U ljeto 2017. Elizabeth Russell prolazila je kroz težak period: bila je usred razvoda, brinula se za dvoje tinejdžera i borila s kroničnom depresijom. No jednog dana naišla je na pojam 'kreativna biblioterapija' – personalizirano preporučivanje beletristike s ciljem psihološke podrške. Ubrzo je kontaktirala Ellu Berthoud, britansku biblioterapeutkinju i suautoricu knjige The Novel Cure.

Nakon intervjua o njezinim navikama i životnim izazovima, Berthoud joj je poslala popis preporučenih knjiga, uključujući romane s likovima koji se suočavaju s teškim bračnim odlukama, poput knjige 'George and Lizzie' autorice Nancy Pearl. 'Bila sam oduševljena. Knjige su mi pomogle da obradim ono što mi se događalo – i da se ne osjećam tako sama', prisjetila se Russell.

Snaga fikcije – ali ne za svakoga

Biblioterapija se u međuvremenu proširila i izvan Velike Britanije – bilo kroz personalizirane preporuke, popise literature za samopomoć, pa čak i liječnike opće prakse koji pacijentima ponekad savjetuju čitanje određenih romana. Pristupi se razlikuju, ali zajednički im je cilj: emocionalna podrška kroz književnost, piše BBC.

Znanstveni dokazi da čitanje pomaže mentalnom zdravlju nisu jednoznačni. Studije pokazuju da ljudi koji čitaju za vlastiti užitak češće prijavljuju niže razine stresa, depresije i usamljenosti te se osjećaju povezanije s drugima. No, upozoravaju znanstvenici, teško je reći pomaže li čitanje – ili samo ljudi koji se bolje osjećaju češće čitaju.

'Postoji ideja da su knjige čudesni predmeti koji liječe sve. To jednostavno nije točno', kaže James Carney, kognitivni znanstvenik s London Interdisciplinary Schoola. 'Kod nekih osoba i u nekim stanjima, fikcija zaista može pomoći – ali to nije univerzalni lijek.'

Istraživanja sugeriraju da učinci ovise o osobi, knjizi i načinu na koji se čitatelj povezuje s tekstom. Duboka emocionalna uključenost i rasprava s drugima pojačavaju pozitivan učinak.

Kada knjige mogu i ne mogu pomoći

Dok je korist literature za sampomoć u nekim slučajevima potvrđena (npr. kod anksioznosti ili poremećaja prehrane), učinci fikcije su složeniji. Neka istraživanja pokazuju da čitanje potiče empatiju, smanjuje predrasude, poboljšava samopouzdanje i pomaže djeci da bolje izraze emocije.

No postoje i rizici. Emily Troscianko, znanstvenica sa Sveučilišta Oxford, upozorava da neke knjige, osobito one s likovima koji imaju poremećaje prehrane, mogu pogoršati simptome kod čitatelja koji se s istim bore. U njezinoj studiji, dio sudionika je priznao da namjerno traži takve knjige, iako su im one često štetile.

'Ljudi sa specifičnim problemima često mogu čitati samo ono što se tiče njihove patnje – ali upravo to ih često vuče dublje u tu istu patnju', kaže Troscianko.

Carney dodaje da je kod ovisnosti ili PTSP-a ključno biti oprezan s književnim sadržajem koji može potaknuti retraumatizaciju. U slučajevima psihotičnih epizoda ili suicidalnih stanja, fikcija nikako ne bi trebala biti zamjena za stručnu pomoć.

Primjena u praksi: Od knjižnica do ordinacija

U Velikoj Britaniji, neprofitna organizacija The Reading Agency kroz program Reading Well već godinama sastavlja popise knjiga za osobe s demencijom, depresijom i drugim stanjima. Ove liste recenziraju stručnjaci i osobe s vlastitim iskustvom bolesti. Do sada je kroz program posuđeno više od 3,9 milijuna knjiga.

Neki liječnici, poput Andrewa Schumana iz NHS-a, koriste biblioterapiju kao dodatnu podršku uz druge oblike liječenja. 'U kombinaciji s drugim terapijama, fikcija može biti izuzetno snažan alat', kaže Schuman. Prednost u odnosu na klasične terapije? Knjige su dostupne kad je osoba spremna, bez pritiska, bez termina – a mogu se odložiti kad postanu previše.

Ne postoji knjiga za sve – ali možda postoji baš za vas

Važno je pronaći pravu knjigu. U istraživanju psihologinje Giulije Poerio sa Sveučilišta Sussex, stariji sudionici koji su se duboko emocionalno povezali s knjigom (ili audioknjigom) izvijestili su o trajnom poboljšanju i brojnim dobrobitima, čak i dva tjedna nakon završetka programa.

Rasprava o pročitanom dodatno pojačava učinak. 'Fikcija nam omogućuje da u sigurnom prostoru proživimo teške scenarije – a kada to činimo s drugima, učinak postaje još snažniji', kaže Carney. Za one koji žele pokušati, preporuka je: javne knjižnice, čitateljski klubovi i osluškivanje vlastitog ritma. Ako knjiga ne rezonira – prijeđite na drugu. A ako čitanje nije za vas, možda će to biti glazba ili vizualna umjetnost.

'Najvažnije je da vam nešto pomaže', kaže Schuman. 'Ako imate osjećaj da vam koristi – nastavite. Ako vam ne odgovara – prestanite. I to je sasvim u redu.'

Elizabeth Russell danas koristi biblioterapiju ne samo za sebe, već i u radu sa svojim učenicima. Daruje prijateljima poklon-bonove za seanse s biblioterapeutom i bira naslove koji djeci pomažu da se suoče s gubitkom, selidbom ili pitanjima identiteta. 'Mislim da je najveća vrijednost u tome što nisi sam', kaže. 'Možeš udahnuti i reći si: nisam jedina osoba koja prolazi kroz ovo.'