Teatar Bouffes du Nord, koji je u povijest upisao Peter Brook, stiže na Festival svjetskog kazališta s predstavom 'Sans Tambour' redatelja Samuela Achachea, kazališno-glazbenim iskustvom koje ruši kuću ciglu po ciglu, briše granice između koncerta i teatra i pretvara Schumannovu glazbu u metaforu suvremenog života
Nakon dviju rasprodanih izvedbi Lacrime u ZKM-u, 22. izdanje Festivala svjetskog kazališta u subotu, 20. rujna, u kazalištu Gavelli donosi novo uzbudljivo gostovanje: predstavu Sans Tambour redatelja Samuela Achachea legendarnog pariškog kazališta Bouffes du Nord koje je proslavio veliki Peter Brook, a već je obišla Festival d’Automne, Festival u Avignonu i niz uglednih europskih pozornica.
vezane vijesti
Sans Tambour spaja glazbu, arhitekturu i raspad identiteta u jedinstvenu kazališnu strukturu. Fragmentirana glazba Roberta Schumanna nije tek ilustracija, već materijal kroz koji se iznova gradi i razgrađuje dom, zajednica i sama ideja identiteta. Scenografija se pred publikom doslovno urušava – kuća se raspada ciglu po ciglu, dok iz ruševina izranjaju nove slike: ljubavnici koji vode rat, svakodnevni predmeti, pjesma koja nastaje iz otpada. Na sceni šest glazbenika i troje glumaca brišu granice između koncerta i kazališta.
Svijet koji stvaraju ne može se svrstati u poznate kategorije – balansira između romantike i groteske, Schumannove nježnosti i slapstick komike Braće Marx, intimnih liedova i frenetičnog crtanog kaosa Texa Averyja. U tom "svijetu koji ne ide kako treba" prepoznaje se metafora suvremenog života, ali i prostor golemog užitka koji otvara glazba.
Kroz priču o iznenadnom urušavanju kuće i ljudi koji u njoj žive, Achache iz tog sloma gradi niz scenskih slika koje putuju kroz epohe – od današnjice do kamenog doba – prikazujući fragmente života stanara. Pozornica je gradilište u stalnoj dekonstrukciji, sastavljeno od slojeva prošlosti i tragova sadašnjosti, dok glazba preuzima ulogu glavnog lika. Kada riječi više nisu dovoljne, glazba i pjesma otvaraju prostor izraza.
Sans Tambour je iskustvo koje se opire svakoj kategorizaciji – istodobno komedija i elegija, fragment i cjelina, ruševina i obnova. Predstava koja će, jednom kada se doživi, dugo ostati u sjećanju.
Festival svjetskog kazališta nastavlja se s još dva naslova: 23. rujna u Kerempuhu bit će izveden Héritage belgijskog autora Cédrica Eeckhouta, intimna predstava u kojoj autor zajedno s vlastitom majkom na sceni pretvara obiteljsku uspomenu u javni razgovor, a 27. rujna u Gavelli slijedi Il Risveglio (Awakening) redatelja Pippa Delbona, poetski i fizički ritual o ratu, gubitku i potrazi za dostojanstvom.
