U trideset godina djelovanja Hrvatskom biblijskom društvu novi hrvatski prijevod Biblije, objavljen u zajedničkoj nakladi Hrvatskog biblijskog društva, Verbuma i Naših ognjišta, predstavlja najveći i najznačajniji prevoditeljski pothvat. Glavni cilj ove organizacije jest rad na prevođenju, tiskanju i distribuciji Svetog pisma.

Naklada od šest tisuća primjeraka, novo izdanje već u tisku

Proteklih su godina, prema riječima Damira Lipovšeka, objavljeni brojni hrvatski prijevodi Biblije: od Katančićeva prijevoda s transkripcijom (reprint prve cjelovite tiskane Biblije na hrvatskom jeziku, stare više od 200 godina), preko kajkavskog Novog zavjeta iz vremena biskupa Maksimilijana Vrhovca (prvotisak iz rukopisa), Franjevačke Biblije, prijevoda Silvija Grubišića i Gracijana Raspudića, Rupčićeva prijevoda Novog zavjeta i Psalama, Svetog pisma Ivana Šarića (revidiranog izdanja prije dvadesetak godina), pa sve do brojnih dječjih biblijskih izdanja i prateće literature.

‘Prvo izdanje Hrvatskog standardnog prijevoda objavljeno je u nakladi od 6000 primjeraka i to s jasnom namjerom. Biblija je toliko opsežna knjiga da je nemoguće spriječiti da se, unatoč višestrukim čitanjima i korekturama, ne potkradu pogreške. Cilj je da se u svakom sljedećem izdanju one ispravljaju i time postupno podiže kvaliteta. Novo izdanje već je u tisku. Rad na prevođenju Biblije u stvarnosti je trajan proces: ispravljanje pogrešaka, revizije nakon više godina, a potom i novi prijevodi. Tako rade veliki kršćanski narodi koji su nam uzor’, rekao je Lipovšek za tportal.

Prijevod pregledao i zagrebački rabin

Po prvi put u hrvatskoj povijesti, dodaje Lipovšek, prijevod Biblije organiziran je kao timski rad tridesetak stručnjaka, od kojih je 23 prevoditelja aktivno sudjelovalo u prevođenju. Dolaze iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine, odnosno sa svih teoloških fakulteta.

‘Samim time novi je prijevod Biblije nacionalni projekt. Ima odobrenje Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Prevoditelji su profesori biblijske teologije, većinom katolici, dok trojica dolaze iz protestantskih zajednica. Hebrejske knjige pregledao je i zagrebački rabin Kotel Dadon, što prijevodu daje i ekumensku dimenziju, u skladu sa smjernicama Katoličke Crkve’, ističe Lipovšek.

Pouzdani izvornici i međunarodni standardi

Naglašava i da je prijevod rađen prema pouzdanim izvornim tekstovima.

‘Korištena su najnovija kritička izdanja koja uključuju posljednje poznate izvorne tekstove, poput Lenjingradskog kodeksa i kumranskih spisa. To je u skladu s međunarodnim standardima u prevođenju Biblije i velik iskorak za hrvatsku biblijsku znanost’, dodaje.

Na novom prijevodu Biblije radili su: Danijel Berković, Niko Bilić, Mario Cifrak, Ivan Dugandžić, Mladen Horvat, Anđela Jeličić, Stipe Jurić, Stipo Kljajić, Goran Kühner, Božo Lujić, Angelo Maly, Vinko Mamić, Dragutin Matak, Davorin Peterlin, Domagoj Runje, Ivan Šporčić, Darko Tepert, Darko Tomašević, Dubravko Turalija, Bruna Velčić, Marinko Vidović, Karlo Višaticki i Mato Zovkić. Urednici su Božo Lujić (hebrejske i aramejske knjige) i Mato Zovkić (grčke knjige), redaktor za hebrejski jezik Kotel Dadon, hrvatsku stilizaciju potpisuju Marko Alerić i Boris Beck, dok su lekturu i korekturu radili Karlo Lenart i Miroslav Vukmanić.

Prevođenje s hebrejskog: izazovi i odluke

Anđelo Maly, izvanredni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, prevodio je s hebrejskog Prvu knjigu ljetopisa i Knjigu o Esteri.

‘Prva knjiga ljetopisa u cijelosti je na hebrejskom, dok za Esteru postoji više izvornih verzija – od kraće hebrejske do grčkih inačica koje su u deuterokanonskoj tradiciji proširene. Konačna verzija u kršćanskim izdanjima Svetog pisma zapravo je kombinacija hebrejsko-grčkog teksta, koji sam i sam prevodio’, rekao je za tportal.

Suvremeni jezik za suvremenog čitatelja

Maly ističe da je suvremeni hrvatski jezik podložan brzim promjenama, kao i mentalitet društva.

‘Mlađe generacije više ne govore niti koriste jezik kakav je bio uobičajen prije pedesetak godina. Novi prijevod Biblije zamišljen je kao poticaj približavanju Božje riječi svima koji žele razumjeti jezik i kulturu povijesti čovječanstva i civilizacije na kojoj su odrastale generacije vjernika, književnika i znatiželjnika’, kaže Maly.

Dodaje kako je revizija prijevoda neizbježna.

‘Novi prijevod sigurno će trebati dorade nakon prvih reakcija čitatelja i znanstvenika. To je stalan proces. Božja riječ, kako stoji u Poslanici Hebrejima, ‘živa je i djelotvorna’. Posebno me raduje što je ovaj prijevod probudio nacionalni interes za Bibliju među vjernicima, jezikoslovcima i medijima’, naglašava.

Hapax legomena – riječi koje se pojavljuju samo jednom

Najveći izazov u prevođenju, otkriva, predstavljali su izrazi koji se u Svetom pismu pojavljuju samo jednom – tzv. hapax legomena.

‘Prilagodba takvih izraza svakom jeziku iznimno je zahtjevna, ali uz temeljito promišljanje nastojao sam pronaći rješenja razumljiva suvremenom čitatelju’, dodaje.

Kontinuitet prevođenja kao kulturna potreba

Boris Beck, jedan od autora hrvatske stilizacije, naglašava da se Biblija mora kontinuirano prevoditi, a da su Hrvati u tom pogledu dugo bili zapostavljeni.

‘Naš temeljni prijevod objavljen je 1968. godine i zapravo je kompilacija starijih prijevoda, nastala u teškim okolnostima komunizma. Unatoč svemu, riječ je o iznimnom djelu koje je imalo i snažno kulturno i nacionalno značenje’, kaže Beck.

Danas, ističe, okolnosti su drukčije.

‘Nova saznanja u biblijskim znanostima, arheologiji i tekstologiji, uključujući obradu kumranskih svitaka, pomaknula su naše razumijevanje Biblije i do tisuću godina unatrag. Sve su te spoznaje ugrađene u novi prijevod.’

1100 poglavlja u 73 knjige

Beck podsjeća i na tehničke izazove.

‘Biblija ima više od 1100 poglavlja u 73 knjige. Digitalna tehnologija danas znatno olakšava obradu i kontrolu teksta, čime se izbjegavaju pogreške kakve su se nekad događale pri tisku. Novi je prijevod tipografski rahliji, pregledniji i čitljiviji’, kaže.

Jasan i razumljiv tekst

Marko Alerić, profesor kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, naglašava da je prirodno da se biblijski prijevodi povremeno dorađuju.

‘Jezik se mijenja, znanost napreduje, pa je logično da nastaju novi prijevodi. Cilj nam je bio učiniti tekst jasnim, razumljivim i čitljivim, bez arhaičnosti, ali uz potpuno poštovanje izvornog značenja’, ističe Alerić.

Dodaje kako je riječ o prvom hrvatskom prijevodu koji je u potpunosti nastao iz izvornih jezika – hebrejskog, aramejskog i grčkog – bez posrednih jezika.

Bez dijalekata i razgovornog jezika

‘Nema dijalekata ni razgovornog jezika. Prijevod je na standardnom hrvatskom jeziku, s posuvremenjenim izrazima ondje gdje je to bilo potrebno, ali bez mijenjanja značenja izvornika’, zaključuje Alerić.

Na kraju Beck upućuje poruku čitateljima:

‘Nema smisla uspoređivati novi i stari prijevod redak po redak. Novi prijevod treba doživjeti kao novo iskustvo. Biblija ima 36.000 redaka – da biste ih ozbiljno provjerili, trebale bi vam godine i golemo znanje. Opustite se, prijevod ima odobrenje dviju biskupskih konferencija i dopustite da vas tekst prožme.’