Govoreći o tome što ga je navelo na pisanje tog romana, Jergović je u prepunoj Dvorani Mueller Kina Europe istaknuo kako je oduvijek želio napisati veliki roman o Sarajevskom atentatu.

'Ali ja to ne znam i ne mogu, jer za ono što znam trebaju mi stvari koje mi nedostaju i koje ne mogu saznati, a koje se ne mogu nadoknaditi imaginacijom', rekao je.

Kad već nije mogao napisati veliki roman, odlučio je napisati 'materijal za svoj zamišljeni veliki roman o Sarajevskom atentatu koji neće biti napisan': 'Umjesto tog velikog romana, napisao sam ovo'.

Knjiga počinje s dolaskom žandara u Obljaj, gdje kucaju na vrata Principovih deset sati nakon što je Gavrilo u Sarajevu ubio austrougarskog prestolonasljednika Franju Ferdinanda. Prvi dio knjige fikcionalno dokumentira okolnosti prije i za vrijeme atentata, prateći Principova lutanja po Sarajevu, pa kretanje Nedeljka Čabrinovića te drugih zavjerenika, kao i samoga prestolonasljednika.

U drugome dijelu, Jergović o događaju priča iz perspektive njegovih reperkusija na "maloga čovjeka": "To je niz monologa običnih, međusobno povezanih ljudi, koji žive pakleni sarajevski život nakon atentata", rekao je pisac.

Pucanj koji je promijenio tijek povijesti

'Što se dogodilo s tim pucnjem? Što je taj atentat izazvao u Sarajevu? Izazvao je nešto krajnje tragično i loše, što traje zapravo do dana današnjeg', istaknuo je Jergović.

'Izazvao je jednu dugotrajnu, sad već gotovo 110-godišnju regresiju i prekid nečega što se u Sarajevu počelo rađati 80-tih godina 19. stoljeća, godina koje su obilježile početak velikog procesa modernizacije i društvene emancipacije, godina kakvih - osim u predratnim godinama 80-tih godina 20. stoljeća - više nikada neće biti', ocijenio je.

Odgovarajući na pitanje koliko je pucanj 28. lipnja 1914. važan ne samo za svjetsku nego i za povijest samoga Sarajeva, pisac je napomenuo kako on, kad misli o atentatu, misli o nekoliko stvari odjednom, 'i mislim pomalo šizofreno'.

'S jedne strane, to je događaj koji je prekinuo jedini ozbiljni modernizacijski projekt u povijesti Bosne i Sarajeva. S druge strane, taj je događaj bio posljedica te iste modernizacije, jer oni koji su pucali na prestolonasljednika zapravo su bili djeca toga procesa, djeca Beča, austrijskog školstva, djeca nekog drugog svijeta, svijeta uništenog tim Principovim pucnjem', pojasnio je.

No, mi kad o tome pucnju govorimo, zapravo govorimo napamet, istaknuo je nadalje Jergović, jer slika atentata nikada nije ni na koji način prikazana točno, precizno i istinito.

Ono što mi znamo o atentatu, zapravo znamo iz suđenja – 'sve ono što znamo potječe iz sudskih spisa, a sve ono što je legenda nastalo je kao naknadno svjedočenje i gola izmišljotina'.

'U stvarnosti se ta scena događa u jednom uskom sokaku. To je bila jedna potpuno nenormalna situacija, farsična situacija, karikatura svih onodobnih atentata, usudio bih se reći - tipična sarajevska situacija', rekao je pisac.

Dokument koji empatijski rastvara likove

Književnik i novinar Ivan Lovrenović napomenuo je kako je riječ o knjizi koja se po svemu izdvaja od cjelokupne produkcije nastale povodom obilježavanja 100. obljetnice Velikoga rata, iz pera pisca koji je u pravom smislu riječi 'pisac Sarajeva, kao što se za Joycea kaže da je pisac Dublina'.

'Ta knjiga nije rekonstrukcija događaja, iako je najtočnija i najplastičnija. To nije ni fikcionalna proza o likovima, ni o glavnom liku Principu ni o ostalima, a najbolja je proza o svima njima koju znam', rekao je Lovrenović.

Ona nije ni politički tekst: Ta knjiga ne želi biti ni politički pravorijek o atentatu, atentatorima, njihovoj ideologiji i posljedicama toga čina, a do srži je politična.

'To jest proza, ali za razliku od čistih fikcionalnih proza i čistih dokumentarnih proza, ovo je nešto gdje autor nastoji pred nas donijeti likove koji su na bilo koji način vezani uz događaj i empatijski ih rastvoriti pred nama, ne ulazeći u njihova ideološka uvjerenja', napomenuo je.