Hrvatsko društvo našlo je još jedan razlog za polarizaciju. Naime u ožujku prošle godine Sabor je proglasio 2025. 'godinom obilježavanja 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva'. Početkom ove godine taj je proglas javnim pozivom za programe kojima će se obilježiti ova velika godišnjica podebljalo Ministarstvo kulture i medija, što je potaknulo brojne stručnjake i amatere da daju svoja razmatranja vezana uz problem srednjovjekovnog Tomislava, a većinu je popisao pedantni Branimir Janković, urednik povjesničarskog portala historiografija.hr.

Naravno, ni mi na tportalu nismo mogli ostati po strani pa se ovim prilogom uključujemo u zahuktalu polemiku. Ideja je bila suočiti dvoje istaknutih povjesničara, stručnjaka za temu našeg ranog srednjovjekovlja, i omogućiti im da javno razmijene mišljenja ne bismo li napokon saznali što je stvarnost, a što mit o srednjovjekovnom Tomislavu. To nam je pošlo za rukom, odnosno za svoj smo cilj pridobili istaknute profesore Mirjanu Matijević Sokol i Nevena Budaka, stručnjake koji su ranije ove godine iznijeli oprečne stavove u istupima za razne medije. Pred vama je rezultat njihova duela.

Je li rex Croatorum zbilja hrvatski kralj?

Profesoricu Matijević Sokol za početak smo pitali kako je moguće da Hrvatska enciklopedija vidi Tomislava tek kao 'hrvatskog vladara' dok Sabor istovremeno proglašava 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva, pozvavši se upravo na Tomislava. Profesorica je odgovorila u polemičkom tonu:

'Odgovaram protupitanjem: Što znači: kako je moguće? Ja ne znam, jer u historiografiji je zaživjelo to da je Tomislav prvi hrvatski kralj. Međutim treba točnosti radi konstatirati da Hrvatska enciklopedija piše i 'Na temelju djela Historia salonitana maior (XVI–XVII. st.), koje sadrži bilješke o splitskim crkvenim saborima 925. i 928., te pisama papa Ivana X. i Lava VI., zaključuje se da je Tomislav bio prvi hrvatski vladar koji je koristio naslov kralja (rex)', tako da nisam sigurna na što se misli u Vašem pitanju. Točno je to da je Tomislav bio hrvatski vladar, što potvrđuje više raznovrsnih izvora. Toma Arhiđakon iz 13. st. navodi ga s titulom dux Croatorum, a pismo pape Ivana X. daje mu naslov rex Croatorum. To nije u kontradikciji jer je i kralj Zvonimir prije nego je okrunjen naslovljen kao dux koji postaje rex. Svi vladari narodne dinastije prije Tomislava nosili su u službenim spisima naslov dux, a od pisma pape Ivana X. iz 925., koji se Tomislavu obraća kao kralju, ostali vladari nakon njega do kraja 11. st. su reges - kraljevi. Hrvatska enciklopedija je u duhu hrvatskog 'odlučno možda' upotrijebila neutralan termin na početku, koji ne znači puno, ali treba ipak čitati cjelinu. Dakako da iza ovakve enciklopedijske jedinice stoji njezin autor, ali i redakcija. Prema tome, njima treba uputiti ovo pitanje.'

Kako je kralj Tomislav zapravo postao percipiran kao hrvatski kralj?

Budući da je profesor Budak kritičan prema ovom mišljenju, zamolili smo ga da objasni kako je došlo do toga da Tomislava gledamo kao prvog hrvatskog kralja. Didaktičan kakav jest, profesor je ukratko izložio historijat ovog problema: 'U jednom spisu, nastalom krajem 15. ili početkom 16. st., poznatom kao Veća salonitanska povijest (Historia salonitana maior), za razliku od Salonitanske povijesti (Historia salonitana), čiji je autor Toma Arhiđakon, splitski kroničar iz 13. st., sačuvano je pismo pape Ivana X. Tomislavu i knezu Zahumlja, Mihajlu Viševiću. U tom je pismu, sastavljenom latinskim jezikom 925. godine, papa oslovio Tomislava titulom rex, odnosno kralj. Bio je to najraniji podatak o tome da je jedan hrvatski vladar tako nazvan. Franjo Rački je iz toga izveo zaključak da je Tomislav bio prvi hrvatski kralj. Toma Arhiđakon pak piše da je Stjepan I. Držislav dobio oznake kraljevske vlasti iz Konstantinopola, od bizantskih careva, i da su se njegovi nasljednici otada nazivali kraljevima Hrvatske i Dalmacije. Prije no što je Rački iznio svoju tezu, smatralo se da je Držislav, koji je vladao četrdesetak godina poslije Tomislava, bio prvi hrvatski kralj. Vjerojatno je doista Držislav prvi okrunjeni hrvatski kralj, ali to ne umanjuje činjenicu da je i Tomislav bio smatran kraljem. Nekoliko desetljeća poslije Račkog otkriven je spis benediktinca Gottschalka, Sasa koji je boravio na Trpimirovu dvoru, a koji ga je nazvao rex. To je pak bilo sedamdesetak godina prije Tomislava, ali u vrijeme u kojem je taj podatak postao poznat, teza o Tomislavu kao prvom kralju bila je tako ukorijenjena da se nije mogla mijenjati, čak ni da bi se Hrvatsko Kraljevstvo proglasilo još starijim.'

Budak: Krunidba na Duvanjskom polju potpuna je izmišljotina

Drugo pitanje koje smo postavili, a zanimalo nas je što je u vezi s Tomislavom historiografski utemeljeno, a što je mit, bilo je istovjetno za oboje. Prednost dajemo profesoru Budaku: 'Utemeljeno je to da je 914. bio vladar s titulom dux, što prevodimo kao knez. Utemeljeno je to da je sudjelovao na Prvom splitskom crkvenom saboru 925. i da su vjerojatno u njegovo vrijeme Hrvati pobijedili Bugare, ako je 926./927. još bio živ. Sve drugo gradi se na nepouzdanim izvorima (primjerice pobjeda nad Mađarima) ili je potpuna izmišljotina, poput krunidbe na Duvanjskom polju. Nažalost, imamo vrlo malo izvora za to razdoblje, a svi su nastali nekoliko stoljeća kasnije, osim djela 'O upravljanju carstvom' bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta, koje je suvremeno Tomislavu, ali u kojem se on uopće ne spominje, iako Konstantin tri poglavlja posvećuje Hrvatskoj i Dalmaciji.'

Matijević Sokol: Kraljem se nije postajalo samim činom krunidbe

S druge strane, profesorica Matijević Sokol drugačijeg je mišljenja: 'Nema sumnje da je Tomislav nosio naslov kralja (rex Croatorum) u službenom spisu, pismu ondašnjeg najvećeg autoriteta u Europi, pape Ivana X. Isto tako je poznato da se u srednjem vijeku naslov kralja nije stjecao isključivo činom krunidbe. O tome postoji obilna literatura. Je li papin legat prisutan na splitskom saboru Tomislavu stavio krunu kao Gebizon, poslanik pape Grgura VII., kralju Zvonimiru stoljeće i pol kasnije, ili je Tomislavu samim tituliranjem papa priznao ovaj naslov, nevažno je i ne treba ga negativno potencirati. Iz drugih povijesnih zapisa može se rekonstruirati da je kralj Tomislav bio moćan vladar koji je imao ugled u međunarodnim odnosima između Rimske Crkve, Bugara i Bizanta, da je njegova vojna sila koju navodi Car Pisac (Konstantin Porfirogenet, op.a.) pobijedila Mađare, ali i moćnu vojsku bugarskog cara Simeona, i da je bio kralj Hrvata i Dalmatinaca u jedinstvenoj političko-crkvenoj organizaciji od Raše do Bojane, do Drave, Dunava i Drine', kaže Matijević Sokol i nastavlja:

'Ono što se u javnom prostoru provlači i ističe kao mitomanija koja briše navedene činjenice je Tomislavova 'krunidba' na Duvanjskom polju. Duvanjsko polje je iz određenih razloga nametnula starija historiografija temeljem navoda u 'Ljetopisu popa Dukljanina' o saboru u ravnici Dalme, na kojemu je okrunjen kralj. S obzirom na to da u tom poglavlju ima podataka koji su dodirne točke sa splitskim saborskim zaključcima iz 925., nastao je konstrukt da se radi o saboru na Duvanjskom polju. No Duvanjsko polje, na kojemu je održana 1925. velika proslava 1000. obljetnice Hrvatskog Kraljevstva, zaživjelo je kao 'mjesto sjećanja' sa snažnom identitetskom simbolikom povijesti Hrvata.'

'Relativiziranjima se želi umanjiti važnost ove obljetnice'

Zaključno, profesoricu Matijević Sokol pitali smo što je motivira na javne istupe u svrhu 'branjenja' teze da je Tomislav bio prvi hrvatski kralj: 'Ne volim da me se drži braniteljicom jer ovaj izraz asocira na nekakav sukob. Rekla bih radije da sam u javnim medijima iz razumljivih razloga dobila prostor da iznesem svoje mišljenje jer se raznim osporavanjima, relativiziranjima, pa i podrugivanjem željelo umanjiti važnost ove obljetnice. Kako je u jednom dijelu javnosti prevladavala skepsa i stvaralo se negativno ozračje, smatrala sam da mi je dužnost s obzirom na struku kojom se bavim izreći svoje mišljenje, utemeljeno na kritičkoj prosudbi relevantnih izvora metodom koja se primjenjuje u istraživanjima srednjega vijeka. Dakle treba se vratiti izvorima i iz njih kritički iščitati što nam oni govore o kralju Tomislavu i njegovu dobu. Moji istupi su upućeni znanstvenicima da urone više u izvore, da grade – a ne razgrađuju, i da prema spisima imaju dosljedan, a ne selektivan pristup.'

'Ne znamo kako su Hrvati nazivali svog vladara'

Profesora Budaka za kraj smo pitali što misli koja je motivacija povjesničara uvjerenih da je Tomislav bio kralj, na što nam je rekao sljedeće: 'Pa ja bih rekao da je velika većina povjesničara uvjerena da je on bio kralj, uključujući mene. To se mišljenje zasniva na navedenom podatku iz pisma Ivana X. Druga je stvar je li on bio okrunjeni kralj, što najvjerojatnije nije bio, jer mu je krunu morala dodijeliti neka viša vlast, istočni ili zapadni car. Toma Arhiđakon izrijekom piše da je prvi koji ju je dobio bio Držislav te se on zato i naziva Stjepan (ovjenčan). Druga je stvar to što mi podrazumijevamo pod time kad kažemo 'kralj'. Kao prvo, ne znamo kako su Hrvati nazivali svojeg vladara. Hrvatska titula kralj zabilježena je prvi put na Baščanskoj ploči oko 1100. godine. Međutim ona je nastala iz imena Karla Velikog, a kako je on umro 814., mogli bismo očekivati da su Hrvati svoje vladare nazivali kraljevima već u 9. st., bez obzira na to što su u latinskim tekstovima rabljene titule dux, comes i princeps.'

'Titula rex u prvom je redu oznaka samostalnog vladara, a Trpimir je, iako formalno podložan Francima, bio zapravo samostalan vladar. Gottschalk ga kao takvog prepoznaje, iz prve ruke, i zato ga naziva rex. Međutim u 9. st., kada je Franačkim Carstvom vladala karolinška dinastija, nitko osim njih nije smio rabiti titulu rex. Kada se dinastija raspršila i ugasila, nisu više mogli sprečavati druge vladare da se tako nazivaju. Tako se ta titula mogla pojaviti i u pismu Ivana X. Da zaključim, nema sumnje da je Tomislav bio kralj, kao što su hrvatski vladari i prije njega u stvarnosti bili kraljevi, barem od Trpimira, a možda su ih Hrvati tako i nazivali. Danas raspolažemo samo latinski pisanim izvorima, i to u većini onima nastalima izvan Hrvatske, zbog čega je teško graditi precizniju sliku o vremenu o kojem je riječ', kaže Budak i svjetla reflektora ponovno skreće na kralja Trpimira:

'Zanimljivo je to da o Trpimiru znamo puno više nego o Tomislavu: imamo njegovu ispravu i znamo da je imao kancelariju, podigao je zadužbinu, bio je ugledan hodočasnik u Furlaniji, u mjestu u kojem se čuvao Čedadski evangelijar, u kojem je upisano njegovo ime uz vladarsku titulu dominus (gospodin), na njegovu je dvoru boravio ugledni teolog Gottschalk, splitski nadbiskup bio mu je kum, suzbio je bugarski napad, pa se čak i podatak o velikoj vojnoj snazi Hrvata, koji se pripisuje vremenu Tomislava, možda odnosi na njegovu vladavinu. Sve govori u prilog njegovu kraljevskom položaju, ali hrvatska historiografija 19. st. odlučila je osloniti se na jedno spominjanje titule rex kao na presudan dokaz o početku kraljevstva i sada to više ne možemo promijeniti. Ova proslava, umjesto da u 21. stoljeću otvori prostor za raspravu, samo će učvrstiti zastarjele historiografske interpretacije, od kojih dio doista spada u mitologiju, a ne u znanost. Ali tako je to kad politikom sjećanja upravljaju amateri, a ne povjesničari.'

Nadamo se da je stvar sada jasnija, a tko je u pravu – procijenite sami.