom koju svatko od nas zna – 'God Only Knows'.

Treći nervni slom uslijedio je kad je Wilson shvatio da, kako uostalom i poručuje u 'I Just Wasn't Made for These Times', svijet ne razumije njegov genij. 'Pet Sounds' je, naime, dobacio tek do desetog mjesta Billboardove ljestvice, što ga je natjeralo da poklekne i angažira bivšeg PR agenta The Beatlesa Dereka Taylora. On je u medijima krenuo širiti narativ o Wilsonu kao 'geniju', a da bi to potkrijepio, krenuo je raditi na još ambicioznijem magnum opusu, svojevrsnom suočavanju mladog sebe s Bogom. Opet mjesecima nije izlazio iz studija, supruga je konačno digla ruke od njega, a pravi rezultat ovog kreativnog ludila otkrit ćemo tek 37 godina kasnije. 'Smile' će, doduše u iskasapljenoj verziji pod imenom 'Smiley Smile', izaći 1967. kao albumski izgovor za singl 'Good Vibrations', kasnije najveći hit The Beach Boysa, a sam Wilson će ga završiti i objaviti tek 2004., pod nazivom 'Brian Wilson Presents Smile'.

'Požar' u studiju i u mozgu

U nizu nevjerojatnih anegdota koje prikazuju Wilsonovo mentalno stanje tijekom snimanja 'Smilea' izdvaja se ona o snimanju instrumentala 'Fire', kasnije objavljenog pod naslovom 'Mrs O'Leary's Cow'. Kako bi se studijski glazbenici što više stopili s pjesmom, natjerao ih je da stave kacige vatrogasaca dok je snimaju, a pored njih poredao kante sa zapaljenim triješćem kako bi se u studiju osjetio miris drva. Nekoliko dana nakon snimanja u zgradi preko puta studija buknuo je požar, a Wilson je uništio snimku uvjeren da ga je izazvala njegova 'vatrogasna vježba'.

Naredne dvije godine, slomljen neuspjehom projekta 'Smile', bjesomučno će se prejedati, alkoholizirati i drogirati, uvodeći u miks droga amfetamine, kokain i heroin, a u glavu razmišljanja u samoubojstvu, što će ga na kraju dovesti i do službene dijagnoze shizofrenije. Sve će ovo ponoviti još nekoliko puta sedamdesetih i osamdesetih, paralelno vodeći sudske bitke s gotovo svakim s kim je ikad surađivao, a najviše s najbližim suradnikom iz The Beach Boysa, Mikeom Loveom. Par puta su pokušali uskrsnuti bend i najbliže tome bili su 2012., za njegovu pedesetu godišnjicu, no sve su to bili blijedi odsjaji lika i djela najvećeg pop autora svih vremena. Završni potez – prodaja izdavačkih prava na cijeli katalog benda – dogodio se 2021., a tih 50 milijuna dolara, koliko je dobio od Universala, vjerojatno će završiti kod vjerovnika što čekaju isplatu milijuna koje je izgubio na sudu pišući i pričajući svašta o njima.

Najutjecajniji glazbenik svih vremena

Wilsona nisam uspio uživo vidjeti, čak ni na onoj turneji 2017., kad je, praćen orkestrom od 12 članova, izveo cijeli 'Pet Sounds', među ostalim u Beču. Ne mogu reći da mi je žao što ga nisam vidio pod stare dane – ionako ga doživljavam kao svojevrsni totem, spomenik povijesti glazbe koja se iz njega rascvala više nego iz bilo koga drugog.

Od suvremenika kao što su The Beatles ili The Zombies, titana pop i rock glazbe srednje generacije kao što su Air ili The Flaming Lips, preko velikana aktualnog vremena kao što su Animal Collective ili Fleet Foxes, pa do bezbroj domaćih velikana koji su ga citirali, od Brege preko Divljana do Jure Stublića, njegov žig toliko je premrežio glazbu da možemo zaključiti samo parafrazom vjerojatno njegova najpoznatijeg refrena – samo Bog zna što bi bilo s glazbom da nije bilo Briana Wilsona. Počivaj u miru, velikane, i odmori malo – inspiracija ti, kao što vidiš, nije pobjegla.