Kolektivno sjećanje i osobna povijest na velikoj izložbi u MSU

Već me dvadesetak godina zanima pogled u razdoblje, kako mi to zovemo, dramatične i traumatične modernizacije, no taj pogled u prošlost uvijek se događa iz pozicije sadašnjosti koja je onda i sama tema, rekao je Deimantas Narkevičius uoči svoje prve izložbe u Hrvatskoj. Sretan sam što su moji radovi napokon izloženi u zagrebačkom MSU jer znam da je ovdje jedna od najboljih kolekcija u regiji, istaknuo je.

Litavski umjetnik je, uz kustose Marca Scotinija i Ivu Radmilu Janković, proveo novinare po izložbi na kojoj osam njegovih filmova, dvije instalacije i jedan zvučni zapis donose presjek njegova stvaralaštva od početka devedesetih do danas, objasnivši na koji način obrađuje temu i balansira na granici osobnog sjećanja i političke povijesti.

Po njegovim riječima, umjetnost sovjetske ere očuvala je svoj nevjerojatan i naočigled izražajni cinizam, s obzirom da je individualna kreativnost bila svedena na minimum, no predmeti iz tog razdoblja nisu zločin već prije svjedoci povijesnih zločina, vizualno naslijeđe epohe koje treba čuvati i cijeniti.

Izložba objedinjuje neke od umjetnikovih najznačajnijih filmskih djela koja su mu donijela svjetsku popularnost, među kojima su "Jednom u XX. stoljeću", "Glava", "Energy Lithuania" te "His-story", jedan od njegovih ključnih radova s početka karijere koji je dio fundusa MSU-a, te rana instalacija "Sveti rat" i zvučna instalacija realizirana prigodom ovogodišnje Manifeste u St. Peterburgu. Njezin se naslov odnosi na izraz iz svijeta glazbe koji upućuje na to da se dio glazbene kompozicije mora ponoviti od početka - u njegovom slučaju riječ je o uvijek ponovnom vraćanju u prošlost i potencijalnom stanju prošlosti, pokušaju da se izgubljena prilika povijesti vrati na početnu točku.

Tako je u filmu koji prikazuje skidanje Lenjinova spomenika 'okrenuo priču', pa ono što je bilo micanje spomenika prikazuje kao njegovo postavljanje uz klicanje oduševljene publike. "Ljudi su slavili i veselili se kada se micao taj spomenik, bilo je to poput nekog performansa, trenutak za koji smo mislili da se neće dogoditi u tisuću godina, uklanjanje nečega što je bio znak dugotrajne okupacije", istaknuo je.

U filmu "Glava" problematizira pitanje skulpture Karla Marxa, svjetskoga rekordera među skulpturama - sedam metara visoke i oko 40 tona teške glave koja je bila postavljena u Karl-Marx-Stadtu (danas Chemnitzu). Na pronađenom filmskom materijalu izbacuje ideološki govor i ostavlja osobne priče jer smatra kako je bitno vratiti stvari 'u normalu'. "Kada se ideološke ikone pomaknu iz određenog okruženja gube politički teret i postaju umjetničko djelo, a kada se Marxa prestane gledati u političkom kontekstu on ostaje samo veliki filozof", ustvrdio je Narkevičius.

Film "His-story" s početka njegove karijere, jedan je od njegovih 'docu-stories', radova kojima simulira dokumentarni film, kada uz pomoć filmske tehnike iz šezdesetih stvara dojam dokumentarnosti i snima priče koje tada nisu mogle biti ispričane. U tom atmosferičnom djelu, koji se nalazi u zbirci MSU-a, govori o sudbini svojih roditelja i izvlači sjećanja iz vremena dok je bio dijete.

Kustosica Radmila Iva Janković rekla je kako Narkevičius daje neobičan odgovor na pitanje kako se odnositi prema spomenicima iz jednog sustava i memoriji ljudi koji su tada živjeli, nudi drugačiji pogled, otvara neke nove kanale i senzibilitet koji može pomoći da se nosimo s prošlošću ma kakva ona bila.

Izložba "Da capo" završni je dio ciklusa koji se sastoji od tri izložbe održane u prošle dvije godine u Muzeju Marino Marini u Firenci i galeriji Le Magasin u Grenoblu, svaka s drugim kustosom i s drugačijim izložbenim projektom u tri različita konteksta, rekla je.

Glavni inicijator izložbe u Zagrebu, kustos Marco Scotini, zadovoljan je što se treći dio izložbe održava u Zagrebu, s obzirom da je i ranije surađivao s ovdašnjim umjetnicima, a smatra da Zagreb ima dobar kontekst za izložbu. Ocijenio je kako Narkevičius u istraživanju prošlosti, u ovom slučaju socijalističke, paralelno govori o sadašnjosti, što mu je glavni zadatak i najveći izazov.

Ravnateljica MSU-a Snježana Pintarić smatra kako će tema te dugoočekivane izložbe umjetnika iz Litve koji je niz godina prisutan na međunarodnoj sceni, povijest naslijeđa i kolektivne memorije, biti bliska i zanimljiva domaćoj publici.

Deimantas Narkevičius rodio se 1964. u Uteni, a kiparstvo je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Vilniusu. Afirmirao se filmovima i video radovima, koje predstavlja u nizu važnih svjetskih galerija, MCA u Chicagu, u newyorškoj MoMA-i, izlagao je na Venecijanskom bijenalu, te brojnim skupnim i samostalnim izložbama.

Njegovu zagrebačku izložbu, koja će biti otvorena do 20. veljače, prati opsežna publikacija s nizom stručnih tekstova o umjetnikovu filmskom opusu.