Pogrešno je reći da se ljudi ne žele asimilirati, kazala je Slimani, navodeći svoj primjer, kada je sa 17 godina otišla u drugu zemlju.

'Imigracija je velika bol - mijenja se klima, ono što jedete, što ljudi nose, kako hodate i govorite. Sve je teško, ljudi vas ignoriraju. Vaše tijelo koje je dotad bilo normalno postaje strano. Sve se promijeni onoga dana kad je netko ljubazan s vama. Da, ljudi se trebaju asimilirati, ali što mi radimo po tom pitanju? Kada smo se nekome obratili, ponudili mu nešto?', ističe autorica, dodajući da je kritizirati lako, no da 'ni mi nismo napravili svoj dio'.

Govoreći o imigraciji, moderatorica i spisateljica Ivana Bodrožić kazala je da je rastući problem s kojim se Hrvatska ne zna suočiti. Slimani je kazala da nije problem podrijetla ni boje kože niti vjeroispovijesti, nego se radi o gospodarskom, odnosno klasnom problemu.

'Ako morate čekati u bolnici ili naiđete na bilo koji problem, krenete kriviti susjeda. Pitanje je klase, živimo u brutalnom kapitalizmu u kojemu ljudi ne mogu dostojno živjeti. Kad ne možete, tražite neprijatelja kao objašnjenje zašto ste to sve izgubili', poručila je.

Dodala je da 'rasistička politika, politika mržnje, nije spasila nijednu zemlju'.

'Moramo biti svjesni da nas oni, koji nam to serviraju, varaju', istaknula je.

Žene su realne, muškarci su idealisti

Govoreći o svome romanu Ponijet ću vatru, posljednjem naslovu trilogije U zemlji drugih u kojemu se bavi odrastanjem i životom u Maroku, kazala je da su ju nadahnule žene oko nje, koje smatra više prisutnima u životu.

'Smatrala sam da su snažnije i čvršće nego muškarci, a muškarci su krhki, romantični idealisti. Oni samo govore, govore, velike teorije o svijetu i što žele raditi i bla bla. A kad svijet nije takav kakav žele bi postali nasilni, frustrirani', smatra autorica.

Poruku je objasnila time da žene imaju realan, a ne romantičan, odnos prema životu. Žene su, kaže, radile 'trivijalne i prizemne stvari', a ne idealističke, no da su prehranjivale tisuće ljudi. Kazala je da se muškarci prepuste poteškoćama i odustanu, te da su krhki. Smatra i da bi 'vlast možda trebala ići ženama', te poručuje: 'Žene su imale talent za život'.

Leila Slimani, rođena u Rabatu u Maroku, jedna je od najprevođenijih francuskih spisateljica. Dobitnica je nagrade Goncourt, ambasadorica frankofonije i članica žirija 78. filmskog festivala u Cannesu. 

Na hrvatski je njezine romane prevela Vlatka Tor, a simultana prevoditeljica bila je Doris Curić.

Prije samoga razgovora Festival je uz zahvale odjavio programski direktor Seid Serdarević.