Kad danas gledate treću sezonu Prijatelja, savjetuje Matthew Perry u svojim memoarima, obratite pažnju na njegov izgled. Premršav, s rukama koje vire iz prevelike košulje i hlačama koje mu vise s bokova, Chandler Bing tada je već bio duboko u ovisnosti. Publika to uglavnom nije primjećivala – Perryjev komičarski tajming i britka inteligencija zasjenjivali su sve drugo. Iza kulisa, kako je kasnije napisao u knjizi Friends, Lovers and the Big Terrible Thing (Prijatelji, ljubavnici i velika užasna stvar, 2022.), uzimao je i do 55 tableta paracetamola dnevno samo da bi funkcionirao i izbjegano teške apstinencijske krize.

Bio je star 26 godina, jedna od najvećih TV zvijezda na svijetu i na pragu prvog ulaska u rehabilitaciju. Slijedit će ih još više od 65 u iduća tri desetljeća, sve do njegove smrti 2023. u 54. godini. Ovisnost je, nažalost, na kraju pobijedila njega – ali ne i ono što je želio ostaviti iza sebe. Glumac koji je obilježio televizijsku povijest svojom ulogom u kultnom američkom sitcomu, nikako nije želio da mu to bude jedina ostavština.

Kako u opsežnom feature-intervjuu za Guardian svjedoče njegov dugogodišnji menadžer Doug Chapin i publicistica Lisa Kasteler-Calio, Perry je posljednjih godina života sve jasnije govorio o potrebi da svoje iskustvo borbe s ovisnošću pretvori u pomoć drugima. "Nije želio da ga pamte samo kao Chandlera", kaže Kasteler-Calio. "Htio je da ga pamte kao nekoga tko je pomogao drugima. Mi tu misiju nismo morali izmišljati – već je postojala." Nakon njegove smrti, njih su dvoje osnovali Zakladu Matthew Perry posvećenu liječenju ovisnosti, oporavku i borbi protiv stigme.

U svojim memoraima, Perry piše kako, da nije rano u karijeri uzeo lijek protiv bolova koji mu je na filmskom setu propisao liječnik nakon ozljede u nesreći na jet-skiju, možda sljedeća tri desetljeća njegova života ne bi izgledala tako kako su izgledala. Godine 2018., nakon buđenja iz dvotjedne kome izazvane puknućem debelog crijeva, a potom i upalom pluća – posljedica dugogodišnjeg iscrpljivanja organizma – ponovno su mu prepisani opioidi.

Sladak, pristojan i iznimno duhovit

"Iako je imao televizijsku seriju broj jedan i film broj jedan (The Whole Nine Yards), problemi su i dalje bili tu", ističe Chapin. Štoviše, slava je njegovu borbu učinila još težom jer se gotovo ništa nije moglo odvijati daleko od javnosti. Chapin, koji Perryja poznaje još od 1992., prije Prijatelja, glumca opisuje kao duhovitog, lojalnog i iznimno odgovornog čovjeka koji se, usprkos problemima, rijetko skrivao od posla. Droge i alkohol nisu ga vodili u noćni život – pio je i uzimao tablete sam, kod kuće. "To je izrazito izolirajuća bolest", kaže Kasteler-Calio. "Zato je javnost dugo nije vidjela."

Ovisnost je postala dominantna javna priča, ali nije bila cijela istina. Bilo je razdoblja trijeznosti, jedno od kojih mu je donijelo nominaciju za nagradu Emmy za Prijatelje, pa kazališnu predstavu The End of Longing praizvedenu u Londonu te autorski rad na serijama poput Mr. Sunshinea. Perry je, tvrde njegovi najbliži suradnici, bio izrazito kreativan i iznimno duhovit i, unatoč svemu, nikad nije odustao od pokušaja oporavka.

Iako su njegova bolest i pokušaji rehabilitacije ponekad utjecali na produkcije – od odgađanja filma Serving Sara (Dostava Sari) do pojedinih razdoblja u Prijateljima – kada bi se vratio na set, osobno bi se ispričao svakom članu ekipe. "Nije bio temperamentan niti problematičan", ističu oboje. "Bio je sladak, pristojan i stalno se borio da ostane kreativan i prisutan."

Htio je stati i sve promijeniti

Ključni preokret dogodio se objavljivanjem memoara 2022. godine. Chapin taj čin opisuje kao "veliko skidanje zavoja srama" – trenutak u kojem je Perry javno, bez uljepšavanja, progovorio o ovisnosti kao bolesti, a ne moralnom posrnuću. Reakcije čitatelja, poruke ljudi koji su mu se javljali zbog vlastitih iskustava, imale su na njega snažan i, kako njegovi suradnici kažu, duboko transformativan učinak. Tri dana prije smrti Perry je s Lisom Kasteler-Calio razgovarao o ideji osnivanja organizacije koja bi se sustavno bavila podrškom osobama s ovisnošću i smanjenjem stigme – projektu o kojem je godinama razmišljao. Chapin i Kasteler-Calio odlučili su to poslije i provesti i osnovali The Matthew Perry Foundation.

Misija zaklade usmjerena je na borbu protiv stigmatizacije – osobito u kontekstu činjenice da, kako upozoravaju, gotovo 50 posto Amerikanaca ovisnost i dalje smatra moralnim propustom, a ne kroničnom bolešću. Zaklada pristupa ovisnosti kao "višestrukoj bolesti" koja zahtijeva medicinski, psihološki i društveni odgovor, a jedan od ključnih projekata uključuje stipendiju koja nosi ime Matthewa Perryja za edukaciju liječnika o prepoznavanju i liječenju ovisnosti. Za Chapina, nastavak tog rada ima i osobnu dimenziju. "Rad na zakladi je način da Matthew i dalje bude tu s nama, svaki dan", kaže u razgovoru za Guardian. I nakon njegove smrti, njegovi najbliži suradnici nastavljaju rad na projektima koje je sam inicirao, s ciljem da se njegovo iskustvo, kako je i želio, pretoči u konkretnu pomoć drugima.