'Cabaret' pita: koliko smo spremni vidjeti svijet oko sebe, a koliko se, uz smijeh, pravimo da ga ne vidimo? Povijesno otvaranje nove scene HNK2 pretvara se u uzbudljivo kazališno iskustvo u kojem se glamur i ironija susreću s dubokim pitanjem o ulozi umjetnosti u vremenu političkih previranja, pričom o slobodi, maskama i zabavi koja razotkriva, a ne skriva istinu
Nakon što je novi kazališni prostor Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu svečano otvorio svoja vrata, središnji nacionalni teatar kao prvu umjetničku produkciju koja će se izvoditi na novootvorenoj sceni u Adžijinoj ulici najavljuje kultni mjuzikl Cabaret u režiji i koreografiji Lea Mujića te uz glazbeno vodstvo Ivana Josipa Skendera, s premijernim izvedbama 14. i 15. studenoga.
vezane vijesti
Ovo remek-djelo Johna Kandera (glazba), Freda Ebba (stihovi) i Joea Masteroffa (libreto), temelji se na drami I Am a Camera Johna Van Drutena, napisanoj prema romanu Christophera Isherwooda Goodbye to Berlin (1939.).
Iako ga mnogi pamte po glamuru i nezaboravnim songovima, Cabaret je jedan od najslojevitijih mjuzikala 20. stoljeća – djelo koje istodobno zabavlja i razotkriva. U njegovu središtu nalazi se pitanje uloge umjetnosti u vremenu političkih previranja: treba li ona zabaviti, zavarati ili prokazati? Upravo u toj dvoznačnosti leži njegova moć: prostor zabave istovremeno je prostor lucidna svjedočenja povijesti, a glazba, ples i humor otvaraju nove perspektive. U trenutku kada se na sceni smjenjuju šarm, ironija i tuga, postaje jasno da je Cabaret djelo koje nas i danas pita: koliko smo spremni vidjeti sve što se događa oko nas, a koliko se radije, uz smijeh, pravimo da ne vidimo?
Na granici zabave i prijetnje, glamura i sjene, osobnog sna i povijesnog prijeloma, Cabaret oblikuje iskustvo koje gledatelja neprestano poziva na sudjelovanje i emocionalni rizik. U ovome scenskom čitanju, predstava publiku vodi u noćne prostore i zadimljene klubove kasnog vajmarskog Berlina, u vrtlog zabave koja skriva slom te u intimu likova koji pokušavaju sačuvati ono najosobnije u vremenu koje im izmiče.
U glavnim ulogama izmjenjuju se Fabijan Komljenović, Ivan Čuić i Devin Juraj kao Emcee; Lana Ujević Telenta, Franka Batelić i Iva Jerković Oreški kao Sally Bowles; Marin Klišmanić, Ivan Colarić i Lovro Juraga kao Clifford Bradshaw; Ivana Boban i Mirta Zečević kao Fräulein Schneider te Ozren Bilušić i Adalbert Turner kao Herr Schultz. Ulogu Fräulein Kost tumače Tesa Litvan, Marina Žužić i Rea Bušić, a Ernsta Ludwiga Silvio Vovk, Damir Markovina i Marin Stević. U ansamblu uz njih nastupaju članovi Baleta HNK te brojni mladi izvođači.
Uz redatelja i koreografa Lea Mujića, autorski tim čine dirigent i autor prepjeva Ivan Josip Skender, prevoditelj dramskog predloška i autor prepjeva Dino Pešut, autor dramaturškoga koncepta i asistent redatelja i koreografa Bálint Rauscher, scenograf Stefano Katunar, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, i oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek.
Za predstavu vlada iznimno zanimanje publike, a ulaznice za izvedbe do kraja godine već su rasprodane.
